Za svijetlu budućnost treba imati svijetlu i mudru mladost. I poslušnu mladež. Za bilo kakav bunt, treba imati oveću kesicu među nogama. No, probem kesice i bunta nastaje u doticaju s ledenom vodom.
To mostarski studenti vrlo dobro osjete među svojim nogama. Barem se tako tvrdi u pismu koje je odaslao anonimni student. Iako je puštanje studentskih glasića kod nas uvijek aninimno, upozorava na strašnu činjenicu.
Mi, koji se rado odazovemo crkvenoj humanitarnoj akciji za prikupljanje pomoći mladosti u Africi, slušamo kako u 21. stoljeću, u zemlji koja je bila Europa prije Europe, studenti imaju toplu vodu dva, tri sata dnevno, s kojih satak zakašnjenja. Čini se kako netko godinama uporno radi na smanjivanju buntovničkih kesica.
Dok se obaraju toplotni rekordi, usmrđeni studenti u stolnom gradu usvajaju znanje i prosipaju naučeno iz kopiranih skripti prepisanih knjiga pred mudrim i poslušnim profesorima. S druge strane, ili smrdljivi ili saprani ledenom vodom, slušaju kako rasadnik hrvatskoga znanja i studentski dom u sklopu tog plastenika imaju financijskih problema jer ni županije, a ni kantoni, ne plaćaju svoje obveze.
Stoga je najlakše udariti po džepu i usmrditi studente, koji ionako sami plaćaju studij uz potporu ministarstava. S treće strane, sluša se kako su prijetnja toploj vodi svi drugi. Hrvati bi eto, svjesni svoje podređenosti u Bosni i Hercegovini, trebali svoj kut u trokutu i ta borba je važnija od svih borbi za sve tople vode. Poslije će sve doći na svoje. Bit će i kulture i prosvjete i sporta. A onda se najhrvatskije županije ohlade kad je u pitanju ulaganje u onu svijetlu budućnost jer je valjda važnije se međuhrvatski natezati za najhrvatskiju fotelju. Važnije je to nego grijati vodu u bojleru (hrvatske) mladosti, koja bi trebala biti svijetla budućnost kuta u trokutu.
Da je važnije grijati mladež od mladosti možda govori i činjenica da, dok se mladost žali na sušu u mostarskom domu, mladež odašilje priopćenja s mora gdje ima radionicu na zadanu temu. Red mora, red sunca, red političkog prdoklačenja o budućnosti i ugroženosti, o trokutovima i pločicama muške i dopičnjacima, platformama na nogama i pačjim ustima ženske mladeži. Kad se vrate, neće u hrvatsko kazalište, nisi u hrvatsku knjižnicu. Eventualno će na kavu u kafić pod krovom plastenika u kojem nema ni vlasnika ni fiskalnih računa.
Kad su bunt digli probrani mostarski studenti, optužujući da su krivi oni kojima je sve krivo, mudro zamaskirani ispod bezidejne bosanskohercegovačke zastave, nisu govorili o toploj vodi. Tražili su odgovor na misteriozno pitanje tko je kriv što im je ovako ne slušajući odgovore. Javno su priznali da prepisuju radove na kojima će poslije počivati mudrost kuta u trokutu i pohvalili se da su odradili svoje. Mladež je znala o čemu se radi. Oni mudriji shvatili su. Mladost nije.
Svijetla budućnost, za koju su se svi ratnici borili, a koji se ne natežu s revizijama nego s PTSP-ovima, drogama i alkoholom, i koju fergusonski žvaču stranački borci za kut u trokutu, ostavljena je tako da sama plaća svoju budućnost i da se kupa u svom znoju i njihovu smradu.
Potencijalni znanstvenici, mogući ministri financija, ekonomije, kulture, prosvjete, sporta, mogući predsjednici trećeg entiteta, koji gubi temelje za prosvjetu, kulturu i sport, a u koji se kunu i s vodom i bez vode, sledit će se pod tuševima. Reći će branitelji kuta u trokutu kako je za neugrijanu vodu kriv netko drugi. Nikako treći.
No, obvezu kupanja mladosti jednog naroda nitko nije želio preuzeti na sebe. Dovoljna je valjda obveza kupanja mladeži, koja će onda biti budućnost kuta u trokutu. Ostali, oni koji nisu imali priliku okupati se njihovom svetom vodom, ostat će Ostali u kutu. Za njih neće biti tople vode, radnog mjesta u državnoj firmi, profesorskog mjesta u plasteniku ni savjetničke fotelje u urednima onih koji savjete ne slušaju i smatraju ih neprijateljem kuta u trokutu.
Svijetla budućnost, za koju su se očevi neokupanih borili, ipak je namijenjena mladeži. Mladost neka plaća i šuti. I piše statuse o kutu u trokutu dok čeka toplu vodu.
