Hajd' da budemo realni – ovo je zemlja u kojoj brojevi imaju sasvim drugo značenje nego drugdje. Recimo, deset tisuća ljudi na platou ispred Parlamenta je premalo za govoriti o revoluciji, čak i za ovako malu zemlju kao što je Bosna i Hercegovina. Deset tisuća okupljenih, to je u BiH nogometni derbi, korida, dernek o sv. Anti, buvljak subotom, autopijaca, ne i revolucija. Ali, u ratu medijima i priopćenjima, tih deset tisuća naglo postade par milijuna!
Tih deset tisuća prosvjednika pred Parlamentom je "prava revolucija" i "digla se na noge čitava BiH", ali samo ako, recimo, gledate dnevnik Federalne televizije. Da ste izolirani u svoja četiri zida i ne gledate napolje, a gledate samo FTV, rekli biste da vam je revolucija maltene pod prozorom. Već kao da čujete kako vam kradu maćuhice s balkona. A u stvarnosti, ne da revolucija nije pod vašim prozorom, nego nije ni pred Parlamentom! Ako je ono revolucija onda sam ja Arsen Dedić.
Ali, ne lezi vraže, Federalna će prošetati i do Mostara, gdje će par desetaka ili stotina okupljenih (ovisno koji je bio dan) biti taman ona kritična masa za dokaz da se revolucija proširila čitavom zemljom. A zapravo, tisuće i tisuće ljudi u isto vrijeme dok se događa "revolucija" rade, studiraju, idu na kave, ćaskaju na mobitel, guze, voze auto, idu po špeceraj, prodajni centri puni, kafići prepuni...i u Sarajevu i u Mostaru. A ni Sarajevo ni Mostar nisu sami od sebe čitava BiH. BiH su i Gacko i Foča i Posušje i Srebrenik i Prijedor i Ustiprača, Dobro polje i Miljevina, Ljubuški i Travnik.
S druge strane, ako slušate izjave iz RS-a ili iz HDZ-a BiH, rekli biste da je tamo pred Parlamentom linč, da k'o ono nekoć davno na Američkom Jugu neizmjerna razularena gomila s nabačenim kapuljačama i bakljama u ruci traži krivca i urla unisono : "Bevandaaaaaa, Bevandaaaaaa....izađi napolje, Bevandaaaa!"
Kad pročitate što kaže predsjedatelj Vijeća ministara BiH, dobijete dojam da je onih deset tisuća ljudi s platoa na Marindvoru u svakom trenutku spremno, ne samo da zaskoči bilo kojeg nebošnjačkog dužnosnika, nego i svakog Srbina ili Hrvata koji poslom ili turistički dođe u Sarajevo. Eto, njega su, veli, umalo ubili, ali nisu uspjeli. Bio je, valjda, brži od majki koje su u kolicima umjesto djece skrivale duge cijevi i prosvjednika koji su zapravo bili profesionalni bošnjaci - egzekutori. "Prećerivanje" u ovom slučaju ide u drugom pravcu. A to "prećerivanje" je nukleus nepovjerenja među narodima ovdje već toliko godina.
Onda ćete čuti kako su prosvjedi bili vješto organizirani i potaknuti od "određenih krugova", a protiv RS-a, kako kaže "prećerator na kub", Milorad Dodik, upirući prstom u bošnjačke stranke. Ali, hajdemo opet realno – svaki jači predizborni skup SDA ili SDP-a u Sarajevu ima daleko više od deset tisuća okupljenih i da su baš te stranke isforsirale okupljanje ljudi pred Parlamentom mislim da im deset tisuća ne bi bila granica. Zatvorili bi ti i škole i državne firme, ako treba, samo da se "dogodi narod" pred Parlamentom. Osim ako ih je narod prestao toliko šljiviti da ni skupa ne mogu okupiti više od deset tisuća. U što, opet, čisto sumnjam. Što opet, ne isključuje činjenicu da su se čim prije i SDP i ostali uključili u instrumentalizaciju prosvjeda, odnosno iskoristili situaciju za navesti vodu na svoj mlin, te potrčali upariti svoje stavove i želje s JMBG prosvjedima i "željama svih građana BiH".
