Radovi koji se posljednjih dana obavljaju na području nacionalnog spomenika „Stari grad“ u Ljubuškom uzbudili su tamošnju javnost, jer su se pojavile različite špekulacije o tome što se točno radi. Usprkos našim višednevnim nastojanjima ni mi nismo uspjeli saznati o čemu je konkretno riječ ni tko stoji iza radova.
Prvotna informacija koju smo primili zvučala je dosta šokantno. Rečeno nam je da se u Ljubuškom obnavlja džamija koja je izgrađena na navodnim temeljima katoličke crkve. Na licu mjesta zatekli smo radnike koji su nešto uređivali oko kamenih ostataka džamije ( džamija Mesuh-age Vučjakovića, najvjerojatnije sagrađena 1565. op.a.).
Kameni blokovi obilježavani su brojevima i slagani na jedno mjesto, čistio se korov i uređivalo područje džamije.
Ljubuški načelnik o cijelom slučaju nije bio upoznat, pa je poslao inspekciju. Rekao je kako će se utvrditi o čemu se radi, a onda je kazao kako za te radove ne postoji nikakvo odobrenje te da ih izvodi određena skupina samovoljno. Ni u državnom Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika nisu znali o čemu se konkretno radi, ali je članica Povjerenstva Amra Hadžimuhamedović kazala kako se na spomenutoj lokaciji, jednoj od najvrjednijih takve vrste u BiH, mogu izvoditi samo konzervatorski i radovi na zaštiti područja.
No, prema riječima Lidije Mićić ravnateljice Federalnog zavoda za zaštitu spomenika ni konzervatorski radovi se ne mogu izvoditi bez odobrenja tog Zavoda, a nikakvo odobrenje oni nisu izdali. Ravnateljica Mićić istakla je kako će, ako utvrdi da se bilo što radilo na lice mjesta poslati inspekciju. Njezin se stav donekle razlikuje od stava Amre Hadžimuhamedović. Naime, Lidija Mićić ističe da se prije bilo kakvih konzervatorskih radova na toj lokaciji moraju napraviti arheološka istraživanja da se vidi jeli možda nešto prije bilo na toj lokaciji, da ne bi došli, u bh prilikama vrlo poznatu situaciju, da se pojavljuju sporovi da je nešto sagrađeno na mjestu gdje je nešto drugo bilo. S druge strane, Amra Hadžimuhamedović ističe da su se znali događati slučajevi da arheolozi nešto istražuju, pa kad završe svoj posao lokalitet ostaje nezaštićen. Bolje je u ovakvim prilikama, kakve jesu u BiH, lokaciju zaštititi od propadanja, a u nekim slučajevima bolje da lokaciju štiti zemlja nego da ostane na milost i nemilost prolaznicima i turistima.

Nerijetki su slučajevi da se na nekom vrijednom povijesnom lokalitetu pojave kojekakvi turisti koji devastiraju područje, kradu vrijedne stvari, potpisuju se sprejevima itd, ističe Hadžimuhamedović. On je istakla da takvih slučajeva ima kako u Hercegovini tako i u Bosni. Problem je što nema sustavnog nadzora nad vrijednim lokalitetima, pa devastiranja prolaze bez problema.

No, jeli u Ljubuškom riječ o konzervatorskim radovima ili pak pripremama za rekonstrukciju džamije ostaje nepoznato. Neki od naših sugovornika koji nisu željeli javno istupiti navode da su šokirani zatečenim stanjem na spornoj lokaciji. Mora se najprije obaviti istraživanja i utvrditi jeli ta džamija napravljena na temeljima katoličke crkve, da nam se ne događaju stvari kao u nekim drugim mjestima, kao što je bilo u Stocu, istako je naš sugovornik. Načelnim Ljubuškog Barbarić kazao je kako Ljubuški nije niti će kad biti grad slučaj i da nema potreba podizati tenzije.
Tomislav KVESIĆ I ABCportal.info

napisao Antša, Studeni 08, 2008
napisao a, Studeni 08, 2008
napisao joze, Studeni 08, 2008
napisao majasolid, Studeni 08, 2008
To se nikako ne smije dopustiti!!!!!!
napisao mojimir, Studeni 08, 2008
napisao Antša, Studeni 08, 2008
Bošnjaci=Bosanci - jedno te ista stvar!!!
nemam ništa protiv muslimana kao ljudi, al nemaju pravo gradit džamiju u kuli Herceg Stipana, niti će!
