Stopama pobijenih hercegovačkih franjevaca u Ljubuškom [ dan 9 ]
Ovo bi trebao biti posljednji, 9. dan po redu, našeg iskapanja masovne grobnice Tomića njiva u samom središtu Ljubuškog. Zbog načina pokopa ubijenih iznenađenja su uvijek moguća. Oni su ovdje jednostavno ubijani na rubu jame i gurani niz strminu. Zbog toga muku mučimo s određivanjem koja kost pripada kojem tijelu.
Hvala javnim glasilima koja su ovih dana na svoj način popratile ove djelatnosti. Svi znamo da je moglo i više i drukčije, ali su prilike očito takve. Razna zakulisna središta moći ne žele dopustiti pravu sliku povijesti, već neku svoju. Tako jučer na nekom tzv. ustanku trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović reče da je lijepa partizanska kapa i da nosi poruku ljubavi. Ako je ljubav ono što je ta kapa učinila ovim ljudima koje otkopavamo, onda...
Negdje oko 9.00 prilazimo vađenju posmrtnih ostataka drugog franjevca. Potpuno smo oslobodili prilaz do njih. Imali smo jučer pravo, to je tijelo kojem smo dodijelili br. 12. Noge u cipelama, iako nismo znali da su njegove, pronašli smo mu na samom početku rada na masovnoj grobnici, ali su se ostali dijelovi tijela gubili u šumi kostiju. Nalaženjem ostataka franjevačke krunice dobili smo čvrst trag. Danas vidimo što se s njim dogodilo. U jamu je ubačen naglavačke. Okrenuli su ga licem prema njoj, pucali mu u zatiljak i gurnuli ga niz strminu. Križ s moćima ostao mu je na vratu, naočale su mu pale nedaleko od glave, pasić i franjevačka krunica poletjeli su prema prsima. I neki drugi umirali su na sličan način. Nešto više doznat ćemo tek kad se na patologiji sastave dijelovi lubanja koje smo im pronašli.

Križ, naočale, franjevačka krunica
Netko je od ubijenih uz sebe imao i krojačke škare. Je li bio krojač? Začuđuje nas nazočnost predmeta koje uhićenici nisu trebali imati uz sebe: spomenute škare, nožići, pribor za pušenje... Ili su ih traljavo pregledavali ili su ih na prijevaru ovamo dovodili? Mogući još živući iz streljačkog voda mogli bi nam barem to reći.
Jedna naša obitelj koja se davno odselila u Ameriku redovno nam donosi osvježavajuća pića. Ne razgledavaju i ne raspituju se nešto posebno, nego samo donose. Kažu da ne žele smetati i da im je čast to što čine. Zaista im od srca hvala, kao i svima drugima koji su nam ovih dana učinili bilo kakvu uslugu.
Ponovno nas je posjetio i načelnik općine Nevenko Barbarić. Čini sve što je u njegovoj moći da svi ovi poslovi idu dobro i da se polako pripremamo za nastavak radova na području općine Ljubuški. Tu je i pročelnik Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški Vice Nižić. Zajedno smo ovih dana bdjeli da sve prođe u najboljem redu. Podrazumijeva se, surađivat ćemo i dalje.
U 12.00 mogli smo reći da je završeno iskapanje ove masovne grobnice. Arheolog prof. mr. sc. Tihomir Glavaš, koji je vodio iskapanje i pripremanje tijela za vađenje te forenzičarka prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović, koja je vodila vađenje tijela, još mjere opseg masovne grobnice. Njezina je veličina 5,10 x 4,18 x 2,54 m. Komunisti su ubili i u nju nabacili 28 tijela, kako smo uspjeli zaključiti tek na kraju došavši do najdublje točke masovne grobnice koja se nalazila u škripu. A jučer smo mislili da će ih biti 26. Pozorno smo još jedanput pretražili prostor masovne grobnice. Ne, tu više nema tijela, samo zemlja crvenica i kamen živac.
