Tema preksinoćnje emisije "Bujica" urednika Velimira Bujanca ponovno je bila uhićenje generala Živka Budimira - predsjednika FBiH, kao i pozadina čitavog procesa njegovog uhićenja, medijska hajka, nepostojeći dokazi, pokušaj namještaljke, obavještajno policijski i pravosudni puč, Ustavni sud, Oleg Čavka, Dragan Čović, Milorad Dodik, političke koalicije, položaj Hrvata u BiH .... kao i brojne druge interesantne teme.
[swf file="http://mreza.tv/wp-content/uploads/2013/05/Bujica-22-05-2013.mp4" image="/bujica_emisija_001.jpg" params="width=100%&&height=350"]
Neku vrstu sažetka emisije možete pročitati i u kolumni voditelja Velimira Bujaneca "Naša stvar".
General Živko Budimir nije sam!
Uhićenje predsjednika Federacije BiH najobičnija je politička provokacija, a iza takozvane borbe protiv korupcije skriva se pakleni plan naređen u Beogradu, osmišljen u Banjaluci, uz potporu hrvatskih političkih bandita u Mostaru…
Službeni zagreb još uvijek šuti
Prošla su puna tri tjedna otkako je u susjednoj Bosni i Hercegovini uhićen Živko Budimir, predsjednik Federacije BiH. Reakcija službenog Zagreba nema ni do danas, iako se iz aviona može vidjeti da je riječ o političkom uhićenju i progonu hrvatskog političara – bez presedana. Budimir je smetao mnogima, a ponajviše čelniku tzv. Republike Srpske Miloradu Dodiku i njegovim saveznicima u tzv. hrvatskim redovima, predvođenim prvim čovjekom bosanskohercegovačkog HDZ-a (čitaj: ADZ-a) Draganom Čovićem.
Čović, koji je donedavno Zlatka Lagumdžiju označavao glavnim neprijateljem hrvatskog naroda u BiH, sada je s njim u koaliciji na državnoj razini. Budimir je bio glavna prepreka da se ta koalicija ne ostvari i u Federaciji. Jedini način da ga se ukloni bilo je – uhićenje!
Tipično hrvatski: umjesto da u zatvoru završi lopov, razapeli smo nedužnog čovjeka. ADZ-ovski kapitalac Čović pritom uživa na slobodi, u prostranoj vili od nekoliko milijuna eura, a o novcu i imovini u Hrvatskoj da i ne govorim. Odavno su Čovića dobro upućeni nazvali bosanskohercegovačkim Sanaderom, ali državnom tužilaštvu BiH to ne znači – baš ništa.
Uhitili ga četnici iz trebinja
Eliminacija generala Budimira pokazuje na vrlo konkretan način o čemu je zapravo riječ: akciju je vodio Goran Zubac, šef Državne agencije za istraživanje i zaštitu, tzv. Sipe, inače osobni prijatelj Milorada Dodika, koji je tijekom rata vodio srpsku miliciju u poznatom četničkom uporištu – Trebinju. Ljudi koji su "istraživali" Budimira svi odreda spadaju u provjeren kadar Dodika i Zubca, uključujući tužitelja, ali i suca koji je predsjedniku Federacije odredio pritvor!
Uhićenje predsjednika Federacije BiH Živka Budimira radikalno je zaoštrilo političku situaciju u susjednoj državi i još više ugrozilo položaj Hrvata te svih ostalih građana koji su vjerovali da Bosna i Hercegovina ima kakvu-takvu budućnost. Razlozi za uhićenje mnogo su dublji nego što se to na prvi pogled čini. Progon je naređen iz Beograda, osmišljen je u Banjaluci, uz svesrdnu potporu kriminalno-političkih krugova u Mostaru.
Budimira, koji jedva krpa kraj s krajem i zadnju kunu izdvaja za liječenje teško bolesne kćeri, politički kriminalci i ratni zločinci optužili su ni manje ni više nego za – uzimanje mita! Nitko pri tome ne postavlja pitanje: postoji li i jedan materijalni dokaz kojim bi se potkrijepile monstruozne optužbe na račun čovjeka koji se s puškom u ruci, kao general HV-a i HVO-a tijekom rata borio protiv srpske paradržave u Hrvatskoj i BiH, a borbu je nastavio za mnogo prljavijim političkim stolom.
Isto kao i u ratu, i u miru je Budimir bio vrlo uspješan. Ali u ratu postoje poštenija pravila igre i izdajice iz vlastitih redova nazivamo upravo takvim imenima, dok se u miru ti isti skrivaju iza pojma "muđuetničke suradnje" i "demokratskih procesa". Već i sama najava osnivanja Stranke pravde i povjerenja, stranke bez nacionalnog predznaka, uz potporu Amerikanaca i liderstvo Živka Budimira, izazvala je pravu paniku u redovima ratnih profitera sa sve tri strane. Alarm za uzbunu zvonio je i u Sarajavu i u Mostaru, a čim je Banjaluka dala mig – krenulo se u akciju protiv Živka.
Dodiku nije htio prepustiti hrvatsku Posavinu
Živko Budimir jedini je hrvatski političar koji je cijelo vrijeme postavljao pitanja o zločinima nad Hrvatima u Bosanskoj Posavini te inzistirao na povratku njihove imovine. Borio se i za prava hrvatskih ratnih veterana u Federaciji te nije pristajao na srpske ucjene i političku trgovinu. Imao je potporu visokih krugova u međunarodnoj zajednici, a naročito američkih.
