Čovićev šef državne carine Miro Džakula “težak” oko 50 milijuna maraka

Tijekom svoja gotovo dva i pol mandata na čelu državnih carina (Uprave za neizravno oporezivanje BiH) Miro Džakula postao je jedan od najbogatijih ljudi u državi. Prošao je put od vlasnika malog granapa i računovođe u lokalnoj kompaniji u Čapljini do kralja nekretnina u BiH i Hrvatskoj.

U proteklih nekoliko mjeseci Valter je istražio Džakulino bogatstvo, posjetio i dokumentirao dobar dio njegovog nekretninskog carstva. Džakula je, naime, danas vlasnik ili suvlasnik najmanje petnaestak nekretnina u Čapljini, odakle je porijeklom, ali i na jadranskoj obali te u Zagrebu. Između ostaloga, vlasnik je i etaže u novoizgrađenoj vili koja gleda direktno na Pelješki most.

Počeo kao računovođa i član SDP BIH

Valter je u posjedu većine izvadaka iz zemljišnih knjiga koji dokazuju Džakulino i vlasništvo njegove obitelji, a ekipe Valtera su u Čapljini i Komarnoj dokumentirale i snimile njegove nekretnine.

S obzirom na broj nekretnina i njihovu vrijednost, ostaje nejasno kako je Džakula s plaćom direktora UNO BiH došao u priliku tako obilato investirati u sve svoje vile, stanove i apartmane?

Vrijedi podsjetiti kako su njegova gotovo dva i pol mandata na čelu UNO obilježili brojni skandali i afere, među kojima je jedna od najvećih uhićenje Jelene Majstorović, bivše šefice Grupe za sprječavanje krijumčarenja Regionalnog ureda UNO u Banjoj Luci, inače Džakuline dugo godina prisne i najbliže suradnice, čiju je karijeru uveliko protežirao.

Podsjećamo kako su Majstorović i njeni ljudi iz Grupe uhićeni u akciji SIPA-e 'Brend 4' u prosincu 2022. godine. Ona je osumnjičena za “udruživanje u kriminalnu grupu” zajedno sa svojim suradnicima (tzv. crnokošuljašima), a javnost s nestrpljenjem iščekuje završetak istrage Tužiteljstva BiH i optužnicu.

Punih 11 i pol godina Džakula je bio na čelu državnih carina, inače institucionalne “zlatne koke”, preko koje prođe na stotine milijuna maraka. Sve to vrijeme carine su bile pod punom kontrolom Dragana Čovića i njegovog koalicijskog partnera Milorada Dodika i SNSD-a. Džakulino carstvo nekretnina koje je stekao za to vrijeme pokazuje kako mu se ta marionetska uloga itekako isplatila.

“Miro Džakula je prije dvadesetak godina bio član SDP-a BiH. Bio je vlasnik jedne male trgovine koja se bavila prodajom prehrambenih proizvoda, a radio je i u jednoj privatnoj tvrtki u računovodstvu”, kaže Valterov dobro upućeni svjedok iz Čapljine, čiji su identitet zaštitili.

Opisujući ga kao “neprimjetnu osobu”, svjedok, koji o svemu govori i u video priči, navodi kako je Džakula u Upravu za neizravno oporezivanje Mostar zaposlen po SDP-ovoj liniji, a tajnu dugovječnosti njegovog trajanja na vrhu UNO vidi u tome što je “u Banjoj Luci bio kadar SNSD-a, u Sarajevu SDA, a u Hercegovini kadar HDZ-a”.

“Čapljinci govore da je Miro Džakula jedan od najbogatijih ljudi u BiH, a po gradu se priča da je samo u Čapljini vlasnik 11 stanova, te dva stana i poslovnog prostora u Zagrebu, stana i poslovnog prostora u Mostaru. Priča se i da ima kuću na Hvaru u mjestu Vrbovsko, a možemo potvrditi da ima kuću u općini Komarna u Hrvatskoj.