Dogovaramo se za nošenje na stručnu obradu predmeta koje smo pronašli ovih dana uz ubijene. Bit će vrlo brzo. Nakon toga prići ćemo ustrojavanju tijeka postupka DNK analize. Dok je ne dovršimo, svi oni koji misle da se netko njihov nalazi ovdje trebaju to prijaviti Povjerenstvu. Isto tako svi ljudi dobre volje imat će priliku novčano pomoći ove djelatnosti jer su skupe i nije lagano iznijeti taj teret.
Pomolili smo se još za pokoj duše ubijenih i s mislima punih dojmova razišli se na svoje uobičajene poslove. Naravno da sve ovo nismo morali raditi, ali bilo je tako dostojanstveno i hvala ubijenima što su nam dopustili dirati im u mir ispod gomile smeća koju su komunisti u onom sustavu poticali stvarati na ovom mjestu. Čim prođu svi potrebni postupci dostojno ćemo ubijene pokopati da u miru Božjem počivaju do Sudnjeg dana.
Ljubuški, 28. srpnja 2010.


























Nešto se pitam, nisu li to
Nešto se pitam, nisu li to oni isti franjevci sa Humca, koji su organizirali pokolj Srba na jami na Humcu, tačnije u Dračavici.
I zašto se otkopavaju oni, a ne otkopavaju se i dostojno sahrane njihove žrtve i žrtve ostalih Ljubušaka koji su tada klali puna tri dana Srbe dovođene iz okolnih mjesta?
Svi na Humcu znaju gdje se ta jama nalazi, iako ju je trenutačno teško vidjeti, tj. vidjeti komunističko betonsko spomen obilježje, jer je pušteno da zaraste u draču.
I prije rata je bilo zaraslo i nepristupačno, ali tada je Dračavica bila pusta, a sada je raskrčena i naseljena, i samo je taj dio zarastao, iako su kuće sagrađene ne na većoj udaljenosti od par desetina metara od jame.
Stidite se, Ljubušaci! Neka vam je na čast!
Za ovoga iznad nemože čovjek
Za ovoga iznad nemože čovjek vjerovati da i nakon svih ovi 20-tak godina iznesenih činjenica i otkrivenih stratišta Hrvatskog naroda i još mnogih koji nisu otkiveni čovjek ovako razmišlja i piše specifično za takozvane komunjare,partizanine i udbaše. Pod broj jedan odmah napada fratre specifično takom soju ljudi naravno bez ikakvih dokaza i argumenata,kao da smo mi svi nepismeni pa nevidimo što je sve taj najkrvaviji zločinački sistem u povjesti čovječanstva komunizam radio od hrvatskog naroda.Umri komunjaro već jednom ako i to možeš od svoje savjesti.
Zagovaram pristojnost iako
Zagovaram pristojnost iako nam se nekada i pristojnost zna razbiti od glavu.Tolike zločine partizanija počinila i uz to još nam cijelo vrijme ovi živući(Jure Galić i njemu slični)sole pamet veličajući tekovine svoje revolucije, a Vi tražite za njih pristojne izraze.Budimo pametni. Ako već hoćete pristojnost onda jedina riječ i pristojnost za živuću partizansku kliku za koju se zna da SU NA BILO KOJI NAČIN SUDJELOVALI U OVIM STRAŠNIM ZLOČINIMA JE TEŠKI DOŽIVOTNI ZATVOR.
Zločin je zločin, a u jami na
Zločin je zločin, a u jami na humcu, točnije dračevici nisu ubačeni samo Partizani već i Hrvatski vojnici i Civili, ja sam mišljenja ko i mnogi Humčani u toj jami ustvari nema niti jednog partizana, a i ta je jama jako duboka i u njoj bude vode, takao da kosti u njoj nisu sigurno....
Pokoj im duši i ne ponovilo se više,a ti prvi zločin se ne opravdava zločinom, znamo mi i za glavu nasred novog puta koju su ostavili partiazani i još puno toga!!!!
Dodaj komentar