Mi ćemo im u Vitini obnovit ako triba i nek se slobodno klanjaju, al minareta i zavijanja s njega - ne dopušćamo!!
napisao majasolid, Studeni 08, 2008
napisao www, Studeni 08, 2008
napisao Bože sačuvaj!, Studeni 09, 2008
napisao gost, Studeni 09, 2008
napisao DUVAR, Studeni 09, 2008
muslimani nam ovim činom poručuju da u Ljubuškom ničega
nije bilo prije osmanlijskog carstva te da se naša povijest tada
počela pisati a ja im poručujem da onaj kamen na kojem su
uklesana neka meni potpuno nepoznata navodno arapska slova
okrenu pa će vidjeti da se sa druge strane nalaze sveti križ i
neka nedvojbeno hrvatska i katolička obilježja a oni mogu uzeti samo
onaj kamen koji se nalazi ispred obzirom da je služio za šta je služio
pa neka rade od njega šta god hoće.
I neka svima za svagda bude jasno da je stari grad simbol Ljubuške i
hrvatske povijesti kojoj su se najprije turci a zatim naše poturice
puuuno kasnije priključili.
napisao gost, Studeni 09, 2008
Informacije radi
Općonsko vijeće Ljubuški donosi RJEŠENJE o imenovanju Povjerenstva za zaštitu nacionalnog spomenika Stari grad Ljubuški u Ljubuškom.
I
Imenije se povjerenstvo za zaštitu nacionalnog spomenika Stari grad Ljubuški u Ljubuškom u sastavu:
1.Davorin Medić,predsjednik
2.Radoslav Dodig,član
3.Tarik Mujanović,član
4.Ivan Matić,član
5.Drago Vukojević,član
II
Poslovi i zadaće povjerenstva su suradnja s Povjerenstvom za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenim u skladu sa Aneksom 8.Općeg mirovnog sporazuma za mir BiH i Federalnim ministarstvom prostornog uređenja i okoliša u svezi utvrđivanja mjera zaštite,konzervacije prezentacije i rehabilitacije nacionalnog spomenika Stari grad Ljubuški.
III
Ovo Rješenje stupa na snagu danom donošenja a objavit će se u Službenom glasniku općine Ljubuški.
OPĆONSKO VIJEĆE LJUBUŠKI
S poštovanjem !
napisao ustasa, Studeni 09, 2008
Ko se to igra sa nama?
Ja mislim da je ovon Luciceva Politika?!!!
Stvaraju nemire u nama a jos niko ni nezna dali tj. ko to radi?
Mislim taj sto ih placa da to rade on ih placa i da sute?!da :X
napisao Kenjac, Studeni 10, 2008
Prije dvije godine u Ljubuškom je osnovano Povjerenstvo za sprovođenje zaštite Starog grada(kompleks tvrđave,džamija,naselje pored i dva mezarja),koji je označen kao nacionalni spomenik kulture BiH.To povjerenstvo je djelomično uspjelo neke djelove tvrđave (ulaz,bunar,južni zid ...)tvrđave spasiti od daljnjeg urušavanja,a neke djelove uspješno restaurirati.Pošto su procedure kod državnih organa spore,mi smo iz Medžlisa IZ odlučili da malo ubrzamo aktivnosti vezane za ovaj zaštićeni dio, a koji se odnosi na nasljeđe Islamske zajednice u Ljubuškom.
Dakle,osim džamije postoje i dva harema(mezarja),koja su također dio nasljeđa koje treba očuvati.Kao što smo malo prije napomenuli,Komisija za očuvanje kulturnih spomenika iz Sarajeva najavila je finansijsku pomoć za početne radove oko čišćenja i sklanjanja urušenih gomila kamenja, u i oko džamije.Zatim će se izvršiti temeljito snimanje postojećeg stanja objekta,a potom pristupiti izradi projektne dokumentacije, po kojoj će se otpočeti sa restauracijom i djelomočnom rekonstrukcijom džamije Nasuh age Vučjakovića.
Ove napore i aktivnosti Medžlis IZ Ljubuški sa ponosom ističemo, jer imamo čast da ova generacija učini to pozitivno djelo za svoju zajednicu i za svoj grad.Ovaj sakralni spomenik treba da dobije svoje zaslužujuće mjesto u očuvanju kulturnog nasljeđa ovog grada.