U Čapljini je u zadnje vrijeme kupio nekoliko parcela, a vlasnik je i velike obiteljske kuće. Kupio je i kuće pored. Većina nekretnina su upisane na ime nekog bližnjeg, djece ili prijatelja”, otkriva zaštićeni svjedok Valtera, inače izvrsno upoznat sa situacijom u Čapljini.

“Miro Džakula je dobro posložio i stvari za svoju obitelj. Njegova djeca, nevjeste i zetovi rade u državnim institucijama”, govori on i dodaje kako je “Čapljincima poznato da obitelj Džakula ima sedam, osam vozila visoke klase”.

“Spominje se slučaj tvrtke Kramar iz Ljubuškog, koja je navodno Džakuli posudila 350.000 eura za kupovinu nekog prostora u Zagrebu. Kada je vlasnik tražio povrat novca, Džakula je poručio da je mislio kako je to za kavu i poslao im inspekciju.

Navodno su morali platiti veliku kaznu”, kaže svjedok Valtera.

Na sve ovo iz Kramara nisu imali komentar. Na pitanja koja smo im uputili mailom o njihovoj vezi i poslovnom odnosu s bivšim direktorom UNO BiH nisu odgovorili. Tek su nam naknadno u telefonskom razgovoru kazali da će, ako to budu željeli, odgovoriti na mail. Odgovori, međutim, nisu došli do zaključenja ove priče, piše Valter.

“Miro Džakula je sa suradnicima oštetio državu za desetine milijuna maraka, a koliko mu je bogatstvo možemo samo nagađati. Činjenica je da je Džakula danas ima veliki novac i da ga ulaže u nekretnine”, zaključuje zaštićeni svjedok.

Sve Džakuline nekretnine

A kako i koliko Džakula ulaže u nekretnine dokazuju ZK izvaci u posjedu Valtera. Na svoje ime u Općini Slivno u mjestu Komarna ima suvlasnički dio u dva zemljišta (pašnjaka) od 309 i 328 metara kvadratnih. Suvlasništvo dijeli na pola s Draganom Kneževićem.

Komarna je idilično mjesto na jadranskoj obali, koje ima oko 150 stalnih stanovnika. No, sve je više omiljeno među turistima, jer sada nudi i spektakularan pogled na Pelješki most. Baš njega se može vidjeti iz Džakulinog apartmana u ovoj novoizgrađenoj vili, gdje na poštanskom sandučiću od prezimena “Džakula” nije daleko ni prezime “Knežević”. Dapače, odmah je uz njega.

Ponovno Kneževići, koji su inače blisko povezani s Džakulom, kako su potvrdili za Valter svjedoci s terena. Riječ je o obitelji koja u suvlasništvu ima čapljinsku građevinsku tvrtku DD Graditeljstvo d.o.o. Dragan Knežević je suvlasnik tvrtke.

Džakula, Dragan Knežević, Božo Knežević (direktor DD Graditeljstva d.o.o.), Snježana Knežević i drugi su također navedeni kao suvlasnici čestice od 111 metara kvadratnih, s kućom od 64 metara kvadratnih.

I tu je najveća nekretnina od svih u Komarni, stambena od 218 kvadrata, a Džakula je vlasnik petine (otprilike 44 kvadratna metra), što može biti pristojan apartman za ljetovanje i izdavanje. Suvlasnik je, naravno, i Dragan Knežević.

Na Valterova pitanja o poslovnim vezama s Džakulom i zajedničkim nekretninama koja su im uputili mailom, Dragan Knežević, suvlasnik Graditeljstva, odgovara da on i Džakula „nisu poslovni partneri“, navodeći sve ono što je nama već poznato i o čemu posjedujemo dokumentaciju, odnosno da su uz ostalo suvlasnici po 1/6 kuće u Komarni.

„Ta stambena kuća gradi se od 2009. i još nije dovedena u fazu etažiranja. Suvlasnici smo građevinske parcele od 320 m2 u omjeru ½ što je vidljivo u vlasničkom listu koji vi posjedujete, a gdje se ne vidi ništa sporno. Nismo poslovni partneri već smo suvlasnici te nekretnine“, odgovorio jer Dragan Knežević, čime je tek potvrdio navode Valtera.

