Sporazumom u Daytonu uz mnoge druge loše stvari, stvorena je i ova „naša“ Zapadno-hercegovačka županija, koju čine općine Široki Brig, Grude, Ljubuški i Posušje (poredane po njihovoj trenutačnoj važnosti).
Potaknut prigovorima poznanika i nekih drugih ljudi na moju, po njima, neopravdanu netrpeljivost prema Širokom Brigu, odlučio sam dovršiti i objaviti ovaj tekst za koji se ideja rodila još prošle godine, ali zbog posla i drugih „obaveza“, te moje lijenosti, to sam stalno odgađao. Zahvaljujući Internetu i ovom portalu imam mogućnost izraziti svoje mišljenje i komentirati određene stvari i događaje, iako sam u biti nitko i ništa. Ali koji voli svoj Ljubuški i kojeg se jako tiče što je njegov grad u zadnjih desetak godina gurnut u zapećak u kojem mu nije mjesto i što se zbog toga ne razvija i ne napreduje onim tempom kojim bi mogao.
Ljubuški ?? a da, to je kraj Širokog !
Sporazumom u Daytonu uz mnoge druge loše stvari, stvorena je i ova „naša“ Zapadno-hercegovačka županija, koju čine općine Široki Brig, Grude, Ljubuški i Posušje (poredane po njihovoj trenutačnoj važnosti). Za središte županije određen je Široki Brig, i tu je smještena županijska vlada na čelu s Viktorom Lasićem (HDZ), za više informacija pogledajte službenu internet stranicu vlade ZH županije www.vladazzh.org (a da, čak ne radi). Županijska ministarstva, ostale županijske institucije i državna poduzeća podijeljena su između sve 4 općine, a racionalnost i ravnopravnost raspodjele je upitna, u biti nepovoljna za moj Ljubuški, za Posušje još i nepovoljnije. (pošto sam iz Ljubuškog, u tekstu se držim zapostavljenosti svoga grada, zato ne zamjerite što ne spominjem Posušje, koje je sigurno u još goroj poziciji).
Kasno ljeto 2004., iz ljubuškog Doma zdravlja idem kući niz jednu od vrlo rupastih ljubuških ulica, uz cestu 5-6 kamiona i bagera, taman radnici krpaju rupe. Slučajno obratim pozornost na natpise na vratima tih kamiona gdje piše ime poduzeća, i tamo „Putovi Grude“. Nešto mi pade na pamet, te izvadim iz džepa Zdravstvenu iskaznicu (i to ovjerenu), i odmah iz prve na korici zapazim velikim crnim slovima istaknuto „Zavod zdravstvenog osiguranja županije Zapadno-hercegovačke - Grude“, ispod toga „Područni ured“ i na praznoj crti ružno našvrljano Ljubuški. Tko bi mogao pomisliti da su se nekoć Gruđani rađali u ljubuškom Domu zdravlja, a sad ljubušaci u Grudama ovjeravaju svoje zdravstvene iskaznice (žalosno i jadno). Dođem kući, pronalazim Vojnu iskaznicu i čitam s onog pečata, pored onog BiH - FBiH, Federalno ministarstvo obrane, piše dalje: „Uprava za obranu Grude“, ispod „Odjel za obranu Ljubuški“. Hmmm...zanimljivo. I onda se bacim malo u istraživanje, da vidim ima li išta u ovoj županiji, a da nije u Grudama ili Širokom.Što se tiče razmještaja županijskih ministarstava, on se može nazvati matematički pravednim, jer od ukupno 8 ministarstava, po dva ministarstva su smještena u svakoj općini županije, ali pozornost treba obratiti na druge institucije i državna poduzeća. Pored već prije navedenih, Zavoda za zdravstveno osiguranje i Uprave za obranu smještenih u Grudama, u Širokom Brigu su smješteni Agencija za privatizaciju Zapadno-hercegovačke županije i Županijski sud, a koliko sam upoznat, malo je falilo da dođe do ukidanja nekih općinskih sudova, pa tako i onog u Ljubuškom, a da se to dogodilo, i radi najsitnijih stvari bi Ljubušaci morali po pravdu u Široki (kako ironično zvuči). Od državnih poduzeća u Širokom Brigu je sjedište županijske Pošte, te Telekomunikacijski centar HT-a za ovu županiju, a u Grudama se nalazi sjedište Elektroprivrede Hz HB za ovu županiju, iako su Grude po potrošnji i plaćanju električne energije tek na trećem mjestu u županiji, dok je na primjer Ljubuški na prvom mjestu (izvor EP Hz HB). Usput da spomenem da je i mobilni operater Eronet (više-manje državno poduzeće) prije nekoliko godina iznenada premjestio svoje sjedište iz Ljubuškog u Grude, čemu je kumovala nezainteresiranost i nesposobnost ljubuške općinske vlasti (naravno HDZ-ove). Ljubuški općinari nisu htjeli dodijeliti Eronetu na korištenje poslovne prostore u jednoj od zgrada stare Duhanske stanice u središtu grada, koje bi Eronet renovirao i u njih smjestio svoje sjedište. Ali su zato tu istu zgradu prodali ljubuškom tajkunu i popularnom glumcu Milanu Lučiću koji je tu povijesnu zgradu iz doba Austro-Ugarske srušio početkom svibnja ove godine i na njezinom mjestu gradi svoj poslovni centar. E sad treba biti pametan i razmislit, da li bi Ljubuški više dobio ostankom Eroneta ili je prodaja zgrade Lučiću bila najprofitabilniji izbor (za ljubuške općinare sigurno jeste…zgrabi lovu i briši).