Izvršni odbor Medžlisa IZ Ljubuški
napisao Kenjac, Studeni 10, 2008
Ove napore i aktivnosti Medžlis IZ Ljubuški sa ponosom ističemo, jer imamo čast da ova generacija učini to pozitivno djelo za svoju zajednicu i za svoj grad.Ovaj sakralni spomenik treba da dobije svoje zaslužujuće mjesto u očuvanju kulturnog nasljeđa ovog grada.
Izvršni odbor Medžlisa IZ Ljubuški
napisao Kenjac, Studeni 10, 2008
napisao Ero2, Studeni 10, 2008
napisao jurica, Studeni 10, 2008
napisao milan nosić, Studeni 10, 2008
U 15. stoljeću selo Ljubuša se je prostiralo od Žabljaka do Vodice, ime je dobilo po izvoru Ljubuša, kao je to naveo Mehmed-beg Kapetanović u jednom svojem radu. Selo se je sastojalo od dvaju većih zaselaka koji su bili oformljeni oko nepresušnih izvora, zapadni zaselak je bio Žabljak koji je dobio ime po izvoru Žabljak (taj je zaselak kasnije nazivan i Selina), istočni zaselak je bio oformljen oko izvora Vodica i obližnjega izvora Gožulj. Na području Ljubuše je bilo još nekoliko izvora (Glavica, Zaguša, Žuberin i dr.). Kroz Ljubušu je prolazio put koji je vodio od Brotnja do rimskoga puta u polju i dalje prema Vrgorcu i Imotskomu. Taj put je imao dva odvojka: jedan odvojak je vodio od Gožulja preko Žabljaka do Bilobriga i dalje na rimski put, drugi odvojak je vodio od Gožulja prema Stupu i Vrbici (taj je put danas asfaltiran). Selo Ljubuša je u 15. st. bilo najnapučenije u tom kraju.
U Ljubuši su u 15. stoljeću postojale tri crkve: najstarija je bila crkva na lokalitetu koji se danas naziva Crkvica. Od te crkve sačuvane su kameni okviri ulaznih vrata, a stećci u neposrednoj blizini su razbacani, neki su čak završili u dvorištima ili zidovima okolnih kuća (u dvorištu kuće Fazlinovića nalaze se takvi srtećci). Ne zna se kojemu svecu je bila posvećena ta crkva. Iste starosti je i crkvica na Humcu koja je bila posvećena arhanđelu Mihovilu, a bila je na lokalitetu Grebine, na mjestu današnje stare crkve sv. Ante. Druga crkva u Ljubuši je bila ona na lokalitetu koji se danas naziva Crkvina, na mjestu iznad srednjovjekovnoga puta. Pretpostavlja se da je bila posvećena sv. Katarini. To je bila župna crkva uz koju je bio i samostan. Treća crkva (crkvica) je bila izgrađena početkom 1440-ih godina (najvjerojatnije 1443.) u neposrednoj blizini utvrde hercega Stjepana. Herceg Stjepan je tih godina obnovio utvrdu i osposobio ju za trajni boravak svoje obitelji. Osim kapelice unutar tvrđave izgradio je crkvicu za nedjeljne i blagdanske mise ne samo za potrebe svoje obitelji nego i za vojnike i obrtnike koji su boravili u podgrađu istočno od tvrđave. Crkvica je bila prvi objekt s lijeve strane nakon izlaska putem od Žabljaka na zaravan pred tvrđavom. Osim te crkvice oformljeno je i groblje na platou južno od crkvice. Na tom groblju ima desetak grobova, groblje je zapušteno i pristup k njemu je zarastao u šikaru. Na njem su kameni križevi od kojih su neki s polukuglama na krajevima što je bilo uobičajeno u tim vremenima. I danas se po hercegovačkim grobljima, ali rijetko, mogu vidjeti takvi u kamenu klesani križevi. Da ne bude dvojbe, to je katoličko, a ne pravoslavno groblje. Godine 1444. (22. veljače) u jednom dubrovačkom dokumentu spominje se izvjesni Gojislav Orlović, zvani Petanović, koji je dvije crkve u Ljubuši obdario novcem i nekim predmetima. Iste godine je i Radojko Dobrovojević bogato obdario jednu crkvu u Ljubuši za spomen na misi na dan sv. Jurja. U 15. stoljeću za potrebe samostana u Ljubuši u drijevskoj carini (danas Gabela) izdvajali su određene količine soli. U svim tim dokumentima spominje se Ljubuša, a ne Ljubuški. U navedenom dubrovačkom dokumentu jasno piše da Orlović daruje novac i predmete dvjema crkvama, a to bi mogle biti župna crkva na Crkvini i ona na brdu Butorovica blizu utvrde. Moguće je da je crkva na Crkvici tada već bila u ruševnom stanju jer su neki građevni elementi po svoj prilici završili u onoj crkvi na brdu što zahtijeva dodatna istraživanja.
