Pod visokim stupnjem tajnosti i bez izvješćivanja medija, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, obreo se u nedjelju u Mostaru, na sastanku sa svojim koalicijskim partnerom, predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem.
Čović i Dodik razgvarali su o aktualnoj političkoj situaciji, posebno su se osvrnuli na posljednja događanja u Sarajevu, prosvjede građana te blokadu zgrade institucija. Jedan od njihovih zaključaka je i da će se zbivanja u Sarajevu odraziti na funkcioniranje vlasti na državnoj razini te produbiti probleme u F BiH.
Dodik i Čović su se složili da hrvatski i srpski, odnosno, zastupnici HDZ-a BiH i SNSD-a i SDS-a, ne bi trebali do daljnjeg ići u Sarajevo.
S tim u svezi, predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, sljedeću sjednicu namjerava zazvati ili u Mostaru ili u Banja Luci.
Inače, nakon posljednjih prosvjeda u Sarajevu, a koji i dalje traju, zastupnici i predstavnici HDZ-a BiH, SNSD-a i SDS-a izjasnili su se da se ne osjećaju sigurno u Sarajevu.
Već se nazire da ove stranke prosvjede u Sarajevu zbog JMBG-a nastoje dovesti isključivo u poliički kontekst, tražeći dodatni razlog za nedolazak u Sarajevo i "vraćanje u svoje torove" - Mostar i Banja Luku, te tako, po izlikom nesigurnosti i opravdanje za eventualnu separaciju.
Ovo najviše "pod ruku" ide predsjednicima Dodiku i Čoviću, koji će u ovoj situaciji tražiti način za novo nacionalističko potpirivanje i dobre pripreme za opće izbore sljedeće godine.
No jedna od nelogičnosti u iznimno dobroj suradnji ova dva lidera i nadasve čudan način "zaštite Hrvata" je i ta što se u Republiku Srpsku, a što je jučer potvrđeno i predsjedniku Sabora susjedne Hrvatske Josipu Leki tijekom posjeta tom entitetu, vratilo najmanje Hrvata na svoja prijeratna ognjišta.
U nezavidnom položaju su i Srbi u Federaciji koji, primjerice, čak ne mogu birati ni svog člana Predsjedništva BiH.
Ove činjenice, čak i na prvi pogled pokazuju da zaštita, interesi i napredak ova dva naroda, Hrvata u RS-u, kao i Srba u Federaciji ipak nisu na prvom mjestu te da je riječ o posve skrivenim namjerama.
Pitanje je koje se nedvojbeno nameće - hoće li to prepoznati i njihovi birači, na koje računaju sljedeće godine te mogu li ovakvi lideri uopće i biti predvodnici ili pokretači europskog puta BiH.
No, da se na trenutak vratim na prosvjede u Sarajevu, koji su više nego šokirali našu tzv. političku elitu, koja je shvatila da baš i nema imunitet od svega i svačega, da su i oni obični smrtnici kojima netko ne da promoliti nos izvan prozora zgrade parlamentarnih institucija. Onim istim koji su najzad shvatili da moraju snositi odgovornost za svoj skupo nalaćeni nerad.
Najveći promašaj prosvjeda napravio je predsjedatelj Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda, koji je, oboružan tjelohraniteljima, u svojoj skupocjenoj limuzini, kupljenoj od novca poreznih obveznika, dao petama vjetra u spektakularnoj akciji izvlačenja ugroženog "vojnika Ryana", bježeći glavom bez obzira na sigurno, u Hercegovinu.
Umjesto da se mirno smjestio u neki bife i s kolegama "sa slobode" koordinirao razrješenju situacije.
Panično je zatražio od Fahrudina Radnočića da učini sve i spasi zatočenike iz zgrade. Mogu shvatiti Bevandinu paniku, paniku čovjeka koji je cijeli rat proveo u civilu, te stoga je njegov strah i donekle opravdan.
Naravno, mudri ministar sigurnosti Fahrudin Radončić dobro je ocijenio situaciju i javno poslao poruku da policija, dok je on ministar, neće nad građanima provoditi silu. Radončić je dobro procijenio situaciju jer je znao da svaka prijetnja i sila može prouzročiti još veći gnjev i silu s nesagledivim posljedicama.
Tko zna, možda se upravo to i priželjkivalo iz RS-a, gdje su na liniji razdvajanja Istočnog i zapadnog Sarajeva čekali specijalci spremni na svaku intervenciju.
Moram postaviti pitanje: Zašto je Republika Srpska toliko ustrašena i nepovjerljiva pred svakim tko joj dolazi s njene zapadne entitetske granice?
Druga osoba koja se posebno proslavila zahvaljujući demonstracijama u Sarajevu je i Aleksandra Pandurević, relativno mlada političarka koja je svoj entitet, Republiku Srpsku, neizravno proglasila fašističkom.
"Prosvjednici viču: Rame uz rame protiv fašizma. I to je jasna poruka da je to upereno protiv Republike Srpske", otprilike ovako glasilo je radijsko javljanje zarobljene SDS-ovke Pandurević iz nesigurnog Sarajeva.
Pandurević je svoj entitet, Ustavom BiH zajamčen i nedodirljiv, faktički proglasila fašističkim.
Još mi nije jasno kako Dodik, navodni socijaldemokrata, nije zatražio njenu smjenu istom onakvom brzinom kako je i prihvatio ostavku svog glavnog tajnika Rajka Vasića koji je studente prosvjednike u Banja Luci nazvao neželjenom djecom bez poznatog ili priznatog oca, odnosno, kopiladi.
Prošli tjedan uistinu je bio jako, jako zanimljiv, dokaz da se samo za 10-ak dana može promijeniti sve. I to iz temelja. Pa pogledajte samo Živka Budimira, u petak je bio u zatvoru, faktički u samici, već u ponedjeljak je bio u svojoj fotelji i potpisivao zakone, da bi odletio u Berlin na Molitveni ručak ili doručak, tko će li ga znat', a već sutra je držao predavanje na sesiji Kruga 99.
Da nije čovjek u zrelim godinama, rekli bi da je nekakav 'Supermen' - čovjek se vadi iz nemogućih situacija.
A zaista nemoguća situacija je i bilo kakav bunt mostarskih studenta i to ovih sa tzv. zapadne strane. Njima je sve idealno i dobro, savršeno i lijepo da ljepše ne može biti. Ovima s istočne strane baš i nije pa će prosvjedovat'.
I dok se u cijeloj BiH sve više zagrijava ta nekakva prosvjednička atmosfera, pa čak i u Banja Luci, predsjendik HDZ-a učinio je odličnu stvar - mlade iz HDZ-a je poslao u Međugorje, na brdo ukazanja, a on ih je čekao ispred crkve nakon sastanka i ručka s Dodikom, pa su odslušali i svetu misu.
Sjetim se samo buntovne generacije iz 1992. Da im je krotkost bila vrlina, Jugoslavije se danas mnogi ne bi sjećali s nostalgijom: I dalje bi bila naša realnost.
Možda i u današnjoj mladeži klije sjeme nekakvog bunta, pa zlu ne trebalo - neka im se prosvijetli pamet i pročišti duša, vrati krotkost, a svaka zamisao o prosvjedima sasiječe u korjenu.
Ovo je bio najmudriji potez proteklog tjedna. Od Čovića se ništa manje i ne očekuje.
