Jučer, 20. studenoga, u sedamdesetoj godini života, preminuo je Vlatko Majić, član i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, priopćeno je iz sjedišta ovog društva u Mostaru.
Vlatko Majić rođen je u Vitini kraj Ljubuškog 26. kolovoza 1956. Završio je klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Kao profesor hrvatskog jezika i književnosti oblikovao je generacije učenika u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Pagu i Zadru.
Posebno snažan trag ostavio je na Pagu, gdje je kao učitelj i ravnatelj Osnovne škole Jurja Dalmatinca svojim mirnim autoritetom i toplim riječima znao potaknuti, ohrabriti i usmjeriti učenike i suradnike.
Istaknuo se u radu s mladima: sudjelovao je u nekadašnjem Listopadu u Novalji, a potom godinama pratio Novigradsko proljeće, pružajući učenicima podršku u njihovim prvim literarnim koracima.
Od 2013. do 2021. godine obnašao je dužnost ravnatelja Gradske knjižnice Pag.
Pisao je poeziju, prozu, igrokaze, pjesme za djecu i književne osvrte. Objavio je niz knjiga, među kojima su Glazba češlja (1982.), Pjevač pod zemljom (1987.), Kairos (1989.), Jezičak (1991.), Najviše je plave boje (1992.), Kad srce brodi (1992., 2017.), Vrijeme soli (1996.), Krila nad vodom (2006.), Obeščašćivač (2017.), Vinožito (2020.) i druge.
Njegovo je stvaralaštvo prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik.
Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se ističu Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso) i nagrada fra Martin Nedić.
Dug niz godina bio je aktivno uključen u kulturni i društveni život Paga i Zadra. Predsjedavao je Maticom hrvatskom Ogranak Pag, bio član Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Obnašao je i dužnost predsjednika Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru.
Pokop Vlatka Majića bit će održan u subotu, 22. studenoga u 15 sati na gradskom groblju u Pagu.