Od 1452. god. herceg Stjepan je često ratovao protiv vlastitih sinova Vladislava i Vlatka. To je obiteljsko ratovanje iscrpljivalo taj kraj koji je postao lak plijen Turcima koji su njime ovladali između 1468. i 1477. god. jer ove zadnje godine već imaju stalnu vojnu posadu u tvrđavi. Više podataka o događajima u Bosni i Hercegovini u razdoblju 15. i 16. stoljeća moguće je naći u vatikanskim dokumentima koji su tajnim kanalima stizali u Rim iz tih krajeva.
Turci u početku nisu rušili sakralne objekte jer su se bojali otpora lokalnoga stanovništva nego su vršili sustavnu islamizaciju stvarajući sloj domaćega islamiziranoga stanovništva koje je iskazivalo netrpeljivost prema domaćemu neislamiziranomu stanovništvu. Zbog neizblijedjelih rodbinskih odnosa prakticirali su Turci dovođenje vojnih i administrativnih upravitelja iz drugih krajeva. Tako je dizdar tvrđave na brdu povrh Ljubuše sredinom 16. stoljeća bio Nesuh-aga Vučjaković, podrijetlom od pravoslavca iz istočne Hercegovine. On je porušio sve crkve u ljubuškom kraju, onu na Humcu, na Crkvini i Crkvici, pa i onu u neposrednoj blizini tvrđave. Na mjestu crkvice na brdu Butorovica izgradio je džamiju od istoga građevnoga materijala i dogradio je čatrnju za potrebe muslimanskih vjernika. Temelji stare crkve i danas su vidljivi na istočnoj i sjevernoj strani te zemljotresom porušene džamije. U vrijeme gradnje te džamije u podgrađu tvrđave zasigurno nije bilo kršćana. Sjeverno od ulaza u tvrđavu formirano je muslimansko groblje, a ono kršćansko je zapušteno i zaboravljeno. U toj Nesuhovoj džamiji (poznatija je njegova džamija u Mostaru kamo je nakon službe u Ljubuši otišao aga Nesuh) nalazila se je u mihrabu jedna ploča s bogatim tekstom na arapskom jeziku i vrijednim podatkom o godini gradnje te džamije (966. po hidžri), dakle 1558./9. Godina 1556. je bila godina rušenja svih crkava u Hercegovini. Ploču s arapskim tekstom odnio je 1943. god. zapovjednik talijanske jedinice koja je bila stacionirana u Ljubuškom. Ploča se danas nalazi u vrtu jedne vile u Ravellu, na obali Ligurskoga mora sjeverno od Rima. Budući da je ploča završila u Italiji kao ratni plijen, Vlada Republike Bosne i Hercegovine treba zatražiti od Vlade Italije povrat te ploče i njezin smještaj u zavičajni muzej na Humcu. Ako ne dođe do dragovoljnoga povrata te ploče, tu krađu treba prijaviti OUN i pokrenuti tužbu na međunarodno sudu u Strasbouru. Godine 1945., u travnju, zapovjednik partizanske jedinice, koja je bila i na Humcu, uzeo je pečat kneza Miroslava i odnio ga što se također tretira kao krađa. Taj pečat je izgubljen, a značajan je zbog teksta na njem i spominjanja imena Miroslava koji je dao napisati čuveni Miroslavov evanđelistar.