Statistički gledano, deset tisuća ljudi je puno manje nego što ih dođe na koncert Dine Merlina ili gradski derbi Sarajeva i Želje, pa njegov koncert, a niti derbi, nitko živ ne zove revolucijom. Vjerujem da će deset tisuća ljudi biti na skorom Balaševićevom koncertu u Mostaru, pa opet sumnjam da će netko reći da je to revolucionarna kritična masa. Ostat će veoma velika većina onih u ovoj zemlji koji se ni po nosu neće počešati zbog tih deset tisuća, bilo onih pred Parlamentom, bilo onih na Merlinu ili Balašu. Nastavit će raditi ono što svaki dan rade, prokomentirati prosvjede, možda izvuči i kakav zaključak, ali deset tisuća okupljenih, to je u BiH nogometni derbi, korida, dernek o sv. Anti, buvljak subotom, autopijaca. Sve samo ne neka revolucija!
Ali deset tisuća ljudi pred Parlamentom BiH je u nas dovoljno da se zemlja opet medijski i politički osjetno rascijepi na tri dijela. Nije ti svejedno kad čuješ kako je Dodik poslao specijalce u Istočno Sarajevo, kako ne dozvoljava više svojima da zasjedaju u Sarajevu, nije ti svejedno kad se dužnosnici HDZ-a BiH okupe u Mostaru i poruče kako oni u "saveznu skupštinu" više ne idu, jer nije sigurno, nije ti svejedno kada pročitaš reakcije iz Sarajeva u kojima se opet zaziva jedna i jedina građanska država i olako rafala tezama "kako je ovo dokaz da jedino Bošnjaci imaju građansku svijest, dok su ostali samo karcinom na tkivu Bosne i Hercegovine" i po kojima gotovo da ustukneš i daš za pravo onima koji uz Bosna i Hercegovina rado dopišu i ono "nemoguća misija".
Deset tisuća ljudi na platou pred Parlamentom, taj krik onih koji su osjetili da im je politika konačno i bezuvjetno udarila na osnovna ljudska prava, očekivano, instrumentaliziran je u poznatom pravcu – pucanja države po šavovima. A pucanju doprinose kako oni koji je na prvu kritiziraju, tako oni koji je na prvu bezuvjetno vole. I "separatisti" i "patrioti". Što dani više odmiču, to se i prosvjedi po Sarajevu i drugim gradovima rasplinjuju i gube oštricu u pokušajima da se od traženja JMBG-a krene na, mahom selektivno, etiketiranje krivaca za dvadeset godina beznađa.
Rekao sam u prošloj kolumni, ne dovodeći u pitanje sam primarni razlog prosvjeda - samo, kvalitetno i drugačije nego do sada, od neke nove snage instrumentalizirani prosvjedi možda mogu dovesti do nečega pozitivnog. No, po svemu sudeći, bio sam pjesnik koji ionako nije vjerovao u vlastite stihove, jer sve se (treba li reći - očekivano?) pretvara u nefokusiranu i ponekad naivnu gomilu, koja ponavlja već prežvakane mantre o političarima – lopovima i upada u vješto postavljene zamke po kojima već dva desetljeća ovdje bauljajamo i zapinjemo.
Gomila od deset tisuća, vještački napuhana na viši nivo i sažvakana i ispljunuta od političara, sve više će sličiti vlastitoj karikaturi, koju svatko po potrebi koristi kao svoju dudu-varalicu. I bošnjački i srpski i hrvatski politički lideri, i mediji u službi istih. "Umal' revolucija", propuštena kroz postdejtonsko sito i rešeto, usitnit će se do neprepoznatljivosti i rasplinuti između redova već odavno napisanih razlika u shvaćanju Bosne i Hercegovine.
Iako, da ne budem skroz negativan, ipak smo u ovih nekoliko dana vidjeli da se političare može prepasti i natjerati da nešto rade. Još kad bi se znali otrgnuti matrici vlastitih zabluda ili kad bi se prvo svaki narod obračunao s mangupima u vlastitim redovima, riješili bi nakon matičnih i one trutovske brojeve! No, to je jedna sasvim druga priča.
