Iako je do izbora još sedam mjeseci, predizborna kampanja već je počela, ali i pregrupiranje na političkoj sceni. Kako stvari trenutačno stoje, mogu se nazrijeti značajne promjene na sve tri nacionalne političke scene.
U Republici Srpskoj SNSD Milorada Dodika još uvijek dominira političkom scenom, ali kako oporba zbija redove, ni Dodiku, čini se, neće sve ići po planu. I računice među bošnjačkim biračima, gdje već godinama vladaju SDA i SBiH, mogao bi pomutiti čelnik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić, koji je zaigrao na kartu desničarske bošnjačke politike.
Kao i na prošlim izborima, najneizvjesnije će biti na hrvatskoj političkoj sceni. Od mnoštva stranaka s hrvatskim predznakom profilirale su se četiri ozbiljne stranke: HDZ BiH, HSP, HDZ 1990. i HSS-NHI, koje će se u konačnici boriti za glasove Hrvata.
Čovićevom HDZ-u sve teže
Nekadašnji apsolutni vladar Hrvata HDZ BiH danas je tek jedna u nizu hrvatskih stranaka koja je na prošlim izborima izgubila vlast u većini hrvatskih županija. Iako HDZ BiH računa na potporu svoje glasačke mašinerije zaposlene u mnogobrojnim državnim službama na svim razinama te javnim poduzećima, i sami su svjesni da će morati uložiti dodatne napore kako bi zadržali i sadašnje biračko tijelo. No, uteg oko vrata HDZ-u BiH je prošlost te stranke koja je puna sumnjivih radnji, kao i stalne prodaje nacionalnih interesa Hrvata u BiH. Otežavajuća okolnost su im i kaznene prijave i sudski procesi protiv predsjednika Dragana Čovića. Čovića su kaznene prijave toliko pritisnule da se odriče najodanijih suradnika, sudionika tih procesa, zaradi svoje slobode.
No, HDZ-u BiH ide u prilog nesnalaženje koalicijskih partnera HDZ-a 1990. i HSP-a u obnašanju vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Potresena i “devedesetka”
Nagomilani problemi i nezadovoljstvo birača u ovoj županiji, koja je najvažnija za hrvatske političke stranke, mogla bi skupo koštati HDZ 1990. Ova stranka bila je potresena i unutarstranačkim raskolom, ali su ponovno ubrzo konsolidirali redove. Vlada Srećka Borasa nije se proslavila, a pored problema sa sindikatom, hrvatskim medijima, došlo je i do problema s koalicijskim partnerima - HSP-om (Đapić - dr. Jurišić).
Pravaši se nerijetko nisu slagali s Borasovom politikom i imali su drukčija rješenja.
Pravaši drugi
Tako kao najozbiljniji takmac HDZ-u BiH sve više isplivava HSP Zvonke Jurišića. Kao predsjednik Vlade Zapadnohercegovačke županije, Jurišić se, unatoč mnogobrojnim problemima, nametnuo kao pouzdan partner u rješavanju problema, posebno kada su u pitanju javni hrvatski mediji. Osim toga, u prilog toj stranci ide i istraživanje koje je za svoje potrebe naručilo njemačko Veleposlanstvo u BiH, a prema kojem je ta stranka na drugom mjestu po broju osvojenih glasova Hrvata, odmah iza HDZ-a BiH. Na trećem mjestu je Ljubićev HDZ 1990. HSP je na razjedinjenoj hrvatskoj stranačkoj sceni postao i subjekt koji okuplja, pa se ujedinio s HNZ-om Miljenka Brkića i Hrvatskim zajedništvom Petra Milića. No, pravaši počesto lutaju, posebno kada je riječ o koalicijskim partnerima.
Raskol u HSS-u
Četvrti relevantni čimbenik na stranačkoj sceni Hrvata je HSS-NHI. Novoizabrana predsjednica Ljiljana Lovrić pomogla je u pozicioniraju te stranke, no istodobno njezin izbor prouzrokovao je potpuni raskol kod „seljaka“, posebno oko koaliranja s HDZ-om BiH. Mnogobrojni oponenti Ljiljane Lovrić u stranci ističu da HDZ nije prirodni koalicijski partner HSS-a te da stranci prijeti potpuni kolaps ukoliko nastavi s politikom bezuvjetne potpore HDZ-u BiH. Evidentno je da su se na hrvatskoj političkoj sceni isprofilirala dva bloka - HDZ BiH i HSS na jednoj, te HSP i HDZ 1990. na drugoj strani. Predstojeći izbori sigurno će biti će “ljuti boj” između tih dviju opcija.
Hrvatska politička scena u BiH vapi za alternativom
Teško je razumjeti a još teže prihvatiti političku psihologiju prema kojoj se radije ostaje prvi pa, ako treba, i sam na brodu koji tone, nego ga prepustiti drugome ili udružiti snage u njegovu spašavanju. Samo na prvi pogled izgleda nevjerojatno kako su ljudi otporni na zdravu logiku i demokratski, rekao bih, i ljudski odnos prema drugima bez kojega nema pomaka na planu općeg dobra. Međutim, shvatljivo je, ako se zna da je većina današnjih političara i, uopće ljudi na položajima, školovana za drukčije, to jest nedemokratske stranačke i međuljudske odnose prema kojima je šef, bez obzira na vlastite kvalitete i sposobnosti drugih, odlučivao o svemu. Za promjenu toga mentaliteta bi nam trebalo puno više vremena nego ga imamo. Teško je očekivati da se dogovore predstavnici stranaka koje su nastale raskolom. Naime, osobni interesi i međusobni odnosi njihovih čelnika i velikoga broja članstva čine nemogućim dogovor o zajedničkom dobru.
"Hrvatska politička scena u BiH vapi za jasno i čim prije formuliranom alternativom. Ne znam tko je može ponuditi, ali sam uvjeren da bi je hrvatski narod prepoznao. Ne gubim nadu da je moguće i da će se pojaviti.", rekao je Pero Sudar.
