Velika spika našeg načelnika, kojem će uskoro fanovi postaviti totem nasred Ljubuškog, onog vrelog lipnja 2007. godine, kako će na Bijači niknuti hotelski kompleks i golf igralište, bila je samo predstava za predškolsku drčinu kojoj su samo loptice u glavi.
Lijepo bi bilo da kada idemo za Metković prođemo pored hotela i autoputa i dobijemo autograme najboljih golfera, ali džaba dragi moji sumještani. Nego Vi se prisjetite one dobre – obećanje ludom radovanje.
Nas još nisu naučile pameti socijalističke tradicije u kojima su načelnici bili nedodirljivi gurui postavljeni da griju stolicu, i nikako da shvatimo da iza tih načelnika treba ostati neki razvojni trag.
Ma nije u ovom trenutku bitan imenom i prezimenom Nevenko Barbarić, čovjek koji je na prošlim općinskim izborima pomeo ostale kandidate, niti bilo koje ime ili prezime, ali je za konstatirati da Ljubuški stagnira, da se općina rasprodaje i da postajemo sve siromašniji zahvaljujući nekompetentnosti rukovodstva. Barbarić je samo jedan od mnogih načelnika za kojeg su vezane mnogobrojne afere, a jedna od njih je i tzv. Afera Bijača.
On je doveo Ljubuški na rub kolapsa, pa čak više nema kupaca za prodaju državnog (našeg) zemljišta, čijim prihodom trenutačno samo isplaćuje plaće državnim službenicima, ali ne i topli obrok.
Gdje su sada njegove misli i ima li on ikakve vizije, tko to zna? Jedno je jasno, da Ljubuški nikada u svojoj povijesti nije bio u ovakvoj poziciji.
Poneki će dušebrižnici, a gotovo svi poslušnici reći, evo opet se Barbarić kritizira! Kamo li sreće da mogu pisati kako se svake godine ostvari poneki projekt, kako se uposle novi ljudi, kako je općinska blagajna puna. Kako kada tako nije.
Općina grca u gubicima i to milijunskim za samo pola godine 2 milijuna KM, državno se zemljište rasprodaje bez odluka Općinskog vijeća i ne poštuju se zakonske odredbe koje reguliraju taj trgovački odnos.
Ne ulazeći u elaborat prodaje 150 hektara, tvrtci Nativa, na Bijači i svim odlukama koje su donijete i koje je potrebito objaviti u medijima, iz isplaćene brojke od cca 2,3 milijuna KM se vidi da svoju imovinu prodajemo u bescijenje i taj «sitniš» umjesto da investiramo u nova radnja mjesta ili infrastrukturu potrošimo za plaće, tople obroke ili regrese.
Ovakva ekonomija ne postoji u svijetu. Točno je, sve je potrošeno. Općina je švorc!
I sada iz općine doznajemo kako se načelnik Barbarić odlučio poslati pismo tvrtci Nativa za poništenje prodaje ovog zemljišta, jer kako je još prije dvije godine najavljeno austrijski se investitor, koji je po pisanju medija u to vrijeme stajao iza Native, obvezao da će najdalje 12 mjeseci od potpisivanja ugovora krenuti s realizacijom projekta.
Gdje će pronaći Barbarić novac za povrat zemljišta, to sam dragi Bog zna ili je na pomolu samo revizija i dogradnja prije dvije godine potpisane prodaje?
U javnosti se špekulira i sa njegovim sve lošijim odnosom s ministrantima, koji su ga po riječima fanova, natjerali na ovaj skandal, te da se on želi izvući iz cijelog slučaja.
Što se iza brijega valja, saznat ćemo uskoro.
Nas najviše interesira stanje odgovornosti općinskih struktura za čijeg se mandata Ljubuški našao na koljenima. Barbarić i njegov tim (postoji li taj tim?) nisu opravdali izborne glasove, koji su prije svega izborna manipulacija masom, a nikako činjenica da je masa podržala kvalitet.
Očigledno je da masa nema kriterije biranja i da je Ljubuški obična «seljačka» provincija.
