Tradicionalno okupljanje Humčana u Rupi

Humčani su petu godinu zaredom, i ovaj put početkom osmog mjeseca, proslavili Dan Rupe. Glavnu organizaciju pomalo preuzimaju mlađi, a stariji naraštaji svaki se put rado odazivaju jer ih za taj dio zaseoka vežu brojne uspomene iz djetinjstva i mladosti!

Rupa se nalazi u zaseoku Šakarevac, ima izgled prirodnog amfiteatra stvorenog u kršu među kućama. U sredini je zemljeni dio veličine malog nogometnog igrališta koje okružuje ukošeni kameniti reljef i zato podsjeća na amfiteatar.

Svojim izgledom reljefni dio tvori pravu rupu, niže je od okolnih kuća, kroz cijelu godinu zaštićen od udara vjetra, pa je ta osunčana zavjetrina pogodna za sportsku zabavu. Tako je bilo desetljećima, prpasta zemlja i meki teren oduvijek je mlađariji pruža zadovoljstvo trčati za loptom bosih nogu.

Prije više od pedeset godina tu je ponikla prva malonogometna momčad "Zora", ime se nije odnosilo na neku ženu već na rano jutro i svitanje. U to su vrijeme naši vrli momci nosili prave dresove bijele boje što je za to doba bila rijetka pojava.

Dresovi su bili ženskom rukom izvezeni s imenom na leđima, "ZORA", a momčad je u tim dresovima bila atraktivna pojava na malonogometnim turnirima u općini.

Svakako je bila velika pogodnost imati takav teren za pripreme, ukošeni okolni dio ima svoje prednosti, svaka se lopta nakon ispucavanja i skakutanja sama vraćala u teren, dok je tamo po ledinama u polju bilo problema pronaći ispucanu loptu u nečijem gustom žitu.

Rupa je kroz godine, s vremena na vrijeme, znala i razočarati, Humčanima bi često puta prekinula sportske aktivnosti koje bi trajale po cijelo ljeto do početka školske godine i prvih jesenjih kiša.

Znalo se desiti da kiše odmah iza Gospojine budu malo obilnije i već sljedeće jutro Rupa osvane puna vode.

Nije bilo šanse da se voda brzo povuče, voda bi preplavila igralište do koljena i sve se pretvaralo u malo jezerce.

Rupa je i tada pružala zabavu mlađariji, znalo ih se po cijeli dan okupljati oko obalnog dijela u natjecanju bacanja plosnatih kamenčića, ono, skroz nisko ukoso čiji će kamen više puta poskočiti.

Tijekom zimskih razdoblja, kad stegnu mrazevi i studen, Rupa je opet mamila svojom zaleđenom glatkom površinom. Bilo je dovoljno ukršiti pogodan štap od platanovine, jedna prazna limenka od kreme za cipele, nekoliko ekipa i već bi započeo turnir u hokeju na ledu.

Znali smo tada dobro pretjerati, tamo iza podne kad bi sunce ugrijalo, mraz bi pod nogama stao pucketati ali nitko nebi odustajao od igre dok netko prvi ne propadne kroz led do koljena i skvasi noge.

Nisu nam baš svi uvjeti oko položaja tog našeg sportskog centra išli na ruku, pored vodi jedna pješačka staza, koja je prolaznicima u žurbi skraćivala put kroz selo prema našim kućama i drugim selima.

Nekako iza tri popodne tim su dijelom žurile "Vagarke", išle s posla iz ljubuške Duhanske stanice put drugih sela.

Nisu nas u igri ometale te žene iz Vašarovića, Grabovnika, Graba, Veljaka, već naše matere među njima, samo nam prstom pokažu put kući i reknu; " Ajde, vrcom pridamnom kući!".

I tome smo mi ubrzo doskočili, planirali bi igru iza tri sata kad Vagarke prođu, a ako bi nečija mater malo okasnila uvijek se nađe netko tko je prvi zrakne očima i da znak onom da se na brzinu sakrije iza kamena ili nekog plota dok mu mater ne zamakne, nikome nije bio cilj da nam se ekipa za igru razbije.

U proljeće, kad okolne pitome drače procvataju i sve zazeleni i prolista, selom se brzo proširi vijest kako se voda iz Rupe povukla. Dno bi se za koji dan skroz osušilo, samo bi ostao sloj mekane prpoške i nebrojeni kamenčići koje smo danima kupili i pripremali teren za igru.

Upravo sinoć, na proslavi Dana Rupe, brojne je od nas starije generacije preplavilo sjećanja na taj božanski kutak sela koji i danas često puta odiše istim onim mirom i prijatnim druženjem.

Dok se sinoć dio mlađarije trudio oko roštilja, drugi se pak dosjetiše, osmisliše razne igre, nadmetali se muškarci u malom nogometu, nakon njih i udate žene se okušaše protiv djevojaka. Potezanje konopa postade cjelovečernja zabava, započeli snažniji muškarci, smjenile ih ženske ekipe, a nastavili oni skroz maleni.

Kršni se momci dokazaše u bacanju kamena s ramena, i pojedine žene se odvažiše okušat u bacanju kamena. Netko djeci podjeli platnene bijele vreće i među njima nastade utrkivanje u vrećama.

Netko još predloži masovnu utrku svih muškaraca ali da ukrke na leđa svaki svoju ženu.

Na trenutak nastade muk, sve dok se jedan muž ne odvaži i reče: Ajde može!... Ja pristajem!... Napravit ću tri koraka pod svojom ženom pa taman crka!", tome se još nekoliko žena usprotivi valjda žaleći svoje muževe.

Druženje je nastavljeno u veselom raspoloženju, uz obilan roštilj sve je začinila glazba uživo i skladna pjesma.

Naravno da je sinoć bilo pravih pobjednika ali im nije imao tko udijeliti priznanja, jer su pobjednici bili svi oni koji su došli uveličati i oživiti sjećanja iz opuštenog razdoblja mnogih Humčanskih generacija.

Bilo je i posebnih slavljenika, Draško i Dana proslavljali rođendan i godišnjicu braka, a svekrva iznenada banula s bogatom tortom za nevjestu!

Do kasno u noć, opet je, kao nekad nad našom Rupom, dugo lebdio Božanski mir koji se spustio svima u srce i vratio mnoge u nezaboravna prošla vremena!

A, kad, kasno u noć, sve opet utihnu, pogasiše se svjetla, utrnuše vatre, Rupa i cijeli zaseok ostade pod zvjezdanim nebom u miru i tišini čekati svitanje i novo nedjeljno jutro!