Prema službenim procjenama u Bosni i Hercegovini na rubu egzistencije živi oko milijun njenih građana, odnosno, svaki četvrti stanovnik ove zemlje.
Iako je dobrom dijelu građana u BiH nepojmljivo, ispod linije siromaštva, što znači na rubu gladi, živi oko 20 posto ljudi, dok je njih oko 30 posto u "nešto boljem položaju" - za sada su "samo" siromašni.
Ovo su grubi podatci alarmantnog stanja naroda u BiH, a koje ni najmanje ne zanima domaće lidere koji ne znaju za siromaštvo - voze se u desetinama, pa i stotinama KM vrijednim limuzinama, posjeduju milijunski vrijedne nekretnine iako mnogi od njih, sudeći prema mjesečnim primanjima, takav luksuz ne bi mogli priuštiti.
Međutim, kada je o tome riječ, tu logika prestaje, prepuštajući mjesto beskonačnoj bešćutnosti i neodgovornosti za narode i građane koje predstavljaju, a sve uz potpuni nedostatak srama.
Prema međunarodnim standardima, smatra se da osoba koja troši dnevno osam KM živi ispod granice siromaštva, a osoba koja na dan troši dvije KM na granici egzistencije. U BiH je sve više onih za koje je i jedna KM dnevno prava investicija jer su mjesečna socijalna primanja u Federaciji BiH, po županijama, kreću od bijednih 30 KM do najviše 90 KM.
Ta primanja nisu dovoljna ni za tjedan dana grozničavog života ili, možda, pola kravate dobrostojećeg političara.
Zastrašujuće su zvučale riječi ekonomskog analitičara Duljke Hasića na zasjedanju Asocijacije neovisnih intelektualaca 'Krug 99' koji je kazao da strategija borbe protiv siromaštva nije dala odgovarajuće učinke.
Vlasti BiH, kako je zaključio, nisu spremne ozbiljnije raditi na vlastitom putu i strategiji razvoja kako bi iskoristile raspoložive materijalne resurse, prirodne izvore i ljudske potencijale, koje bi stavili u funkciju i dobili odgovarajuće sinergetske učinke, što bi značilo da BiH, pored toliko prirodnih i ljudskih potencijala ne može hraniti četiri milijuna stanovnika.
Hasić je kazao da će BiH uskoro trebati strategija borbe protiv gladi.
Nakon ovakvog zaključka degutantno bi bilo o bilo čemu govoriti, a ponajviše o potpunoj ekonomskoj nesposobnosti i pri tom, neobjašnjivoj, neutaživoj glađu za skupocjenim pokretninama i nekretninama dok im njihovi narodi gladuju.
No, kada su u pitanju naši političari i razno-razne strategije, od životnog značaja su rekonstrukcije i prekompozicije jer bi, valjda, tada konačno svi problemi bili riješeni, a njihovi podanici bi umjesto kruha, jeli kolače.
Baš kao što je nekada svojim podanicima poručila francuska kraljica Marija Antoaneta, koju je bijesni i gladni francuski narod bacio u zatvor. Rastrošna Marija u zrelim godinma postala je zatvorenica broj 280, a njen život i neslavan kraj na giljotini postali su povijest.
Političare, koji su obilježili dva desetljeća vladavine u BiH, povijest neće posebno pamtiti, dok će svaki dan života milijuna siromašnih građana u ovoj zemlji, uvijek i ispočetka, za njih biti - povijesni.
