Gotovo deset tisuća ljudi koje nije ni omela ni kiša, koja je padala veći dio dana, došlo je sinoć na veliki koncertni spektakl Marka Perkovića Thompsona na gradskom stadionu u Ljubuškom, kojim je na veličanstven način završena proslava svetog Ante zaštitnika župe Humac i fešte za cijelu ljubušku općinu.

Koncertom u Ljubuškom navršava se 14 mjeseci od početka turneje „Bilo jednom u Hrvatskoj“ po nazivu Thompsonova posljednjeg albuma, koja je započala 13. travnja 2007. u Vukovaru.
Cjelokupni dojam nije pokvario ni prolom oblaka koji se nadvio nad ljubuškim pri samom kraju koncerta kad se veći dio publike nabrzinu razbježao.

Po prvi put u Ljubuškom u gradskoj sportskoj dvorani održan je međunarodni turnir u sportskim latinoameričkim i standardnim plesovima pod nazivom Hercegovina kup, u organizaciji ŠPK Romantik iz Mostara.
Uz sudjelovanje 121 plesnog para iz Hrvatske, BiH i Crne Gore, ŠPK Romantik osvojio je dva zlatna, pet srebrenih i pet brončanih odličja te tako nastavio izuzetno uspješnu sezonu i na domaćem terenu. Hercegovačke parove, njih 13 predvođene domaćim plesačima Milanom Rupčićem i Kristinom Kraljević iz Ljubuškog, bodrilo je više od 700 Ljubušaka i navijača pristiglih iz Mostara. Zahvaljujući velikom broju sponzora, a posebno poduzeću Mucić&Co koji je financijskom potporom potpomogao ovaj plesni spektakl, turniri ovakvog karaktera mogli bi postati tradicija grada Ljubuškog.

Jeste li ikad hodajući gradom obratili pažnju na nazive pojedinih dućana, prodavaonica, poduzeća, kafića? Možda i niste, jer kad živite u jednoj sredini jednostavno se saživite s tim istim natpisima koje na kraju više uopće ne primjećujete, ne razmišljajući o tome jesu li gramatički i lingvistički ispravno napisane.

Ali onaj tko u toj istoj sredini ne živi, a prolaskom kroz određeno mjesto, ipak obrati pažnju na nazive dućana, ponekad će ostati šokiran nepismenošću ili možda čak jalovim pokušajem duhovitog ubacivanja tuđica u naziv svog poslovnog „carstva“. Kako je u današnje vrijeme vrlo moderno umjesto hrvatskih riječi koristiti tuđice, a da se prije toga ne provjeri morfologija određene riječi, na kraju naziv dućana ispada više nego smiješan.

Svaki dan sve je šira lista internetskih stranica na kojima možemo pronaći informacije vezane uz ljubuško područje, od onih korisnih do onih koje to, blago rečeno, nisu.

Stoga, u pokušaju opisivanja tih stranica na svojevrsnoj virtualnoj turneji cilj nam je upoznati zainteresirane sa internetskom baštinom ovoga grada.

U svadbenom salonu “Ohio”, ispunjenom do posljednjeg mjesta publikom željnom kulturnih događanja, ljubuški gimnazijalci izveli su predstavu „Jozo i Anđa“, za koju je tekst napisao Ivan Mihalj-Žabić. Riječ je o predstavi koja se u originalu zove „Božić u Rakitnu“, a tematikom je vezana uz hercegovački kraj i humor oslikan kroz međugeneracijski jaz.

Uz dopuštenje samoga autora za ovu ljubušku izvedbu predstava je preimenovana i neznatno izmijenjena, čime se fabulu nastojalo prilagoditi lokalnim zbivanjima, točnije selu Hardomilju.

Amerikanac John Matijašević, podrijetlom iz Ljubuškog, i Julijana Tomas, iz Ljubuškog, prvi su mladenci u povijesti koji su sudbonosno DA izrekli na tvrđavi hercega Stjepana ponad Ljubuškog. John je nakon devet mjeseci veze na tvrđavi zaprosio Julijanu te je kuma dala ideju da se tu i vjenčaju, a Davorin Medić, predsjednik Općinskog vijeća, također je dao isti prijedlog. Grad je stoga mladencima izišao u susret jer su na kuli, koja je još uvijek u procesu restauracije, imali u planu organizirati ovakva vjenčanja.

Idilično vjenčanje proteklo je kroz ritual starine i noviteta. Mladence je podno tvrđave dovezla kočija upregnuta konjima, a na ulaznim vratima čekali su ih dubrovački dobošari, bubnjar i stjegonoša. Podno kule klesao se kamen, a u šetnji do matičarskog stola i ljubuške mažoretkinje dale su svoj obol ambijentu. Pred pedesetak uzvanika, u kasno predvečerje mladenci su sklopili brak pred matičarkom Ružom Bošnjak.