On je takva naivna poštenjačina da ti njegovo shvaćanje svijeta i okoline diže svaku dlaku na glavi i ježi kožu do neprepoznatljivosti. Ponekad bi ga, iako ti je ćaća, tukao ciglom do krvi. Jer je otužno gledati kako blasfemičnu stvarnost svaki put nepogrešivo pakira u neki samo njemu znan celofan. Visok kao Regoč i simpatično trapav s gegovima Roberta Begninija, uvijek je u životu bio najbolji i uvijek posljednji.

Majka je godinama brižno sklanjala prašinu sa svih njegovih priznanja i odlikovanja, stečenih teškim radom ispucanih ruku, čiji je pozlaćeni sjaj u prosječnoj, radničkoj obitelji sa sela bio ravan Nobelovim nagradama. Čovjek nijednog sistema, a duboko odan svakom, naučen da poštuje zakone, nikad da ide kontra istih, nije nikakva endemska biljka u ovom podneblju.

Štoviše, ovaj škrti kamen dao i daje je mnoge takve, ali istovremeno su njihove suprotnosti stvorile tolike kratere neljudskosti, da sva tona neiskvarenih srca plus krdo afričkih slonova na jednoj strani, nemaju nikakve šanse naspram etikete lopovske mašinerije koja je zalijepljena na Hercegovinu kao čvrsto opljuvačena markica na kovertu. Mora da je netko je dobro hraknuo u to pismo onih davnih godina, s obzirom da se istina o bitangama i profiterčićima još uvijek najčešće lomi preko leđa običnih pijuna tipa mog ćaće i njemu sličnih.

S pravilne udaljenosti, bosanskohercegovačka stvarnost nekome možda može izgledati sadistički šarmantna, ali zapravo je beskrajno teško živjeti životom pokusnih kunića u preuskom laboratoriju, gdje su kao DNK spirala isprepleteni balkanski živci vulgaris i trostruka krv. Ovakva kompleksna ruta stvorila bi probleme i najspremnijem triatloncu. Posebno je nezgodno kad oni koji vas jedini mogu iščupati iz tog prljavog kanalizacijskog odvoda masno zarađuju na vašoj nesreći. I ritualno pušući u vatru kao dugokosi Indijanci, navijaju za još gore stanje. A narod, vješto manipuliran i dozlaboga rezigniran, pristaje, mireći se lagano sa nesnosnom težinom nesposobnih političara i sposobnih kriminalaca.

Da bi ih se takve podatne što duže zabavilo u ničemu, uvijek odlično posluže kosti nacionalizma zbog kojih se u ovim krajevima još grozničavo glođe do smrti. To je zapravo najfascinantnija pojava još od šest nastavaka miksera za kolače pa naovamo. Jer u ovoj zemlji najveće bitke se vode zbog bitaka prošlosti završenih prije petnaest godina. I što je simptomatično, u takvim raspravama ne sudjeluju oni što su svojom hrabrošću svjedočili krvi i užasima, već oni kojima su eksplozije bile tek šareni vatromet s prijenosom uživo na televiziji. Ovi posljednji će zato, u svako doba dana i noći, spremno kidati glasnice i stiskati patriotske šake kunući se u jednog od tri mrtva predsjednika kockara. Svoju djecu će umjesto čokolinom othraniti međunacionalnom mržnjom. Naučiti ih tablicu dijeljenja prije tablice množenja. Iscrtati točne upute koga treba prezirati, što mu dovikivati, kako tu osobu tretirati i za koga navijati.

Nijedan otkaz, korupcijska afera, trenutni politički kaos, socijalna neimaština i nepravda neće u bosanskohercegovačkom čovjeku izazvati toliki gnjev i luđački nagon za fajt kao što to nepogrešivo rade Tuđman, Alija i Slobo, i danas, tri metra pod zemljom. A to je tek misterija dostojna najvećih znanstvenika.

Nacionalizam je posljednjih godina postao naš najprepoznatljiviji brand. Inteligentno izbrušen dijamant pod rukama onih kojima ovakvi najbolje odgovaramo. A mi, povodljivi levati, s njim se ponosno busamo u prsa svijetu, kao ružnjikava djevojka koju su roditelji uvjerili da se prijavi za izbor za miss. Zbog njega nas svijet doživljava kao primitivne budale koje će još dugo, dugo puhati za vrat uljuđenoj i elitističkoj Europi.

