Eto. Podijelila se opet Bosna i Hercegovina. Popucala medijski i po službeno nacrtanim unutarnjim granicama i po onim nenacrtanim, ali svejedno svima znanim razgraničenjima. I to može čuditi samo one koji ne vide kod zdravih očiju i ne čuju pored vlastitih ušiju. Svako malo mi tako popucamo, jer manje više to je svaki put iznova ista predstava s uvijek istim glumcima.
A počelo je ovaj put od JMBG-a. I sve da je bunt majki i očeva najčišći mogući, i sve da je bezgrešan poput tih malih beba rođenih u zao čas, opet se poput bosanskog snijega uprljao već sutradan. Čim su ga političke strukture provukle kroz svoje sito i rešeto, dobili smo prljavštinu, mulj, kako već biva kad se nečega dohvate naša politička plemena.
Da se razumijemo, prosvjede u Sarajevu i nekolicini drugih gradova uopće ne smatram velikim i stoga na čitavu stvar oko njih gledam bez euforije. Nisu me impresionirali ni brojem ni fokusom. Fokusom, ne fikusom. Niste dobro pročitali.
I da, bili su, ruku na srce, izrazito lokalnog tipa, tek s pokojim slabašnim odjekom izvan sarajevskih granica. Da ponovim, ako jedan unjkavi pjevač može dovući na koncert 50.000 ljudi, onda prosvjedi koji na vrhuncu imaju optimistički nategnutih 10.000 ljudi i nisu baš neko okupljanje naroda, zar ne? No, ne lezi Vraže, i to je bilo dovoljno da se ova krhka zajednica zaljulja i podijeli. Padoše teške riječi, državni udar, ubojice, talačka kriza...
Republika Srpska opet otišla u brda i planine, pa s Jahorine narodni poslanici vele opet kako je Sarajevo tuđi, neprijateljski i za Srbe nesiguran grad. Prosvjedi su, vele oni dalje, bili politički fingirani i motivirani, a među majkama i bebama neka opasna lica, esdepeovska. I unitarno-bošnjačka. I zato neće natrag. I da ne zaboravim, iz RS-a stalno tvrde kako BiH ne funkcionira i raspada se. A evo, ovo je bio dokaz.
Eto što uradi okupljanje nekoliko tisuća ljudi. Doznali smo da su srpski zastupnici prilično krhka i plašljiva stvorenja, a da je SDP samo tigar od papira. Kako da kažem, ma, jebeš stranku koja može podići tek nekoliko tisuća ljudi na prosvjede!
I nisu ovi iz RS-a sami u svojoj priči. I HDZ BiH i povremeno i po potrebi okupljeni Hrvatski narodni sabor, kao export deluxe varijanta prije spomenute stranke, tvrde isto ono što i Dodik – iza svega stoji SDP, a iza bunta zbog JMBG-a stoje unitaristički stavovi. I pokušaj da se pritiskom proguraju neke stvari. I sve je ovo dokaz, i oni kažu, da je BiH nefunkcionalna država.
I nije da im za pravo ne daju određeni drukčiji transparenti na prosvjedima, a i sarajevski mediji koji su svakog časa spremni nekoliko tisuća ljudi nazvati buntom cijele Bosne i Hercegovine, a pod političarima koji su prozvani kao ubojice djece, uglavnom se, između redova, podrazumijevaju gore spomenuti predstavnici iz RS-a i većinski hrvatskih krajeva Federacije. Čitaj: SNSD-ovci i HDZ-ovci.
I ne bi ovo ni toliko čudilo da SNSD, HDZ i SDP nisu u koaliciji na državnom nivou, odnosno najzvučniji članovi famozne Vladajuće Šestorke. Tako ti je to u Bosni i Hercegovini – tražiš ono što ti pripada, znači JMBG – a nađeš da Šestorka ne da ne funkcionira, nego su smrtno posvađani. I što očekivati od države u kojoj je to Vlast? Sve osim pucanja po šavovima je optimistička varijanta.
Da ne duljim, sve ovo što gledamo i osjetimo ovih dana je zapravo sve ono što gledamo svih ovih dvadeset godina. BiH je još uvijek cijela, ali definitivno politički iz tri dijela i 'ko me pokuša uvjeriti u suprotno zapravo laže prvo sebe, pa onda i ostale. Pročitajte samo vijesti i verzije istih, pogledajte debate i prepucavanja preko medija. Pod krinkom zakona i pravilnika, potpisa i ovlaštenja, zapravo se i dalje bije bitka, ili, popularno – vodi se rat drugim sredstvima. A u ratu se sredstva ne biraju, na Balkanu to najbolje znamo. Pa je tako i JMBG došao na red za ispaljenje. I bome grunuo je jako. Pri tom ne mislim na eksploziju prosvjeda, koja i nije bila neka, nego na reakcije na tu tobože jaku eksploziju, koje su kao da je grunula atomska bomba pred Parlamentom. Najednom smo, između redova kolica s bebama opet doznali kako je BiH nefunkcionalna država i kako samo trunka nedostaje da se opet zavatri k'o nekoć. Točno da se zapita čovjek hoće li ovo ikada profunkcionirati, hoće li se ikada riješiti goruća pitanja, hoće li doći neko bolje vrijeme i ima li funkcionalne države?
I onda neki dan, ponedjeljak bješe, novi šok u Sarajevu! Nebojša Radmanović odbio potpisati. Džaba ti JMBG kad ionako nećeš moći preko granice. Naravno, opet su u pitanju neke naoko trivijalne administrativne pizdarije, koje samo Neša Senilni i Šerif Fahro razumiju, ali kao i uvijek dobrodošle za dodatno zakuhati bosanski lonac. I taman kad smo pomislili da ode sve u helać, jutro je promijenilo sve. Baš kao u onoj pjesmi Indexa.
Ili, još bolje – baš kao u onoj priči s djedom i repom, kad se cijela obitelj dohvati da iščupa repu...ma, sjećate se..deda za repu, baba za dedu, dijete za babu, pas za dijete, mačka za psa...i iščupaju repu!
E, tako je nekako Milorad Dodik otišao na spavanje zadovoljan jer je RS opet pokazala zube i Nebojša odbio potpisati ugovor s Hrvatskom. No, neočekivano, ujutro se probudio kao sasvim drugi čovjek. Te je brže – bolje odlučio promijeniti stav oko onog potpisa od jučer. I baš kao u priči kad Deda čupa repu, a na naše opće iznenađenje...Dodik za tajnicu, tajnica za telefon, telefon za Nebojšu, Nebojša za penkalu – i iščupaše repu!
Da bi ova priča bila potpuna nedostaje onaj prvi, onaj koji je Dodiku rekao u po' noći kako repa nije iščupana i kako bi je valjalo čim prije iščupati. E taj bi nam mogao reći postoji li funkcionalna BiH. Uostalom, pitajte ga, ionako vas, kažu, prisluškuje.
