Izborni sabor HDZ 1990 planiran za kraj lipnja mjeseca ove godine, odredit će daljnju sudbinu te stranke na političkoj sceni.
Izaberu li, nekim slučajem, Božu Ljubića, aktualnog predsjednika, bit će to oproštajni sabor sa doživotno-beživotnim predsjednikom, koji se 'probudio' tek po saznanju da je Martin Raguž, aktualni dopredsjednik Devedesetke, najavio svoju kandidaturu za predsjednika te stranke.
Sudeći po viđenju stranačkog članstva, Ljubić nema nikakvu šansu, glede činjenice što je Devedesetku doveo u status minorne stranke, koja je iz statusa alternative HDZ-u BiH došla u status njezine podređenosti, koju je zbog nekonzistentnosti napustila većina njezinih osnivača. Ali zato, što je vrlo simptomatično, Ljubić ima punu potporu prvih ljudi iz HDZ BiH, Dragana Čovića i Borjane Krišto. Zašto, upitat ćete se vjerojatno? Pa iz sasvim logičnog razloga. Čović se poslužio metodom kojom je Ljilju Lovrić, bivšu predsjednicu HSS-NHI, čija se stranka nakon priklanjanja HDZ BiH raspala, a Lovrićka završila s političkom karijerom, postavši talac HNS Dragana Čovića. Istim se metodom Čović služi kad je u pitanju Devedesetka s Božom Ljubićem koju je, na neki način, već pretvorio u stranački ogranak HDZ BiH. Zadržavanjem Ljubića na mjestu predsjednika Devedesetke ta bi stranka nestala, čime bi Čović ojačao svoju političku frontu i zadržao politički monopol u hrvatskom biračkom tijelu. Stoga Čoviću i Krišti uopće ne odgovara izbor Raguža za predsjednika Devedesetke koji, za razliku od Ljubića, ima viziju spasa i ozdravljenja Devedesetke, a napose njezinog izvlačenja iz okrilja HDZ BiH kao i ustavnih promjena.
Odolio je Martin Raguž svim političkim izazovima. Jedan je od rijetkih političara za koga se ne veže ni jedna kriminalna afera. Društveni položaj da, ali ne po svaku cijenu, osobni mu je stav, što je i dokazao. Za Alijanse za promjene odbio je ponudu za predsjedatelja Vijeća ministara, ne prihvativši sudjelovanje u vlasti neprincipijelne koalicije, tvorca Roberta Barya, voditelja Misije OESS-a u BiH. Jednako je tako i prošle godine odbio ponudu Platformaške koalicije za mjesto predsjednika Vijeća ministara BiH koji su pokušali to tijelo uspostaviti po principu na kojem je uspostavljena federalna Vlada. Percepcija je javnosti da je Raguž političar sa stavom, vizijom, uvjerenjem. Vide ga kao dio rješenja, a ne problema. Za prošle je izbore za člana Predsjedništva BiH dobio više glasova od ukupnog broja Devedesetkinih kandidata na izbornim listama, a njegovu je kampanju domaća i međunarodna javnost ocijenila krajnje profesionalnom i realnom.
Umjesto Ljubića rješenje je bilo tko osim Ljubića. Da budem precizniji: Božo Ljubić je svojom osmogodišnjom vladavinom dokazao da nije rješenje za predsjednika HDZ 1990. Također, i Damir Ljubić, aktualni član Predsjedništva HDZ 1990 nije rješenje. Derneče njih dvojica na političkoj fronti Devedesetke, koja se stalno sužava zbog osipanja članstva od njezinog osnutka kad su sagledali da je to stranka za njihove osobne potrebe. Dernek je završen, teferičari se razišli, Ljubići su ostali sami. Spremaju novi dernek s nekolicinom članova iz Devedesetke uz svesrdnu pomoć Čovića i Borjane Krišto kako bi onemogućili Martina Raguža da na predstojećem Izbornom saboru konačno preuzme vodstvo stranke. Raguž je političar od kojeg se to očekuje. I mnogo više od toga. On to hoće, ZNA i može, poručuju članovi Devedesetke iz Prozora – Rame. Njihovo mišljenje dijeli i članstvo Hercegbosanske, Srednjobosanske, Zapadnohercegovačke kao i većina članstva Hercegovačko-Neretvanske županije. Ljubići poduzimaju prgave radnje kako bi Raguža u tome spriječili da bi i dalje bez ikakve političke vizije držali stranku za svoje osobne potrebe. Za političko uhljebljenje kao i do sada.
Božo se dokazao eklatantnim političkim prevarantom. Od HDZ BiH se izdvojio, sa HSP-om BiH napravio predizbornu koaliciju da bi je nakon izbora razvrgnuo uspostavivši koaliciju sa HDZ BiH. Upamćen je po rušenju "Travanjskog paketa" u duetu sa Harisom Silajdžićem koji je na prošlim općim izborima politički nokautiran kao i Božo i van je političkog ringa. "Travanjski paket" Ljubić je osporio, a nikakvo rješenje nije predložio. Božina desna ruka u Devedesetki, Damir Ljubić, postao je ministar u Vijeću ministara BiH iako nije prošao na izbornoj listi na prošlim općim izborima. Naši izvori kazuju da je Božo Ljubić svjestan svoje neučinkovitosti i da se nije imao u planu ponovo ni kandidirati za stranačkog predsjednika, ali da to radi po nagovoru Damira Ljubića kako bi i dalje kormilario na političkoj sceni, a dakako, i Čovića i Borjane Krišto.
Prisjetimo se samo Božina zapečaćene ostavka pred prošle lokalne izbore koju je javno obećao podnijeti u slučaju ako Devedesetka ne bude pobjednik u hrvatskom biračkom tijelu. Unatoč političkom debaklu, Božo je odustao od ostavke. Je li u pitanju, možda, amnezija ili nešto drugo, ne zna se? Vrlo važno se prisjetiti i kad je Božo nakon pretprošlih općih izbora zasjeo u fotelju ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH, iako je, obzirom da je liječnik ortoped, daleko od te struke nekoliko svjetlosnih godina. Istodobno je, prihvaćanjem te dužnosti, raskinuo Koaliciju Hrvatskog zajedništva zahvaljujući kojoj je tada Devedesetka i polučila dobre izborne rezultate. I umjesto da nakon toga Ljubić krene u jačanje stranke, on ju je, svojom inertnošću sve više slabio da bi je od prošlih općih izbora doveo u podređen položaj HDZ BiH od koje se pri osnivanju izdvojila.
Neki portali, koji su se već stavili u izbornu utrku Ljubića, spočitavaju Ragužu da je američki čovjek za razliku od Bože Ljubića koji se, kako navode, brine za hrvatske interese što je samo u stilu stare retorike o domoljubima i izdajnicima kada su političarima europskih manira spočitavali izdaju kako bi ih eliminirali s političke scene što je rezultat današnjeg stanja. Dakako, za razliku od Lubića, Raguž je političar europskih manira. I to je jedan od razloga kojim zaslužuje mjesto prvog političara Devedesetke.
