U petak je u Mostaru održan sastanak na kojem su od sigurnosnih agencija zatražena usmena i pismena jamstva da se blokada Zgrade Parlamentarne skupštine BiH više neće dogoditi. To je nešto kao kad je Hitler sa Staljinom potpisao da Njemačka Rusiju neće napasti. Naši plašljivi ministri tražili su jamstva da će narod biti zauzdan još jednom dok se seksualno, fizički, mentalno i na svaki zamisliv način iživljavaju nad njima.
Ne znam za vas, ali mene je njih stid. I za koje smo budale glasovali i koga smo zaokruživali i u koga smo se ikad nadali. Naši Parlamentarci (pišem velikim početnim slovom jer je riječ o novoj bh. naciji ultrabogatih oligarha Bošnjaka, Srba i Hrvata koji su sa svojim izvornim narodima izgubili svaku vezu) imaju daleko najveća mjesečna primanja u regiji, čak veća i od primanja u hrvatskom Saboru, a sjetimo da za nekoliko dana Hrvatska ulazi u krug povlaštenih zemalja eurobloka.
Istodobno, ne vidimo da se bilo čime mogu pohvaliti da su uspješno završili. Jedinstveni matični brojevi, vojna imovina, elektroprijenos, digitalizacija, preuzimanje kontrole nad bh. nebom je također trebalo biti gotovo prošle godine, konačni povratak izbjeglih i raseljenih, a ne mogu se pohvaliti ni njihove entitetske kolege da su postigli reformu obrazovnog sustava, ukinuli segregacijske dvije ukrpane cipele po jednom djetetu, medicinski potpomognutu oplodnju, jer ako ovako nastavimo više neće ostati ni naroda da mu kapu kroje.
Zglavom ili bezglave, svejedno je
Sve je to nekako normalno i za očekivati. Znate li da je upravo Zgrada Parlamentarne skupštine BiH, kada je planirana 1950-ih godina, u monumentalnoj komunističkoj mastodontskoj maniri, trebala imati dio kompleksa s uredima i dvoranama u obliku ljudske glave.
Kada je napokon završena 1982. godine, glave više nije bilo, skupa s pameti, dijalogom, parlamentarnošću. Već tih godina mi smo krenuli u klinac, a ljudi koji trenutno vladaju Bosnom i Hercegovinom su upravo zlatna mladež Komunističke partije Jugoslavije, tata direktora, mama nadzornih organa, njihovi vrli omladinci i omladinke. Kada su oni već maštali i radili na planu da jednog dana "uniđu" u tu zgradu bez glave, ja, a i mnogi od vas, smo učili voziti bicikl, role, igrali se gume, igrali se unutrašnjom gumom od Fapa po Neretvi, Vrbasu, Bosni, Miljacki, nikad i maštali nismo da ćemo napustiti radničku kastu. A nije nam ni trebalo. Dobro nam bilo.
Međutim, ti isti ljudi koji su Parlamentu Bosne i Hercegovine otkinuli glavu, odsjekli su glavu i narodu početkom '90-ih. Pa evo već dva desetljeća trzamo se uokolo kao muhe bez glave, i dok oni zaslužno primaju najveće plaće u regiji jer su nas doveli do ovdje, mi smo u isti taj petak kad su oni raspravljali o povampirenom narodu, i službeno postali najsiromašnija europska država. Da, prestigli su nas i Albanci, a po svemu sudeći, kad se i Kosovo do kraja odreže od Srbije, također će biti bogatije od nas.
Vampirski ili zombie narod
Činjenica je, dakle, da je u nama problem. Nas nekih tri i pol milijuna, koliko nas je ostalo u ovoj vukojebini, jer svi koji su mogli, spasili su se i pobjegli, povampirili smo se i predstavljamo prijetnju za nevine Parlamentarce. Otud i proizlazi problem oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kako će biti moguće preko granice?!
Koliko je minimalno potrebno sredstava, uračunaju li se troškovi biometrijske putovnice ili hrvatske putovnice, za dan boravka u europskoj Hrvatskoj?!
Biometrijska putovnica tako je postala simbol života, posljednji dokaz da se nisi povampirio jer, budimo realni, možeš pobjeći, tamo gdje žive ljudi, preko grane. Glogove grane.
Međutim, dok se naši Parlamentarci iz dana u dan naoružavaju glogovim kolcima i bijelim lukom i ogledalima, dodičići krstovima, a bevandići križevima i svakodnevnim joggingom za bolje trčanje, priča se da Fahro sigurnosne snage naoružava srebrnim metcima, dok se Lagumdžija naoružava svetom vodom, uvezenom iz luke Ploče, te nezaobilaznom šupljom pričom da je on samo slučajni prolaznik.
A narod je Kukanjac, samo kuka nad svojom sudbinom i mrmori. U biti, kako biti siguran od naroda? Oni se svojim usmenim i pismenim jamstvima žele zaštiti od naroda, pakiraju u kofere posvećenu vodu, baš kao da su pod utjecajem nove sezone Prave krvi (True Blood) na HBO-u.
Ali narodi i ostali u Bosni i Hercegovini, gospodo, oni nisu vampiri, vampiri su i nakon smrti poluživi. Ovaj narod je potpuno mrtav, ovdje je riječ o zombijima. Pitanje koliko ćete se još dugo moći othrvavati događanju naroda po ulicama. Zombie naroda i zombie ostalih, zatvorenih u suludi eksperiment vas djece ortodoksnog komunizma.
