Stare mlinice danas imaju status turističkih atrakcija, a nekada su neprestano radile i bile dobro prepoznatljiva gospodarska grana. Brojne mlinice trenutno su zaključane, obnovljene i služe samo za fotografiranje.
Nekada se žito dovozilo u mlinice sa udaljenih mjesta čekalo bi se dugo u redu, održavalo se ne samo kao način gospodarenja jer su se uz mlinove razmjenjivala znanja i iskustva, učvršćivale su se veze i prijateljstva, razvijala se komunikacija uz puno šala i smijeha.
Na našim područjima rijetko koja mlinica je aktivna , tako smo posjetili mlinicu u Veljacima na Koćuši, za koju se slobodno može reći kako je u dobrom stanju i ima još pokojeg posjetitelja.
Zatekli smo i Ivu Vukojević koja radi u mlinci još od 1971.godine, a pamti i dobra i loša vremena na mlinci, a Iva nam je kazala kako mlinica postoji još od vremena Turske te su je njezini pretci otkupili.
Mlinica je obnovljena prije dvije godine, a krov, vrata, prozori i pod dobili su novi izgled. Danas su njezini najčešći posjetitelji usputni prolaznici koji su tu samo radi fotografiranja. Iva nam je kazala kako slabo ljudi dolazi, samo iz bliže okolice Gruda i Cerov Dolac.
"Najviše je ljudi dolazilo kada nije bilo struje, kada se sve moralo samliti ovde. Oko sredine sedamdesetih godina i početka osamdesetih ljudi su dolazili iz raznih krajeva Mijaca, Koćuše, Dola, Kašća, Stilja, Zavojana, a sad nema nikoga", kazala nam je Iva.
Na upit koja je razlika između brašna samljevenog u mlinici i onog kojeg kupimo, Iva je odgovorila da to upitamo kupca. Većinu posla obavlja sama, a pokazala nam je i kako se žito melje.