Knežević dalje odgovara kako je Graditeljstvo d.o.o. dioničko društvo i da je on suvlasnik (Darko Matić je drugi, op.a.), navodeći da Džakula nije „ni vlasnik, ni suvlasnik, ni dioničar, ni kupac stanova u njihovim zgradama“ te zaprijetivši Valteru da ako objave drugačije informacije da će oni odgovoriti „kako slijedi po zakonu“.

Možda Miro Džakula nije formalni kupac, jer je stanove u tim zgradama kupio svojoj djeci – a oni su prepisani na članove obitelji. Između ostalog, i u zgradama koje vidite, a koje je sagradilo Kneževićevo Graditeljstvo.

U Čapljini je Miro Džakula upisan i kao vlasnik kuće od 102 metara kvadratnih i dvorišta od 236, te vlasnik njive od 2.340 metara kvadratnih. Sin Ivo Džakula pak u svom vlasništvu ima poslovni prostor od 35 kvadrata u Čapljini.

To je samo dio Džakulinog carstva u nekretninama, onaj koji smo uspjeli dokumentirati ZK izvacima. Ali to nije bi blizu kraj, navode svi svjedoci Valtera, koji još spominju i kuću na Hvaru te dva stana u Zagrebu.

Nije poznato na koga su prepisane ove nekretnine. Osim svih ovih vila, stanova, kuća i apartmana, Džakula je u posjedu i poslovnih prostora, a u vlasništvo njegove porodice ubraja se i sinovljev stan u Mostaru.

Prema grubim procjenama, Džakula je danas “težak” oko 50 milijuna maraka.

Valter je tijekom nekoliko tjedana u više navrata pokušao stupiti u kontakt s Mirom Džakulom, šaljući mu pitanja mailom i pozivajući ga na dostupne telefonske brojeve, ali on je svaki pokušaj da čuju i njegovu stranu priče ignorirao. Na kraju se na posljednji dostupni telefonski broj javio nepoznati glas, tvrdeći kako on nije Miro Džakula i da nema što reći.

Duboke veze u državnom pravosuđu

U Čapljini je ovaj dugogodišnji direktor državnih carina (bio) u dobrim odnosima s dugogodišnjim HDZ-ovim gradonačelnikom Smiljanom Vidićem. Lokalni politički protivnici su Vidića godinama optuživali za korupciju i pogodovanje, da bi konačno u siječnju ove godine protiv njega bila potvrđena optužnica.

“Optužnicom se Vidić i Šimović sumnjiče da su u razdoblju od ožujka 2011. godine do siječnja 2015. godine na području općine Čapljina, u svojstvu službenih osoba u FBiH, zajednički i dogovorno iskoristili svoj službeni položaj i ovlasti”, naveli su iz Tužiteljstva HNŽ. Vidić se tereti da je Općinu Čapljina oštetio za milijun maraka.

Džakula se još uvijek nije suočio s problemima te vrste. U Čapljini kupuje parcele i gradi kuće, širi se, kako smo naveli, i na jadranskoj obali (Komarna, Vrboska), a ima i rezidencije u Mostaru i Zagrebu.

Angažirana je i žena iz Čapljine koja redovno putuje za Zagreb kako bi čistila Džakuline stanove koji, navode svjedoci, nisu na njegovo ime. Stoga ih proteklih mjeseci nismo uspjeli locirati, piše Valter.

Vrijedi podsjetiti kako je grupa inspektora SIPA-e godinama istraživala Džakuline poslove te podnijela najmanje četiri kaznene prijave (po četiri različita predmeta) Tužiteljstvu BiH. Na pitanja iz Tužiteljstva BiH su potvrdili kako je „na temelju prijava formirano više predmeta u kojima je Džakula u statusu prijavljene osobe“, ali…

„U dijelu predmeta donesene su negativne tužiteljske odluke, a dio predmeta nalazi se u fazi provjere navoda iz prijave te će se nakon donošenja tužiteljskih odluka moći priopćiti više detalja. S obzirom na zaštitu interesa predmeta na kojima tužiteljstvo radi, u ovom trenutku ne možemo govoriti o detaljima“, naveli su iz Tužiteljstva BiH u odgovoru Valteru.

