Obje države koje su se raspale, a s kojima današnju Bosnu i Hercegovinu uspoređuje Lajčak bile su na neki način «umjetne tvorevine». No, znači li to da i Lajčak posredno želi reći da je BiH umjetna tvorevina?
Piše: Alenko Zornija
Svima onima koji već duže vremena tvrde da visoki međunarodni predstavnik Miroslav Lajčak, načinom na koji vodi OHR, zapravo ide na ruku secesionističkoj politici premijera Republiku Srpske Miloradu Dodiku ovaj je slovački diplomat dao prilično snažan argument koji će nesumnjivo biti eksploatiran u budućnost.
Riječ je o Lajčakovoj izjavi u kojoj je posredno sugerirao da se Bosna i Hercegovina raspada.
«U svom životu dva puta sam vidio ozračje koje danas vidim u odnosima Sarajevo-Banja Luka. Prvi put to je bilo u odnosima Bratislava-Prag, a drugi put Podgorica-Beograd. I svi znamo kako se to završilo», kazao je Lajčak u izjavi koju je prenio sarajevski «Dnevni avaz».
Na prvi pogled riječ je o krajnje neumjesnoj usporedbi. Tadašnju Čehoslovačka, odnosno SR Jugoslavija (Državna zajednica Srbija i Crna Gora) bile su sastavljene od država sa vrlo dugom državotvornom tradicijom. I ČSSR i SRJ nastale su kao posljedica dogovora velikih sila, a ova druga i kao jedna od etapa u raspletu ex-jugoslavenske krize.
BiH umjetna tvorevina ?
Dakle, obje države koje su se raspale, a s kojima današnju Bosnu i Hercegovinu uspoređuje Lajčak bile su na neki način «umjetne tvorevine». No, znači li to da i Lajčak posredno želi reći da je BiH umjetna tvorevina?
To će mu snažno zamjeriti bošnjački krugovi u Sarajevu i to će biti razlog zbog kojih će neki reći da je srpski, odnosno Dodikov igrač. Naime, konstanta (veliko)srpske politike je tvrdnja da je BiH «vještačka država», da nije «trajna kategorija» i slično.
Kada tako nešto kaže Milorad Dodik za očekivati je. Ali Lajčak? Sada će se mnogi prisjetiti i da je upravo Lajčak bio prvi više pozicionirani dužnosnik međunarodne zajednice koji je doveo u pitanje prvotno predloženi model reforme policije, kazavši svojedobno u Trebinju «da nitko ne dovodi u pitanje postojanje policije Republike Srpske».
A sjetit ćemo se da je Dodiku upravo rušenje prvotno predloženog europskog modela reforme policije zapravo bio prvi veći uspjeh u njegovoj politici «očuvanja Republike Srpske».
Očekivano, na Lajčakovu izjavu prvo je reagirala Silajdžićeva Stranka za BiH ocijenivši «neusvislom» njegovu usporedbu odnosa između Sarajeva i Banja Luke, s političkim odnosima između Beograda i Podgorice koji su vladali u vrijeme razdruživanja Srbije i Crne Gore.
«Takve riječi dosad su dolazile samo iz Dodikovog političkog štaba», tvrde u Stranci za BiH.
Milorad kao Milo
Doista, Dodikovu politiku mnogi su već i prije uspoređivali s načinom na koji se Milo Đukanović izborio za crnogorsku nezavisnost.
Naravno, slučaj Bosne i Hercegovine bitno je drugačiji od crnogorskog. U najmanju ruku zbog toga što današnja Republike Srpska (za razliku od Crne Gore koja ima višestoljetnu državnost) nije postojala prije rata.
Postojanje i ovog a i drugog entiteta rezultat je uporabe sile, masovnih progona, etničkog čišćenja. Današnja ustavna struktura BiH tek je dijelom dakle rezultat «narodne volje» kako to sugeriraju u Banjoj Luci, a zasigurno nije rezultat «narodne volje» 200.000 tisuća Hrvata prognanih s područja današnje RS, niti Bošnjaka koji su pod prisilom otišli sa svojih ognjišta.
Vrijedi to naravno i za Srbe kojih ima vrlo malo na današnjem teritoriju Federacije BiH.
Dakle, Lajčak je, ako se njegova izjava iščitava na ovaj način, napravio jednu prilično neumjesno usporedbu.
No, izjava se može iščitavati i na sasvim drugačiji način. Ako razumijemo Lajčakovu ulogu kao poziciju međunarodnog namještenika čije je djelovanje rezultanta interesa velikih sila koje sačinjavaju Vijeće za implementaciju mira (PIC), tijelo zaduženo za provedbu Daytonskog sporazuma – razumno se su upitati diže li međunarodna zajednica ruke od BiH.
Je li Lajčakova sadašnja retorika i brojni njegovi raniji propusti da sankcionira ono što su njegovi prethodnici karakterizirali «antidaytonskim djelovanjem zapravo prava slika odnosa međunarodne zajednice spram BiH?
Što će biti s "propalom državom" ?
Prilikom prezentacije izvješća o percepciji korupcije ovih je dana predsjedatelj Odbora direktora Transpareny Internation BiH Emir Đikić «kazao da BiH već odavno ima sve karakteristike propale države».
Pitanje je što će uraditi međunarodna zajednica – pokušati tu «propalu državu» vratiti na svoje noge ili se jednostavno povući i dopustiti da «odnosi između Sarajeva i Banja Luke» odvedu tamo kako su odveli «slični» odnosi između Bratislave i Praga i Beograda i Podgorice.
Neki su mislili da je Lajčakov posao u BiH da ozračje u BiH nikad ne postane takvo kakvo bi «mirisalo» na raspad. No, očito su se prevarili…
Za nadati se samo da su tmurni oblaci koji se ovih dana nadvijaju nad BiH (a o kojima zapravo govori Lajčak) samo rezultat predizborne kampanje u kojima stranke nastoje mobilizirati svoje birače, a provjereni recept je zbijanje u čvrste nacionalne redove i širenje straha od onih drugih i problema koji slijede.
pincom





