Tragični slučaj femicida koji je potresao Mostar otvorio je brojna pitanja o tome koliko je naše društvo zaista spremno zaštititi žene od nasilja. Dok se javnost bori s valom dezinformacija, a društvene mreže preplavljuju komentari koji dodatno ranjavaju obitelj žrtve i obeshrabruju druge žene da potraže pomoć, članice Udruge "Novi put" upozoravaju da problem nasilja nad ženama nije iznimka nego duboko ukorijenjena pojava.
Direktorica Udruge "Novi put" Abida Pehlić pojasnila je razloge zbog kojih mnoge žene ne prijavljuju nasilje, upozoravajući na kombinaciju straha, ekonomskih prepreka, patrijarhalnih obrazaca i nepovjerenja u institucije.
Žene često ne prijavljuju nasilje zbog straha od eskalacije i ekonomske ovisnosti o partneru. Mnogima se prijeti oduzimanjem djece, posebno ako je partner jedini zaposlen ili ima bolje veze. Ako žive u muževu stanu ili kući, dodatno ih koči strah da bi djeca mogla biti dodijeljena ocu. Žene koje trpe fizičko i psihičko nasilje postaju obeshrabrene, a svaka nova prijetnja slabi njihov zaštitni oklop. Nažalost, mnoge nemaju povjerenja u institucije, a počinitelji su ponekad i ljudi na uglednim ili odgovornim pozicijama
, rekla je Pehlić za bljesak.info.
Prijavljivanje nasilja je sramota
Daniela Jurčić, također se osvrnula na ovu temu i istaknula tradicionalno shvaćanje rodnih uloga kao najveći problem u našem društvu, kada su žene u pitanju.
U društvu koje je apsolutno patrijarhalno, nejednaki odnosi moći uzroci su rodno zasnovanog nasilja nad ženama, a svakako tome svemu pridonose institucije koje još uvijek njeguju podređen položaj žena, ali i proces socijalizacije koji ženu uči da prihvati poredak u kojem je slabija. S druge strane, smatra se da je nasilje privatna stvar, a u tom smislu žene su naučene da nasilje ne prijavljuju jer je to sramotno, često nemaju materijalnu ovisnost, nemaju povjerenje u adekvatne službe, i u konačnici, osjećaju strah
, rekla je Juričić.
Dodala je i kako je ovaj fenomen nažalost u kontinuitetu prisutan u Bosni i Hercegovini, ali je marginaliziran, te kako ćemo nekoliko dana pričati o njemu, jer se dogodio femicid a nakon toga šutnja. Do nekog novog ubojstva žene.
Najčešći propust je nadzor zabrane prilaska
Kako ističe Abida Pehlić, javnost je posljednjih dana zatrpana neprovjerenim informacijama o slučaju femicida, što dodatno otežava razumijevanje samog događaja i borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja.
Posebno upozorava na važnost provjerenih informacija i odgovornog izvještavanja, kao i na problem nedostatka koordinacije u sustavu zaštite žrtava.
Teško je reći, kad smo toliko bombardirani dezinformacijama, gdje je konkretno nastao propust u ovom slučaju. Često se događa i da je teško pratiti provođenje izrečenih mjera zabrane prilaska - odnosno poštuje li ih počinitelj nasilja ili ne. Još uvijek nema dovoljno koordinacije u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, posebno kada su u pitanju zaštitne mjere. Sustav je i dalje fragmentiran i nedovoljno povezan. Svjesni smo da naš zakonski okvir nije loš sam po sebi, ali isto tako znamo koliko razina vlasti postoji u Bosni i Hercegovini i koliko je sve to isprepleteno. Ako samo jedna karika u tom lancu nadležnosti zakaže, cijeli se sustav uruši i stvari krenu u pogrešnom smjeru ili se ne odvijaju dovoljno brzo, ni onako kako bi trebale
, rekla je Pehlić.
Daniela Jurčić ističe i kako pristup svake vlasti mora biti usmjeren na osiguravanje svih mjera za sprečavanje, ispitivanje i sankcioniranje svih oblika nasilja nad ženama.
Relevantne institucije moraju analizirati korijen uzroka nasilja nad ženama te brojne posljedice. Bosna i Hercegovina u svoje zakonodavstvo je unijela pravne norme koje bi ženu trebale zaštititi od nasilja. Međutim, osnovna prepreka da se ženama zajamči sigurnost mnoge su slabosti u primjeni zakona u praksi
, kazala je Jurčić.
Komentari nakon femicida obeshrabruju žrtve da potraže pomoć
Na pitanje o komentarima koji preplave društvene mreže nakon ovakvog ili sličnih slučajeva, Abida Pehlić ističe kako takve reakcije društva ne samo da dodatno ranjavaju obitelj žrtve, nego i obeshrabruju žene koje trpe nasilje da potraže pomoć.
Iz tih komentara vidimo da u našem društvu još uvijek postoji tolerancija prema rodno zasnovanom nasilju, pa čak i femicidu. Žrtve se najčešće krive ili stigmatiziraju, što je jedan od razloga zašto žene ne prijavljuju nasilje, boje se da će i same sutra biti stigmatizirane. Ako su proživljavale psihičko, ekonomsko ili seksualno nasilje, ili više oblika istovremeno, takve društvene norme ih obeshrabruju da potraže pomoć
, rekla je Pehlić.
Ističe kako se mi kao društvo trebamo suočiti s tim komentarima, pogotovo oni koji ih pišu, jer je poražavajuće da brojni muškarci, a nažalost i neke žene, još uvijek traže 'razloge' za brutalno ubojstvo.
Femicid nikada nije nešto što se dogodi u afektu, to je kulminacija dugotrajne dinamike nasilja, kontrole, prijetnji, ucjena i dominacije. Kada počinitelj osjeti da gubi kontrolu nad žrtvom, odlučuje se na taj krajnji korak. Takvi komentari dodatno normaliziraju nasilje i šalju poruku drugim ženama da će i one biti ismijavane, da će se krivnja tražiti u njima. Istovremeno se nasilnicima daje poticaj i jača njihovo uvjerenje da ono što rade nije njihova krivnja, nego da je odgovornost isključivo na žrtvi
, dodala je.
Daniela Jurčić ističe da je najprije potrebno podići društvenu svijest o femicidu kao posebnom problemu te kako se šesto u medijima može čuti "žrtva je izgubila život…".
Ne žrtva nije izgubila život, prisilno joj je oduzet
, rekla je Daniela.
Mediji su poligon za govor mržnje, međutim ne moraju biti. Senzacionalistički pristup izvještavanja je u kontekstu femicida je nedopustiv, a mislim i da komentiranje tekstova na portalima treba ograničiti. Mediji ne mogu zaustaviti nasilje, međutim mogu pridonijeti da se mijenja svijest o rodno utemeljenom nasilju kao neprihvatljivoj i zakonom zabranjenoj pojavi. Femicid nema opravdanje, a mi kao društvo moramo naučiti žrtvi osigurati dostojanstvo
, zaključila je Jurčić.