Tekst ploče iz džamije na brdu Butorovica glasi: «Ovu časnu džamiju i uzvišenu bogomolju, u smislu naređenja uzvišenoga Allaha: «Alahove bogomolje podižu samo...» sagradio je dobrotovor Nesuh, sin Abdulaha, dizdar, godine 966.» Iz ovoga teksta je uočljivo da je naredba za rušenje crkava i gradnje džamija na njihovu mjestu došla iz Carigrada, da je Nesuh bio aga, da mu je otac imao ime Abdulah, a takvo su ime uzimali oni koji su prelazili na islam s namjerom da skriju svoje kršćansko ime i podrijetlo. Dakle, Nesuh je sin poturčenjaka.
Zanimljivo je da u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine (19. travnja 2005., god. 9., br. 23.), gdje se nalazi popis svih džamija na području te države, nema džamije na brdu Butorovica (navedene su one na Žabljaku, Gožulju, Podbrišću, Vitini i Gradskoj) iako je dvije godine ranije (11. 10. 2003.) bosansko-hercegovačko Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika džamiju na brdu i groblje pored tvrđave stavilo pod državnu zaštitu. To je Povjerenstvo pokazalo nekompetentnost kad je u pitanju ljubuška tvrđava jer ne znaju za kršćansko groblje i za činjenicu da je na mjestu džamije prije bila crkva. Budući da se to područje restaurira, treba ga vratiti u stanje kakvo je bilo sredinom 15. stoljeća. Ondje gdje je bila crkva i dalje treba biti crkva, a džamiju se može izgraditi u prvotnom obliku malo zapadnije na mjestu iznad Mušića kuće. Ljubušaci i drugi moraju znati da je na brdu Butorovica bila crkva od 1443. do 1556. god., a od 1558. džamija na istom mjestu. Dakle, crkva je bila prije džamije. Dr. sc. Milan Nosić, prof.
napisao milan nosić, Studeni 10, 2008
U 15. stoljeću selo Ljubuša se je prostiralo od Žabljaka do Vodice, ime je dobilo po izvoru Ljubuša, kao je to naveo Mehmed-beg Kapetanović u jednom svojem radu. Selo se je sastojalo od dvaju većih zaselaka koji su bili oformljeni oko nepresušnih izvora, zapadni zaselak je bio Žabljak koji je dobio ime po izvoru Žabljak (taj je zaselak kasnije nazivan i Selina), istočni zaselak je bio oformljen oko izvora Vodica i obližnjega izvora Gožulj. Na području Ljubuše je bilo još nekoliko izvora (Glavica, Zaguša, Žuberin i dr.). Kroz Ljubušu je prolazio put koji je vodio od Brotnja do rimskoga puta u polju i dalje prema Vrgorcu i Imotskomu. Taj put je imao dva odvojka: jedan odvojak je vodio od Gožulja preko Žabljaka do Bilobriga i dalje na rimski put, drugi odvojak je vodio od Gožulja prema Stupu i Vrbici (taj je put danas asfaltiran). Selo Ljubuša je u 15. st. bilo najnapučenije u tom kraju.
U Ljubuši su u 15. stoljeću postojale tri crkve: najstarija je bila crkva na lokalitetu koji se danas naziva Crkvica. Od te crkve sačuvane su kameni okviri ulaznih vrata, a stećci u neposrednoj blizini su razbacani, neki su čak završili u dvorištima ili zidovima okolnih kuća (u dvorištu kuće Fazlinovića nalaze se takvi srtećci). Ne zna se kojemu svecu je bila posvećena ta crkva. Iste starosti je i crkvica na Humcu koja je bila posvećena arhanđelu Mihovilu, a bila je na lokalitetu Grebine, na mjestu današnje stare crkve sv. Ante. Druga crkva u Ljubuši je bila ona na lokalitetu koji se danas naziva Crkvina, na mjestu iznad srednjovjekovnoga puta. Pretpostavlja se da je bila posvećena sv. Katarini. To je bila župna crkva uz koju je bio i samostan. Treća crkva (crkvica) je bila izgrađena početkom 1440-ih godina (najvjerojatnije 1443.) u neposrednoj blizini utvrde hercega Stjepana. Herceg Stjepan je tih godina obnovio utvrdu i osposobio ju za trajni boravak svoje obitelji. Osim kapelice unutar tvrđave izgradio je crkvicu za nedjeljne i blagdanske mise ne samo za potrebe svoje obitelji nego i za vojnike i obrtnike koji su boravili u podgrađu istočno od tvrđave. Crkvica je bila prvi objekt s lijeve strane nakon izlaska putem od Žabljaka na zaravan pred tvrđavom. Osim te crkvice oformljeno je i groblje na platou južno od crkvice. Na