Lideri HDZ-a BiH i SDP-a Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija u zadnje vrijeme vrlo rijetko ili gotovo nikako ne istupaju u javnosti. Kao da su u zemlju propali. Uglađeni, pomalo narcisoidni, vješti u manipuliranju i plasiranju bombastičnih političkih stavova, i Čović i Lagumdžija do sada su bili vrlo agresivni prema javnom mnijenju koje su navikli na gotovo svakodnevne istupe i komentare. Zapravo, može se ustvrditi kako su se oni povukli iz javnosti od 26. travnja i spektakularnoga uhićenja predsjednika FBiH Živka Budimira. Teško je eksplicitno govoriti o podudarnosti i sa sigurnošću tvrditi da je Budimirovo uhićenje razlog svojevrsne šutnje vođa HDZ-a i SDP-a, međutim, goropadna je činjenica je da njih dvojica nisu uopće komentirala taj događaj iako su ih neki “protivnički” krugovi prozivali da posredno stoje iza uhićenja predsjednika FBiH Živka Budimira.
Nezapamćena kriza
Takve zavjere su temeljili na pohlepnoj namjeri “četvorke” da pod svaku cijenu sa scene ukloni glavnu prepreku za povratak u federalnu vlast. Od lidera “četvorke” jedino se u javnosti pojavljuje Fahrudin Radončić, ali isključivo kao ministar sigurnosti BiH. Ako se promatra samo politička scena, može se kazati kako Dragan Čović, Zlatko Lagumdžija, Božo Ljubić i Fahrudin Radončić i nemaju previše razloga mrcvariti javnost i iznositi stavove i komentirati pojedine političke događaje jer se, zapravo, u Federaciji, ali i na državnoj razini ništa bitno i ne događa. Svi započeti procesi koje su pokrenuli i “četvorka” i “šestorka” su blokirani i cijeli sustav u državi po svim razinama obavlja samo one najnužnije poslove. Druga je, međutim, stvar što bi najvažniji i najmoćniji politički čelnici trebali domaćoj i međunarodnoj javnosti objasniti zbog čega je došlo do totalne paralize i političkoga kaosa u zemlji. To su najmoćniji političari koji su nedvojbeno imali presudne uloge u generiranju nezapamćene krize. Sulejman Tihić, čelnik SDA, upozorava kako politička agonija može izmaći kontroli i odvesti zemlju u totalni kaos. Naravno, Tihić ne propušta prigodu uprti prstom u vladajuće stranke, a strijelu zabija u SDP. Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović bi svakako trebali u najmanju ruku biti pristojni i odgovorni i ponuditi svoje prijedloge za rješenja najvažnijih pitanja, od državne i vojne imovine, slučaja “Sejdić i Finci”, popisa pučanstva pa sve do nekih naizgled manje važnih pitanja. Napokon, netko od lidera “četvorke” ili “šestorke” bi neizostavno trebao pokrenuti inicijativu o nekakvom ponovnom okupljanju i iskazati spremnost da se postignu kompromisna rješenja.
Budimirova sudbina
Pojedini analitičari smatraju kako su se lideri “četvorke” sklonili od javnosti kako ne bi bili izloženi linču i teškim optužbama zbog skandaloznoga uhićenja predsjednika FBiH. I dok Tužiteljstvo traga za novim dokazima, pronašli su pištolj bez odobrenja, te najavljuje podizanje optužnice, vidljivo je da stranke “četvorke” pokušavaju politički razvodniti nemili slučaj i elegantno se izvući iz cijele priče. Više nitko i ne krije, u SDP su o nužnosti “pranja ruku i savjesti” vodili i stranačku raspravu. Podsjećamo, odmah nakon što je SIPA odvela Živka Budimira iz njegovoga ureda uslijedile su neke nepromišljene i ružne izjave nekih dužnosnika u čemu su prednjačili Fahrudin Radončić, Mirsad Kebo, Nermin Nikšić, Marinko Čavara. Preko federalnoga parlamentarnoga povjerenstva sada nastoje “držati vatru” i optužiti Živka Budimira za nezakonita pomilovanja i za izostanak konzultacija sa svojim dopredsjednicima. Stranke “progonitelji” šefa izvršne vlasti Parlamentu sada nude zaključke povjerenstva o potrebi izglasavanja nepovjerenja i pokretanju Ustavom propisane procedure smjene Živka Budimira. Na stranu imaju li napokon potrebnu dvotrećinsku većinu, no, jasno je da nemaju nikakvih čvrstih dokaza da je Budimir prekršio Ustav FBiH što bi mogao biti jedini razlog da se o pitanju njegove smjene pozabavi Ustavni sud FBiH. Kako smo u nekoliko navrata do sada i pisali, predsjednikova sudbina presudno ovisi o eventualnom potvrđivanju optužnice. Parlamentarna razglabanja, demagoške rasprave, kruta činovnička pravdanja unosnih “komisijskih” paušala u situaciji kad na stolu imaju odluku Ustavnoga suda BIH i nadležnosti Ustavnoga suda FBiH, ogavno je ruganje cijelome sustavu i ponižavanje javnosti.
