Jučer u 17 sati u bosanskohercegovačkoj avliji čuda istekao je rok za prijavu političkih subjekata (mada su poneki samo objekti) koji ulaze u listopadsku bitku za kožne fotelje i nove, luksuzne četvorne metre. Pustilo ih do kasnog popodneva da se najedu i okupaju, da pokušaju presložiti svoje kriminalne redove i sabrati među sobom komadiće nepostojećeg zdravog razuma. Uzalud.

U izborni fajt 2010. idu provjereni šupci i kriminalci. Da je ovo iole normalna zemlja s nekorumpiranim pravnim sustavom, samo od ekipe isturene na tim izbornim listama sposobni drotovi bi mogli oformiti nekoliko respektabilnih zatvorskih nogometnih momčadi. Plus kvalitetna klupa i tim vrsnih fizioterapeuta. Crkni mali Maradona.

Tko će biti u Predsjedništvu nakaradne zemlje?

Kao i u svim nacionalistički orijentiranim zemljama, jasno je da će ponovno pobijediti nacionalističke stranke. Daleko smo dogurali. Ipak, kad je umorni i kaosom drogirani narod zadnji put naivno pokušao takve skinuti s vlasti, dobio je samo novokomponirane lopove s bržim refleksima na nezasitnim kandžama i to ih je zauvijek odvratilo od bilo kakvih budućih eksperimentiranja. Vidjeti primjer jedne od najprosperitetnijih županija u Federaciji, one Zapadnohercegovačke, koju je bagra, nakon što je izdobrovoljila svoje porive dijeleći proračunske poticaje kao letke za cirkus, ostavila trajno obeščašćenu kao silovanu djevojku.

Međutim, kad se radi o članu Predsjedništva, fascinantne su ličnosti kandidirane za ta tri mjesta u Predsjedništvu nakaradne zemlje, koja skoro dvadeset godina hibernira u pat-poziciji ničega. Jedino su njihovi razlozi možda zanimljiviji od njih samih.

Političke elite iz reda hrvatskih stranaka godinama već cvile o sveopćoj ugroženosti i prevlasti jednog naroda nad drugim, a kad dođe situacija poput ove zvana - izbori, kojom cijeli civilizirani svijet rješava svoje nakupljene probleme birajući nešto bolje i vrjednije, Hrvati u prvi plan guraju nesposobne budale, korumpirane primitivce i bezlične lutke na koncu. S imenima poput bezveznog Martina Raguža iz reda HDZ-a 1990, mesara Lijanovića i Žene Koju Nikad Nismo Čuli Da Govori, pulena svog trbuhozborca HDZ-a BIH Borjane Krišto, netko sa strane može donijeti sasvim logičan i realan zaključak da se političarima hrvatskog predznaka živo fućka za budućnost svog naroda i da zapravo sve čine kako bi namaknuli još četiri nove godine "ugroženosti" koja ih vodi do četiri cilindrična motora na novom bolidu.

Hrvatski političari izdali sve vrijednosti koje krase ovo podneblje

I kao da im nije dosta vlastitog bezmudaštva, oni danima čine sve što je moguće da čestitim ljudima zgade prostor u kojem pokušavaju disati i formirati kakav-takav život. Tako se u centru Mostara kao paun kočoperi jedan Milorad Dodik kao glavni gost Hrvatića na otvaranju nove zgrade HDZ-a BIH, stranke čije su grbove na svojim okrvavljenim ramenima onih davnih godina nosili hrabri borci za domovinu, koji nisu mogli niti sanjati mostarsko-banjolučka orgijanja i hercegovački pršut u Dodikovim rukama. U istim onim rukama kojima je milovao tetu Biljanu Plavšić nakon turobnog i teškog leta iz Haaga.

Budući da su hrvatski političari izdali sve vrijednosti koje krase ovo podneblje i njegove marljive ljude, zahvaljujući njihovoj nesposobnosti Bošnjaci imaju pravo na dva predstavnika u Predsjedništvu. Jedan je predstavnik građanske BIH, one lafo fine raje koja prezire sve izvan okruga pete tramvajske stanice od centra grada Sarajeva, a koja je zapravo začarani granični prijelaz između urbanog i ruralnog, za koji ti putovnice izdaju dokazi tipa da ti je pradedin dedo imao pendžer na Baščaršiji i piškio jedinstveni unitaristički duh čim se rodio. Ne dao Bog da mu u životopisu nađeš caku da je ašikovao s nekom iz Hercegovine. To je klinička smrt za čast familije u čaršiji. A familija redovno bira Željka Komšića. Nema veze što je Hrvat u matičara. Ta svi mi imamo mana, a Željko je vazda bio dobar drug, Zlatkov džepni harlekin.

Mali lopovi čekaju blagoslov od najvećih kriminalnih prodavača magle

Drugi, odnosno prvi bošnjački član tražit će se na megdanu između Lepog Hareta Silajdžića, Malog Princa Od Svog Babe - Bakira Izetbegovića (držimo mu fige za sličan osvojeni postotak kao i onomad Miroslavu, hrvatskom sinu svoga ćaće) i Fahre Radončića, medijskog i profiterskog maga, s korijenima teško probavljivim gore spomenutoj građanskoj raji. Imamo li u vidu pozadinu malog Izetbegovića velikog lopova, kao i ciljeve Fahrinog očajničkog ulaska u politiku koja mu jedina daje imunitet nad "tornjevima malverzacija" koje ga prate posljednjih godina, izvjesno je da bi vrlo lako mogao pobijediti Lepi Hare. Sasvim izgubljen u vremenu i prostoru, isluženi ublehaš i radikalni političar, dovođenjem raznoraznih beduina i udaranjem pečata istima, davajući im prostora i mjesta da razmašu svoje ludilo samo zato jer su državnom vrhu napunili džepove arapskim novcem, Islam u BIH sveo je na ubojice, a normalne ljude koji prakticiraju i žive svoju vjeru pretvorio u moguću prijetnju za Europu i svijet. Da ne spominjemo ekonomsku i gospodarsku situaciju u većem dijelu Bosne gdje ljudi jedva spajaju kraj s krajem, boreći se za koricu kruha u nepostojećim tvornicama. Nema što, Lepi Hare je svojim djelima to silno zaslužio.

Simptomatično je na kraju, da se hrvatske stranke bore za podršku Jadranke Kosor, a bošnjačke za odobravanje Reisa Cerića. Finale dostojno ekranizacije i Sicilije. Mali lopovi čekaju blagoslov od dvoje najvećih kriminalnih prodavača magle. Ovo je Balkan. Resistance is futile.