tom groblju ima desetak grobova, groblje je zapušteno i pristup k njemu je zarastao u šikaru. Na njem su kameni križevi od kojih su neki s polukuglama na krajevima što je bilo uobičajeno u tim vremenima. I danas se po hercegovačkim grobljima, ali rijetko, mogu vidjeti takvi u kamenu klesani križevi. Da ne bude dvojbe, to je katoličko, a ne pravoslavno groblje. Godine 1444. (22. veljače) u jednom dubrovačkom dokumentu spominje se izvjesni Gojislav Orlović, zvani Petanović, koji je dvije crkve u Ljubuši obdario novcem i nekim predmetima. Iste godine je i Radojko Dobrovojević bogato obdario jednu crkvu u Ljubuši za spomen na misi na dan sv. Jurja. U 15. stoljeću za potrebe samostana u Ljubuši u drijevskoj carini (danas Gabela) izdvajali su određene količine soli. U svim tim dokumentima spominje se Ljubuša, a ne Ljubuški. U navedenom dubrovačkom dokumentu jasno piše da Orlović daruje novac i predmete dvjema crkvama, a to bi mogle biti župna crkva na Crkvini i ona na brdu Butorovica blizu utvrde. Moguće je da je crkva na Crkvici tada već bila u ruševnom stanju jer su neki građevni elementi po svoj prilici završili u onoj crkvi na brdu što zahtijeva dodatna istraživanja.
Od 1452. god. herceg Stjepan je često ratovao protiv vlastitih sinova Vladislava i Vlatka. To je obiteljsko ratovanje iscrpljivalo taj kraj koji je postao lak plijen Turcima koji su njime ovladali između 1468. i 1477. god. jer ove zadnje godine već imaju stalnu vojnu posadu u tvrđavi. Više podataka o događajima u Bosni i Hercegovini u razdoblju 15. i 16. stoljeća moguće je naći u vatikanskim dokumentima koji su tajnim kanalima stizali u Rim iz tih krajeva.
Turci u početku nisu rušili sakralne objekte jer su se bojali otpora lokalnoga stanovništva nego su vršili sustavnu islamizaciju stvarajući sloj domaćega islamiziranoga stanovništva koje je iskazivalo netrpeljivost prema domaćemu neislamiziranomu stanovništvu. Zbog neizblijedjelih rodbinskih odnosa prakticirali su Turci dovođenje vojnih i administrativnih upravitelja iz drugih krajeva. Tako je dizdar tvrđave na brdu povrh Ljubuše sredinom 16. stoljeća bio Nesuh-aga Vučjaković, podrijetlom od pravoslavca iz istočne Hercegovine. On je porušio sve crkve u ljubuškom kraju, onu na Humcu, na Crkvini i Crkvici, pa i onu u neposrednoj blizini tvrđave. Na mjestu crkvice na brdu Butorovica izgradio je džamiju od istoga građevnoga materijala i dogradio je čatrnju za potrebe muslimanskih vjernika. Temelji stare crkve i danas su vidljivi na istočnoj i sjevernoj strani te zemljotresom porušene džamije. U vrijeme gradnje te džamije u podgrađu tvrđave zasigurno nije bilo kršćana. Sjeverno od ulaza u tvrđavu formirano je muslimansko groblje, a ono kršćansko je zapušteno i zaboravljeno. U toj Nesuhovoj džamiji (poznatija je njegova džamija u Mostaru kamo je nakon službe u Ljubuši otišao aga Nesuh) nalazila se je u mihrabu jedna ploča s bogatim tekstom na arapskom jeziku i vrijednim podatkom o godini gradnje te džamije (966. po hidžri), dakle 1558./9. Godina 1556. je bila godina rušenja svih crkava u Hercegovini. Ploču s arapskim tekstom odnio je 1943. god. zapovjednik talijanske jedinice koja je bila stacionirana u Ljubuškom. Ploča se danas nalazi u vrtu jedne vile u Ravellu, na obali Ligurskoga mora sjeverno od Rima. Budući da je ploča završila u Italiji kao ratni plijen, Vlada Republike Bosne i Hercegovine treba zatražiti od Vlade Italije povrat te ploče i njezin smještaj u zavičajni muzej na Humcu. Ako ne dođe do dragovoljnoga povrata te ploče, tu krađu treba prijaviti OUN i pokrenuti tužbu na međunarodno sudu u Strasbouru. Godine 1945., u travnju, zapovjednik partizanske jedinice, koja je bila i na Humcu, uzeo je pečat kneza Miroslava i odnio ga što se također tretira kao krađa. Taj pečat je izgubljen, a značajan je zbog teksta na njem i spominjanja imena Miroslava koji je dao napisati čuveni Miroslavov evanđelistar.