Drugim riječima, do sada niti jedna od prijava protiv Džakule nije procesuirana, niti tužiteljstvo pretjerano brine porijeklo Džakuline imovine. Do danas se na sve i jednu prijavu – a neke su podnesene prije više godina, nakupila prašina negdje u dnu tužiteljskih ladica.

Sve to ne bi bilo moguće bez dobrih veza i mreže koje je Džakula godinama pleo u OSA-i, SIPA-i i Tužiteljstvu BiH, o čemu je Valter u više navrata pisao.

Bivša glavna državna tužiteljica Gordana Tadić po HDZ liniji dugo je štitila Džakulu, zajedno s nekadašnjim zamjenikom direktora SIPA-e Đurom Kneževićem. Mnoge istrage su opstruirane, a afere zataškane.

To je bila mreža u koju su se zapetljali svi pokušaji procesuiranja mutnih poslova i korupcije Mire Džakule. Knežević je sve istrage protiv Džakule sprječavao i usmjeravao ih pogrešnim putem.

Takav jedan nedodirljivi status, s ogromnim potencijalom koji pruža fotelja direktora državnih carina, Džakuli je omogućila enormno bogaćenje.

Danas nema ni Gordane Tadić ni Đure Kneževića, ali su ostali njihovi recidivi pa je Džakula i dalje pravno nedodirljiv. Mediji su u više navrata izvještavali o zaštiti koju mu pruža državna tužiteljica Vedrana Mijović (kćerka nekadašnjeg poslanika SNSD-a i Parlamentu BiH Slavka Jovičića Slavuja, op.a.), koja je, prema istim izvještajima, sa suprugom Dankom za 13 godina kupila pet nekretnina, ali neke od njih nije prijavila VSTV-u.

Mijović je, prema istim izvještajima, radeći u Odjelu za korupciju primila i kaznene prijave protiv Džakule, ali nijednu nije procesuirala, već je donijela odluku o neprovođenju istrage.

Sama tužiteljica Mijović bila je pod zaštitom Milana Tegeltije, u to vrijeme predsjednika Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) BiH, ali i tadašnje glavne državne tužiteljice Gordane Tadić, dok su Tegeltija i Džakula gajili bliske odnose. I danas se mogu vidjeti kako se sastaju u restoranima u Banjoj Luci.

Izvori Valtera iz Tužiteljstva BiH navode kako je modus operandi Gordane Tadić u slučaju da joj dođe prijava protiv Džakule bio da slučaj proslijedi u ruke nekoga koga kontrolira, poput tužiteljice Mijović.

Ručno presigniranje predmeta u mandatu Gordane Tadić je toliko uzelo maha da se više nije moglo tehnički sakriti, jer se ogroman broj predmeta namještao podobnim tužiteljima i sucima. Uostalom, zato je pala Gordana Tadić.

Pravna država ne želi istražiti porijeklo imovine

I danas je ostao veliki utjecaj Mire Džakule u državnom pravosuđu jer ništa nije bilo prepušteno slučaju. Kako bi osigurao da predmeti u kojima se spore on ili UNO budu presuđeni u njihovu korist, Džakula se godinama unazad uvezao i sa sutkinjom Suda BiH Dragicom Miletić, kojoj je zaposlio najmanje tri člana obitelji u UNO. Valter je i o tome izvještavao.

Zato su bez karijera i posla ostali neki časni ljudi, poput nekadašnjeg načelnika istraga UNO Nikice Gligorića, i zaštićenog prijavitelja korupcije Emira Mešića. Na ulici ga je ostavio njegov pokušaj da prijavi koruptivna djela Džakuline prisne suradnice Jelene Majstorović, odnosno konačna presuda o tom slučaju Dragice Miletić.

“Sasvim je sigurno da je riječ o sukobu dva sustava: s jedne strane imamo sustav borbe protiv korupcije i za pravdu, sustav u kojem prijavitelji imaju svoju ulogu, a s druge strane je sustav osnaživanja i ohrabrivanja korupcije.