HDZ - Zna se !?
No da se vratim na glavnu temu, kako su i zbog čega sve te ustanove i državna poduzeća završili u Širokom i Grudama, a ne na primjer u Posušju, ili čak u Ljubuškom. Razloge zapostavljenosti Ljubuškog treba tražiti u HDZ-u, kao centralnoj točki oko koje se vrte sva događanja na ovim područjima. Početkom rata u Grudama je formiran HVO te osnovana Hrvatska republika Herceg-Bosna što će samim Grudama donijeti epitet „prijestolnica Herceg-Bosne“ te će uz Široki Brig postati središte događanja među BiH Hrvatima. U vrhovima HDZ-a BiH i HDZ-a Hrvatske (prije), neke od vodećih uloga imaju (ili su imali) političari porijeklom iz općina Široki i Grude, što se tim općinama vraćalo u gospodarskom i financijskom smislu, još više u jačanju političke moći. Gospodarska korist se najbolje može vidjeti u tome što se zastupništva poduzeća iz Hrvatske za BiH većinom nalaze u Širokom ili Grudama. Financijska korist se očituje u izvođenju mnogih projekata koji iziskuju veće financijske izdatke poput izgradnje prometnica, sportskih dvorana, stadiona i slično. I dok je na području Širokog i Gruda izgrađeno nekoliko novih prometnica sa čak tri trake poput one Grude - Posušje ili Široki - Mostar, Ljubuški je ostao praktično prometno izoliran sa starim i lošim cestama prema Grudama i Mostaru. Ali zato treba pohvaliti ljubuške općinare, jer dok su susjedi iz Širokog i Gruda u zadnjih 10 godina gradili prometnice sa tri trake, ljubuški HDZ-ovci su im parirali asfaltiranjem nekoliko uskih seoskih cesta (svaka im čast). Što se tiče ostalih projekata, treba samo napomenuti da je ono nešto sitno što se napravilo u Ljubuškom u zadnjih 10 godina, većinom rezultat nastojanja i financija lokalnih gospodarstvenika, kojih na sreću ima dosta (kad već nemamo političare). Tako je Gradska dvorana u Ljubuškom napravljena pretežno ulaganjima i voljom direktora HRK Izviđača Stanislava Mucića, inače vlasnika građevinskog poduzeća koje je izvodilo radove. Osnovna škola Marka Marulića u Ljubuškom potpuno je obnovljena donacijama ljubuških gospodarstvenika te trudom tadašnjeg ravnatelja, a sadašnjeg predsjednika općinskog vijeća Davorina Medića , dok je novoizgrađena osnovna škola u Klobuku napravljena donacijama Klobučana ovdje i u inozemstvu, uz velike zasluge bivšeg župnika fra Velimira Kozine koji je prikupljao novac. Nigdje ni spomena „naše“ županije, a naravno kad ona nema nikakve veze s tim projektima ili čak vrlo malo.
Drugi veliki možebitni razlog zapostavljenosti Ljubuškog leži u dvije bitne činjenice. Za razliku od ostale tri općine u županiji koje su bile 99 % hrvatske, Ljubuški je bio manje „čist“, to jeste imao je 7-8 % ne-Hrvata, većinom Muslimana.
Čak je i Mladen Naletilić Tuta jednom prilikom izjavio: „Imali smo grdnih problema sa Ljubušacima, neće na Muslimane, navikli s njima“. Uz to treba istaći da je Ljubuški slovio kao pravaško uporište, jer je tu bilo sjedište HSP BiH (dok je bio samo jedan), tako da je tu bio smješten i stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) pod zapovjedništvom pokojnog Blaža Kraljevića, u kojima je bio znatan broj Muslimana. Sve ovo treba uzeti u obzir, jer HDZ-u nije odgovarala takva multietničnost niti konkurencija u obliku drugih stranaka, tako da je Ljubuški zapao praktično u političku izolaciju.
Pošto sam kao ljubušak subjektivan u vezi svega ovoga, prenosim objektivniji komentar iz sarajevskog tjednika „Dani“ (ljeto 1999.) novinara Mile Stojića: „Mnogi nas čitatelj pri spomenu Herceg-Bosne automatski pomišlja na Grude, eventualno Široki Brijeg, kao nekakve njene centre. U stvarnosti, jedini istinski grad u zapadnoj Hercegovini bio je i ostao Ljubuški. Grude su zabito selo u Bekiji, koje je prvi put proglašeno općinom tek 1955. godine, dok je Široki Brijeg bio tek poznat kao jak punkt franjevaca, jedno vrijeme i srediste Hercegovačke franjevačke provincije. Međutim, Ljubuški je mjesto koje je imalo a i u ovim paklenim vremenima ipak zadržalo svojstva grada.“ Možda je tako bilo prije rata ili čak 1999., ali dok Široki i Grude napreduju, Ljubuški već neko vrijeme stoji na mjestu, prije svega zbog nedostatka hrabrosti lokalnih HDZ-ovaca, koji se ne usuđuju boriti za ljubuške interese u županiji, već pokunjeno slušaju zapovijedi svojih stranačkih čelnika iz Širokog i Gruda, tako da u biti sudbinu Ljubuškog kroje neki Lasići i Marići iz susjednih općina.
