Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa BiH u prvoj godini postojanja nije kaznilo nijednog dužnosnika, iako deseci prijava protiv nekih od ključnih bh. političara čekaju na rješavanje.
Povjerenstvo, koja je uspostavljeno novim Zakonom o sukobu interesa, s radom je započela u studenome 2024. godine i do danas nije izrekla nijednu kaznu, ponajviše zbog političkih opstrukcija i neusvajanja podzakonskih akata. Dok prijave Transparency Internationala protiv Milorada Dodika, Nermina Nikšića, Sevlida Hurtića i brojnih drugih dužnosnika čekaju na odluke, Povjerenstvo, protivno Zakonu, nastoji zabraniti javnosti nazočnost sjednicama.
Vlasti su usvajanje Zakona o sprječavanju sukoba interesa na razini institucija BiH u ožujku 2024. godine predstavile kao veliki uspjeh u procesu europskih integracija, nakon čega je uslijedila i potpora za otvaranje pregovora o članstvu. S druge strane, TI BiH i druge organizacije civilnog društva upozoravale su na netransparentan proces usvajanja zakona, različite inačice koje su se pojavljivale pred Vijećem ministara te brojne manjkavosti u njegovom sadržaju. Unatoč određenim poboljšanjima, TI BiH je smatrao kako predviđeni model rada Povjerenstva, kao hibridnog tijela s fluidnim statusom članova, može dovesti do opstrukcija i neučinkovitosti u radu te donošenju odluka. Kritike su se odnosile i na način provjere imovinskih kartica te odlučivanje o kaznama koje se odnose na razrješenje s dužnosti.
Nakon spornih imenovanja članova, uslijedile su dodatne opstrukcije u vidu neusvajanja podzakonskih akata potrebnih za rad Povjerenstva. Sam proces imenovanja kompromitiran je i činjenicom da su pojedini članovi Povjerenstva sami u potencijalnom sukobu interesa. Tako je za člana i prvog predsjedatelja Povjerenstva imenovan Dejan Ružić, koji je istodobno bio kandidat na natječaju i tajnik Povjerenstva koja je provodila postupak odabira, čime je dovedena u pitanje nepristranost cijelog procesa. Još jedan imenovani član i aktualni predsjedatelj, Dženan Šečerbajtarević, zaposlen je kao policijski službenik u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), iako Zakon o policijskim službenicima BiH izričito zabranjuje obnašanje bilo kakve javne funkcije uz tu dužnost.
TI BiH je ove slučajeve prijavio nadležnim tijelima, no većina ih se proglasila nenadležnima. Takav početak mandata Povjerenstva dodatno je produbio sumnje u njezinu nepristranost i vjerodostojnost, dok se u međuvremenu neprovođenjem zakona dužnosnicima omogućuje obnašanje nespojivih dužnosti, zapošljavanje bliskih srodnika u javnom sektoru te nezakonito pogodovanje povezanim tvrtkama u javnim nabavama.
Odgoda primjene Zakona očito odgovara svima: Povjerenstvu, koja je tromim djelovanjem doprinijela kršenju rokova za donošenje pravilnika bez kojih ne može raditi; Ministarstvu pravde BiH, koje mjesecima nije osiguralo Povjerenstvu službeni pečat, često korišten kao opravdanje za izostanak rezultata; APIK-u, koji ne provodi svoje zakonske obveze i ne pruža Povjerenstvu tehničku podršku; kao ni parlamentarcima, koji bi trebali nadzirati njezin rad, ali to ne čine. Sve to dovodi do potpune neučinkovitosti Povjerenstva, koja ni nakon godinu dana nije uspostavila osnovne uvjete za provedbu zakona.
Činjenica da je prva od pet godina mandata Povjerenstva potrošena bez ijedne izrečene kazne za sukob interesa šalje zabrinjavajući signal o mogućem smjeru tumačenja zakona i buduće prakse. Posebno je zabrinjavajuće ignoriranje preporuka međunarodnog stručnjaka koji je na zahtjev Povjerenstva izradio analizu nacrta pravilnika, čime se pravni okvir mogao unaprijediti. Povjerenstvo je u međuvremenu izdavala neobvezujuća mišljenja na zahtjeve dužnosnika, bez dodatnih provjera i često proizvoljno tumačeći državne zakone i propise o sukobu interesa na nižim razinama vlasti. Tako je, primjerice, raspravljala o poklonjenom pištolju bivšem ministru sigurnosti BiH Nenadu Nešiću, dok prijave sukoba interesa visokopozicioniranih dužnosnika stoje neriješene.
Dodatni problem predstavlja i nastojanje Povjerenstva da svoj rad učini još netransparentnijim. Na posljednjoj sjednici u listopadu članovi su raspravljali o mogućnosti zatvaranja sjednica za javnost, pozivajući se na Poslovnik o radu koji nije dostupan javnosti. Time se izravno krši odredba Zakona koja jasno propisuje da su postupci pred Komisijom javni, osim glasanja i slučajeva kada je drukčije određeno zakonom. Budući da Povjerenstvo ne objavljuje dnevne redove, materijale sjednica niti naknadno odluke i mišljenja, nazočnost sjednicama ostaje jedini preostali oblik javnog nadzora nad njezinim radom. Pokušaj da se i taj minimum transparentnosti ukine dodatno narušava povjerenje javnosti i otvara prostor za arbitrarnost u odlučivanju. Umjesto da gradi integritet i povjerenje, Povjerenstvo nastavlja institucionalnu praksu zatvorenosti, čime se i ovaj "reformski uspjeh" pretvara u još jedan simbol zarobljenih institucija.
Dodaj komentar