Međutim, što ako na sebi i u sebi ne vidite nikakva obilježja hrvatskog, bošnjačkog i srpskog nacionalizma? Vi onda zasigurno niste odavde jer takve izdajice ne rađa nijedna prava domoljubna majka ovog podneblja.

Ako ste kojim slučajem Hrvat, a uočavate svu mizernost hercegovačkog društva izraslog na poslijeratnoj tajkunizaciji i kriminalu, ćaća vam je vjerojatno bio zapisničar u Centralnom komitetu. To što vi znate da je cijeli svoj život radio kao tokar u tuđoj firmi, nije niti najmanje bitno i vjerojatno vam osoba koju smatrate ocem nije ništa u rodu. Uočite sedam značajki između sebe i komšije. Odmah danas.

Ukoliko smatrate da je Viktor Ivančić najorgazmičniji majstor pisane riječi, a niste sljedbenik hercegovačkih samoprozvanih ideoloških gurua kojima je jedina referenca diploma, jer i sami imate jednu-dvije, u vašoj krvi umjesto leukocita zasigurno teče nekakva orjunaško-đugumaška tekućina. Cijelu noć mantrajte: Feral je Fekal i guglajte Ninu Raspudića. Ujutro hitno primite transfuziju autohtonog hrvatstva u bolnici na Bijelom Brijegu. Koju je financirala hrvatska vlada. Vaša Vlada.

Ako imate sreću pa ste jedan od hercegovačkih intelektualaca, umno izdignut iznad prosječnog horizonta žlibine, da biste bili iole shvaćeni ozbiljno, svoje djelovanje morate usmjeriti protiv sarajevskih intelektualaca i bosanskih fratara. Zapišite u tekicu imena svojih najvećih neprijatelja i ne zaboravite ih dok dišete: Mile Stojić i fra Petar Jeleč. Svladajte vještine borilačkih sportova jer ova dvojica su plaho zajebani. Jedan Batman, a drugi Bijeli očnjak. Treći je Entitet.

Ponekad pogledate onog tipa u kariranoj košulji na Federalnoj televiziji? Odigrate Bingo, namignete Bakiru u osam? To ne smijete priznati niti rođenoj materi kad banete pijani u četiri ujutro doma. Jer vi se zalažete za kanal na hrvatskom jeziku. Kojeg će vam dati drug Čović Ćirilični i ostatak bagre iz kluba Zaštitimo Vitalne Interese Naroda Kao Interese Naše Guzice. Ako se slučajno zovete kao autorica ovog teksta, riskirate da nosite nadimak ženski Slavo Kukić. Više od Slave mrzite samo Gornju Maoču. Jeste li novinar i pišete li iz Hercegovine, vi ste od danas Piskaralo koje ako ne piše o mirisu cvijeća u najljepšoj zemlji majci Hercegovini, postaje automatski zagrebački plaćenik ili sarajevski miljenik, ovisno od raspoloženja. Džaba što vam se fućka i za jedne i za druge.

Ako ste pak sasvim druge vjere, a ne niste nikad podvrnuli tole i Reis vam predstavlja najvećeg lopova kojeg je islam u BiH dao, vi mora da ste na Lagumdžijinoj masonskoj sisi. Potražite tursku zastavu među svojim dresovima. Morate je imati, ne lažite, svi je imate kad igra Hrvatska. Objesite je na prozor i pustite bradu neka raste. Kontemplirajte negdje u brdima i kupite privjesak za ključeve sa likom Sefera Halilovića. Ako vidite auto hrvatskih ili srpskih registarskih oznaka kamenujte šajbu ili prstom po prašini ispišite znakovitu poruku– Praljak je srušio most. Ukoliko ste član nekog internetskog foruma u potpisu vam se mora naći slijedeće – RIP Vedran Puljić.

Živite li u Banjaluci, a osjećate svu silinu kriminalne šape Milorada Dodika, odrastite kvragu! Jer Milorad Dodik je Bog i vi imate nevjerojatnu sreću što živite pod takvim režimom, s gazdom za kojega bi ubilo pola Hercegovine. Predsjednik Tadić vam je izuzetno seksipilan. Obožavate malog od palube Rajka Vasića, prezirete Peru Lukovića, a Srebrenica je video-igrica iz 1995. godine u kojoj i uz osam tisuća prepreka pobjeđuju naši.

Koji naši? Naši, bre!

Martina Mlinarević-Sopta