"Prvaci" ljubuške političke scene
Iako Ljubuški ima jednog Ivana (Ivića) Brkića, člana središnjeg odbora HDZ-a BiH i ministra financija ZH županije, on se izgleda zadovoljio asfaltiranjem cestica u svojim rodnim Studencima, što je izgleda trend među ljubuškim ministrima jer i drugi ministar u vladi ZH Ivan Paponja (MUP) proširuje cestu do svog rodnog Lipna da može bez problema proći sa svojim širokim „genšerom“, a sina s gimnazijskom diplomom zaposlio je u Mirovinskom zavodu u Ljubuškom. Da ne bi ispalo da su za sve krivi ministri, treba spomenuti i dosadašnje načelnike ljubuške općine.
Prvi među jednakima, ratni i poratni načelnik do 2000.g., Vice Majić (HDZ) popularno zvani Vodovod, koji je kao što mu i ime kaže zaslužan za izgradnju vodocrpilišta u Vitini i cjevovoda Vitina-Ljubuški, te time poboljšanje ljubuške opskrbe vodom. Digao naš Vice kredit od 5 milijuna maraka od Svjetske banke, iz Njemačke kao donaciju dobio cijevi za cjevovod i napravio on sve to, potrošio svih 5 milijuna za posao od 2-3 milijuna, još cijevi dobio besplatno, ma biće da je s viškom love od kredita napravio on nama još nešto lijepo, samo što mi ne znamo (Vice ne budi skroman, slobodno reci).A Ljubušaci sad otplaćuju taj kredit (do 2035.g.) kroz cijenu vode koja je najskuplja u okolici, iako je ljubuška općina bogata izvorima vode (Vice od srca ti hvala).
Sljedeći, ali ne manje važan, Markan Zelić (HDZ) od milja zvan Skromni, načelnik od 2000.-2004., napravio mnoge važne „kozmetičke zahvate“, uredio park, postavio rasvjetu i kante za smeće (i to šarene), ali nije to ništa kao onaj velebni trotoar (nogostup za neupućene) sa rasvjetom od škole na Gračinama pa do ispred njegove kuće na Teskeri, da ne bi njegova djeca po cesti hodala (Markane tata si od zanata). Treba spomenuti da je i za njegova mandata dignut kredit od Svjetske banke, ali Markan bijaše skroman, samo milijun maraka kredita uze za obnovu vodonatapnih kanala u ljubuškom polju, unajmiše se „stručnjaci“ s Tromeđe za jeftinu paru, i obaviše posao tako dobro da su lokalni seljaci dignuli uzbunu jer im kanali „predobro“ funkcioniraju, a dođe to i do Federalne televizije u emisiju „60 minuta“ u kojoj se veličaju takvi „uspješni“ projekti naših političara. Usput da spomenem da je za njegova mandata počela prodaja općinskog zemljišta, od čijeg se prihoda trebao napuniti općinski proračun, ali prodala se zemlja, a nigdje prihoda, unatoč požrtvovnosti pojedinih općinara, koji su želeći pripomoći općinskom proračunu, jeftino kupivši velike komade zemljišta, kasnije ih skupo prodavši privatnicima (kakva humana gesta).
Sadašnji načelnik Nevenko Barbarić (HDZ), „tek“ je godinu dana na funkciji, pa još nije stigao polučiti neke značajnije rezultate, ionako umjesto njega većinu poslova obavlja njegov predsjednik općinskog vijeća Davorin Medić (HDZ). A što se tiče toga hoće li biti poslušan šefovima iz županijskog HDZ-a, ne sumnjam da hoće, vidi se to po (ne)reakciji na ekocid koji zajedno počiniše Elektroprivreda HzHB i Općina Grude nestručnom izgradnjom hidroelektrane na Peć-Mlinima koja je uvelike poremetila vodostaj rijeke Trebižat (Tihaljina,Mlade), osobito vidljivo proteklog ljeta, čime pravi velike probleme poljoprivrednicima u ljubuškom polju.
Na kraju, da ne bi ispalo da imam nešto protiv Gruđana i Širokobrižana, ne, naprotiv, zavidim im na snalažljivim političarima koje imaju, koji se bore za napredak svojih općina, jer oni oštroumno razmišljaju, „bogatija općina = bogatiji političar“, za razliku od ovih ljubuških beskičmenjaka, sitnih džeparoša i lokalnih šerifa koji ne vide dalje od svojih rodnih sela i punih džepova.
RSS feed komentara