Tekst ploče iz džamije na brdu Butorovica glasi: «Ovu časnu džamiju i uzvišenu bogomolju, u smislu naređenja uzvišenoga Allaha: «Alahove bogomolje podižu samo...» sagradio je dobrotovor Nesuh, sin Abdulaha, dizdar, godine 966.» Iz ovoga teksta je uočljivo da je naredba za rušenje crkava i gradnje džamija na njihovu mjestu došla iz Carigrada, da je Nesuh bio aga, da mu je otac imao ime Abdulah, a takvo su ime uzimali oni koji su prelazili na islam s namjerom da skriju svoje kršćansko ime i podrijetlo. Dakle, Nesuh je sin poturčenjaka.
Zanimljivo je da u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine (19. travnja 2005., god. 9., br. 23.), gdje se nalazi popis svih džamija na području te države, nema džamije na brdu Butorovica (navedene su one na Žabljaku, Gožulju, Podbrišću, Vitini i Gradskoj) iako je dvije godine ranije (11. 10. 2003.) bosansko-hercegovačko Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika džamiju na brdu i groblje pored tvrđave stavilo pod državnu zaštitu. To je Povjerenstvo pokazalo nekompetentnost kad je u pitanju ljubuška tvrđava jer ne znaju za kršćansko groblje i za činjenicu da je na mjestu džamije prije bila crkva. Budući da se to područje restaurira, treba ga vratiti u stanje kakvo je bilo sredinom 15. stoljeća. Ondje gdje je bila crkva i dalje treba biti crkva, a džamiju se može izgraditi u prvotnom obliku malo zapadnije na mjestu iznad Mušića kuće. Ljubušaci i drugi moraju znati da je na brdu Butorovica bila crkva od 1443. do 1556. god., a od 1558. džamija na istom mjestu. Dakle, crkva je bila prije džamije. Dr. sc. Milan Nosić, prof.
napisao milan nosić, Studeni 10, 2008
napisao ante, Studeni 10, 2008
Naravno kao i svi drugi.?
Ali isto tako mislim da im je dosta na Gozuli sto imaju i neka se okanu problema iz razloga zato sto su manjina.
Nekada u Tursko vrijeme su imali vise svoji prekspozicija i sl.!
Ali Narode vi imate jednu i budite zadovoljni i okanite se Vitine i Kule???
Sada nije Turcizam na vlasti i budite veseli sto imate uopce nesto.
Ako ste tako pobozni idite svi u tu istu?ODAKLE SVE DOLAZE VJERNICI U MEDJUGORJE!?!?!?MISLIM DA SAM DONEKLE JASAN?????????????????? :X
napisao ante, Studeni 10, 2008
dali neko zna imaju li oni jos tamo dzamiju?
Mislim da sam zamijenija tu Gradsku sa Gozulom?????????
POZZZZZZZZZZZZZZZZ
napisao xXx, Studeni 10, 2008
napisao Niky, Studeni 11, 2008
HERCEGOVCI SU DAKLE HRVATI KOJI ZIVE U HERCEGOVINI,BOSNJACI U BOSNI,SRBI U SRBIJI A MUSLIMANI GDJE STIGNU.
Hvala!
napisao Hercegovac, Studeni 12, 2008
napisao Hercegovac, Studeni 12, 2008
Mislim da bi općina Ljubuški, povjerenstvo ili netko treći trebali od Italije tražiti natpis na arabici s džamije, kojeg su pripadnici Musolinijeve soldateske opljačkali i koji se nalazi navodno, u Firenci. Tek tada bi restauracija mogla biti potpuna.
napisao Pitagora, Studeni 12, 2008
Narodna kaže - Bože sačuvaj S....., H...., i Muslimana iz Stoca!
Drugarice - dobar susjed (komšija) je najbolja ograda. Prema tome, ilegala je nepoželjna.