Politički eksponenti, direktori javnih institucija i agencija, su izvršitelji korupcije, jer imaju jasne naloge od svojih političkih pokrovitelja za vršenje korupcije zarad osobne koristi i koristi određenih političkih grupacija i izabranih obitelji. Na kraju se na vas kao prijavitelja korupcije okome sve pravosudne i sigurnosne institucije, nemate nikakvu podršku”, kaže za Valter zviždač iz UNO Emir Mešić.

I on se pita odakle toliko bogatstvo direktorima raznih institucija u BiH, u ovom slučaju enormno bogatstvo bivšem direktoru UNO BiH.

„Odakle od jedne takve plaće da se stekne toliko bogatstvo? To bi trebalo provjeriti Tužiteljstvo, ali oni su u sprezi s njima i jedino što rade je da pomažu korupciju”, zaključuje Mešić.

Odnos Džakule i Jelene Majstorović bio je poseban. Džakula je Jeleni i njenoj kćerki Jani namjestio poslove u UNO, što smo već dokumentirali, kao i kako je općenito pogodovao njenoj karijeri. Majstorović je tada tužila našeg glavnog urednika i pravosnažno izgubila spor u rodnom Prnjavoru.

Krajem prosinca 2022. godine uhićena je u akciji SIPA u Banjoj Luci, a tereti se za više kaznenih djela iz oblasti organiziranog kriminala. Unatoč tome što se sve ovo odigravalo pred njegovim nosom, Džakulu su nakon odlaska iz UNO razmatrali za direktora Elektroprivrede “Herceg-Bosne”.

Iako suspendirana, Jelena Majstorović i danas ima veliki utjecaj u UNO i na samu Grupu za sprječavanje krijumčarenja. Do sada ju je nekoliko puta u kabinet primio i novi direktor UNO Zoran Tegeltija, kojem Majstorović pokušava prići nakon odlaska Džakule u povijest. Valter je također u jednoj od prethodnih priča istražio i njenu ulogu te uz izjavu svjedoka dokumentirao njeno bogatstvo. Većinom također u nekretninama.

Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora Transparency International (TI) BiH, koji o svemu također govori u filmu Valtera, smatra kako bi “bio minimum da nadležni organi, Tužiteljstvo BiH prije svih, istraže navode koje objavljuje Valter”.

“Ovo je ili-ili situacija. Ili portal Valter treba snositi konsekvence ako nije istina ono što objavljujete, ili bivši direktor UNO Miro Džakula treba snositi konsekvence u smislu kaznenog progona, odnosno da bude pozvan na odgovornost dokazati porijeklo svoje imovine”, smatra Blagovčanin.

Osvrnuvši se na “spektar funkcija koje obavlja UNO”, Blagovčanin upozorava kako ona predstavlja izrazito rizičnu instituciju za korupciju.

“Mi smo već imali velike afere koje se vežu za UNO. Sjetite se akcije Pandora, koja je prije desetak godina proglašavana najvećom te vrste, a završila je s jednim osuđenim na minimalnu zatvorsku kaznu. Imali smo zviždače iz UNO koji su ukazivali na nepravilnosti, ali ni ti procesi nisu završeni niti su dobili odgovarajuću institucionalnu reakciju, a zviždači su šikanirani i progonjeni”, podsjeća, uz ostalo, Blagovčanin.

Istražujući mjesecima ovu priču, na terenu smo nailazile na mnoge svjedoke, imenovane i neimenovane tvrdnje, ogorčene “suvremenike” Džakulinog napredovanja kroz karijeru, no u obzir smo uzeli i tretirali samo ono što smo uspjeli dokazati i dokumentirati zemljišno-knjižnim izvacima, snimcima i javnim svjedočenjem.

U svemu je zajedničko jedno, odnosno nakon svega se nameće tek jedno pitanje: kako je moguće da je tijekom 11 i po godina na čelu državnih carina Miro Džakula stekao javno i vidljivo bogatstvo, a da se pravna država niti jednom nije zapitala kako mu je to uspjelo s plaćom direktora državnih carina?