Kada se vratio s molitvenog doručka kod predsjednika Obame, znalo se da je opasan – i za Zlatka Lagumdžiju i za Dragana Čovića, a ponajviše za Dodika. Kap koja je prelila čašu bio je njegov posljednji nastup u Čitluku, gdje je od okupljenih Hrvata pokupio ovacije, na predstavljanju Domovinskog stožera Zavjeta za Hrvatsku.
Zavjerenički kružok okupljen oko jednog bizarnog srpsko-hercegovačkog portala (POSKOK – "Portal Srba i Kosovaca") drznuo se čak i napasti – ne samo Živka, već i profesora Zdravka Tomca koji je odgojio generacije i generacije hrvatskih novinara u Zagrebu, ali i Mostaru, te admirala Davora Domazeta – Lošu, jednog od glavnih stratega svih hrvatskih vojničkih pobjeda, i generala Marka Lukića, ratnog zapovjednika specijalaca iz Lučkog, pred kojima su se Srbima gaće tresle kad god bi se pojavili na nekoj od bojišnica.
Prije dvadeset godina bilo je nezamislivo da neki medij financiran neprijateljskim novcem radi obavještajne podvale i vrijeđa na tako primitivan način. No demokracija je i njima donijela slobodu pa njihova pljuvačka također zauzima svoje mjesto u šarenom medijskom mozaiku susjedne države.
Pomilovanje za glavaša
Komentirajući uhićenje Živka Budimira, njegov ratni suborac i prijatelj iz djetinjstva, iz Valpova, saborski zastupnik HDSSB-a Dinko Burić spremno mi je rekao: "Čovjek ne bi uzeo niti kulen!" a profesor s američkom Yalea Ivo Banac nije se mogao načuditi da je međunarodna zajednica pristala na ovakvu podvalu srpskog paraobavještajnog podzemlja i njihovih saveznika u redovima hrvatskih političkih bandita.
Banac ne vidi ništa sporno u tome da se pomiluje, recimo, komandant obrane Srebrenice – legendarni Naser Orić, a cijela procedura oko pomilovanja u susjednoj zemlji toliko je komplicirana da Budimir, sve i da je htio, ne bi mogao realizirati ono što mu se stavlja na teret.
Naime, prije nego što na neko od pomilovanja svoj potpis stavi predsjednik Federacije, papirologija mora proći jako mnogo ruku i moraju se pribaviti svakakva mišljenja – tako da je lažiranje pomilovanja, zapravo, nemoguće, a izjave tzv. svjedoka očito su iznuđene, lažne i potpuno irelevantne. Ne znam točno je li istina da se radilo i na pomilovanju ratnog zapovjednika obrane Osijeka generala Branimira Glavaša, koji još uvijek trune u mostarskome zatvoru, no isto tako, ne vidim ništa sporno u tome da se čovjeka pomiluje ukoliko za to postoje zakonski uvjeti.
Naravno da je već i sama pomisao na Glavaševo pomilovanje, prijevremeni izlazak iz zatvora i povratak na političku scenu Hrvatske kod mnogih izazvalo pravu paniku, pa ne bih isključio ni mogućnost da su Budimirovu uhićenju kumovali i neki paraobavještajni krugovi iz Zagreba.
Razgovarajući s doktorom Bancem, zaključio sam da se nakon ove prvorazredne političke provokacije Bosni ne piše dobro. Ovakvi potresi samo podgrijavaju nove sukobe koji bi, usuđujem se reći, prije ili poslije mogli dovesti i do nekog novog rata. Pri tome je važno primijetiti da je Budimir rješenje hrvatskog nacionalnog problema u BiH vidio u razgovorima sa Sarajevom, a ne Banjalukom, zbog čega je i završio iza rešetaka.
Službeni Zagreb morao bi se napokon trgnuti i prestati okretati leđa od bosanskohercegovačkih Hrvata te početi raditi na novom hrvatsko-bošnjačkom sporazumu, kao jedinom pravom odgovoru srpskoj dominaciji na ovim prostorima.
Fahrudin Radončić – ministar nesigurnosti
Za uhićenje hrvatskog generala i predsjednika Federacije, čak je i visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko rekao da je TV šou, a koliko je zapravo paradoksalna politička situacija u susjednoj Bosni, možda najbolje govori podatak da se nad Budimirovim uhićenjem najviše naslađivao kontroverzni Fahrudin Radončić, vlasnik sarajevskog Avaza i "ministar sigurnosti" kojeg su Amerikanci u svojim izvješćima već sumnjičili za povezanost s balkanskim narkomiljeom, a dobre poznanice čak su i javno svjedočile o njegovu prijateljstvu s ubojicama pokojnog vlasnika Nacionala Ive Pukanića.
Živku Budimiru i njegovoj obitelji prijetilo se mjesecima. U nekoliko navrata fizički su napadnuti njegovi najbliži suradnici. O pripremi Budimirova ubojstva osobno je upoznao predstavnike međunarodne zajednice, ali i nadležne sigurnosne službe Bosne i Hercegovine, kojima nije osobito vjerovao. Na kraju su uhitili njega, a ne njegove progonitelje.
