Ljubuški je opet na nogama. Zbog svoja dva velika junaka - Mirka Alilovića i Denisa Buntića. Koji s vremena na vrijeme priređuju velika uzbuđenja i radosti svome rodnom kraju. I ne samo Ljubuški, ponosna je i zadovoljna cijela Hercegovina.
Dok je Mirko konstanta, uglavnom uvijek u vrhu, sad mu se pridružio i Denis. Ljubuški dvojac jezdio je na čelu silovitog naleta hrvatskih košarkaša protiv Danaca. Ljubušaci su ponosni, utakmice se prate s velikim žarom i uzbuđenjima, u kafićima, u domovima... Sutradan, radni dan počinje analizom onog što je bilo, učenici s učiteljima i profesorima za to "otkinu" dobar dio prvog sata.
- Tako sam to doživljavao da nisam mogao izdržati da do kraja gledam. Za Alilovića se zna da je prva klasa vratara, to je dosad puno puta dokazao. Međutim, Denis je dosad kod Červara bio negdje po strani, dobro bio je tu i Metličić, ali sada je pokazao svoju klasu. To za Ljubuški puno znači i mi smo sretni što iz naše sredine imamo takve momke - oduševljen je Jozo Jurčić.
- Svim srcem navijamo za hrvatsku reprezentaciju, ali razumljivo posebno doživljavamo igru Alilovića i Buntića. S Dancima su bili najbolji, sa zadovoljstvom ih gledam, radujem se njihovu uspjehu, oni puno znače za Ljubuški i Hercegovinu. Ljubuški je uz njih, želim im sve najbolje, da nastave tako i budu još bolji - poručuje Zdravko Selak.
U domovima i obiteljima ljubuških zvijezda je posebno ozračje, srca puna ponosa i ljubavi, ali i jakih i stresnih osjećaja i uzbuđenja.
- Ova ugodna napetost oko hrvatskih rukometaša traje već godinama, drago mi je da je i moj sin dio toga. Denis je igranjem u Sloveniji i sada u Španjolskoj u Ademar Leonu napredovao i skupa s godinama i iskustvom to sada dolazi do izražaja. Lino je to prepoznao i on mu je to uzvratio onako kako i treba i dolikuje. U kući utakmice gledamo supruga Vinka i ja i uvijek bude društva, osjećanja su velika - prožimaju osjećaji Denisova oca Franju.
Denisova supruga Ana i sestra Josipa su otišle u Beč, bile su na utakmici s Danskom. Denis je želio da Ana povede i kćerkicu, ali još je mala i u kući u Ljubuškom su zaključili da je sigurnije da ostane doma. Mirkovi roditelji, majka Dragica i otac Ivan, otputovali su jučer (u petak) u Zagreb i jutros u sedam sati će avionom za Beč. U Ljubuškom su svim srcem uz svoga brata njegove sestre Kristina Majić i Ivana Mihaljević.
- Odlični su i Mirko i Denis, daj im Bože snage da nastave tako. Sve to budno pratimo na TV, treba to sve preživjeti, ponosna sam na svog malog brata, on je najmlađi od nas troje i za mene je uvijek moj mali Mirko. Presretna sam zbog njega - veselo uz smijeh govori Kristina.
- Kad je polazio na prvenstvo Mirko je rekao da će biti zadovoljni ako prođu prvi krug, ali eto idu i dalje. Jutros smo se čuli porukama, kaže da je zadovoljan, malo umoran, da ima puno poziva, čestitki. On je naš veliki ponos, samo mu Bože zdravlje, neka nastavi ovako i ostane onakav kakav jest - zadovoljna je sestra Ivana.
U ljubuškom HRK Izviđaču, klubu gdje su ponikli, vlada zadovoljstvo i ponos.
- Nama u Izviđaču je ovo izrazito drago i nije neočekivano. S dosta emocija proživljavamo svaku utakmicu hrvatske reprezentacije, a posebice zato što su njih dvojica postali nositelji dobrog dijela igre. Mirko se ustalio na vratima, Denis dobiva sve više povjerenja od izbornika Červara i nadamo se da će u sljedećim utakmicama obojica pružiti još više - kaže Zdenko Grbavac, trener u rukometnoj akademiji Izviđača, koji je jedno vrijeme igrao s Alilovićem i Buntićem, a poslije im bio pomoćni trener, u vrijeme dok je glavni trener bio Josip Glavaš.
- Dobro ih pamtim još dok su bili kadeti i juniori i njihovi uspjesi me neizmjerno raduju. Vjerujem u njih i cijelu reprezentaciju i nadam se da će osvojiti ono što im još nedostaje - da budu prvaci Europe - kaže Zdenka Pandžić, tajnica u HRK Izviđač.
