Fra Drago Bojić, "nepodobni" urednik Svjetla riječi, smijenjen je s te dužnosti, a kako se nagađa, nova dužnost mogla bi mu biti kapelan u Busovači. Nakon tzv. "hercegovačog slučaja", gdje su se 'trvili' ijoš uvijek se 'trve' franjevci i dijacezanci, novi potres među svećenstvom u BiH, upravo smjena fra Drage Bojića može biti opasan nastavak dugogodišnjih tenzija na relaciji bosanski franjevci - hercegovacki franjevci. No, to može biti i sukob u samoj provinciji Bosne Srebrene i to tzv. ljevice i tzv. centra oko viđenja budućnosti Hrvata u BiH, kao i same BiH.
Franjevačka provincija Bosna Srebrena je osnivač i vlasnik Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi d.o.o. Sarajevo, a o sebi u tom mjesečniku s neskrivenim ponosom kažu: "Već nakon prvih nekoliko brojeva list se koncepcijski i tematski pronašao i zadobio svoju prepoznatljivost, koja se ogledala u franjevačkoj publicističkoj tradiciji s jedne, i u praćenju modernoga razvoja ove vrste medija s druge strane. Ozbiljno i odgovorno zauzimanje jasnih kritičkih stavova prema konkretnim životnim pitanjima, njegovanje pluralizma mišljenja i dijaloška otvorenost listu će donijeti prepoznatljivost i velik broj čitatelja i poštovatelja na široj medijskoj sceni na našim prostorima posebno kad je riječ o vjerskom tisku".
Čitatelji 'Svjetla riječi' u tom vjerskom magazinu traže više no što bi tražili od obične vjerske tiskovine ove vrste.
Koncept lista, njegovi ciljevi i tematika zadani su Izjavi pokretača objavljenoj na naslovnoj stranici prvog broja u travnju 1983.: Prvi i najvažniji cilj lista, prema izjavi pokretača, jest "izgradnja unutarnjeg zajedništva života u mjesnoj Vrhbosanskoj katoličkoj crkvi, ne kao sudac prošlosti ili sadašnjosti već kao sudionik te izgradnje", ali "list će njegovati i sve one opravdane razlike koje postoje unutar katoličkog jedinstva, iskreni i otvoreni dijalog s drugima, kako s kršćanima i njihovim Crkvama i zajednicama, tako i s muslimanima i drugim vjernicima i ljudima drugačijih uvjerenja i svjetonazora".
Ovakva, široko otvorena urednička politika, mora se prizanti, nije uvriježena u većini vjerskih tiskovina, tim više što su u istom objavljivani i tekstovi i mišljenja Bošnjaka, Srba, agnostika, ateista itd...
Ovaj uvod, što predstavlja 'Svjetlo riječi' u BiH ne samo za Katolike, nego i za pripadnike drugih konfesija, iznimno je važan ukoliko se želi sagledati uzrok, način i posljedice uklanjanja njegovog urednika, fra Drage Bojića.
Njegovo uklanjanje samo je vrhunac "posljedice" njegovih stavova, istupa i kritika, prvenstveno usmjerenih prema dijelu hercegovačkih franjevaca koji su se, jednako glasno i s uvjerenjima, zalagali i branili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu (HZ HB), Matu Bobana, Franju Tuđmana ili dovodili u neupitnost tzv. međugorski fenomen.
Stoga bi se, prvenstveno, moglo kazati da je srž raskola među bosanskim i hercegovačim franjevcima upravo političke prirode i to one koju su bosanski Hrvati, a tako s njima i bosanski franjevci, na svojoj koži u proteklom ratu.
Naravno, ove stalne kritike, spočitavanja i osude ne nailaze na odobravanje među većinom, kažem većinom jer u dijelu hercegovačkih franjevaca postoje mnogi koji s realnošću promatraju ovaj problem.
Kap koja je hercegovačkim franjevcima prelila čašu
Kap koja je hercegovačkim franjevcima "prelila čašu" je intervju koji je fra Drago Bojić dao web portalu Prometej.ba povodom 30 godina Svjetla riječi (Intervju s Dragom Bojićem).
U intervjuu se, između ostalog, Bojić kritički osvrnuo na hercegovačke franjevce, isnoseći stav da su neki od njih otvoreno podržavali hercegbosansku politiku, a da se nitko od njih, pri tome, nikada nije ogradio od te politike i zla koje je iz nje proizišlo.
Također, osvrnuo se i teme "duhovnjaštva i teologije" Međugorja koja, kako je kazao, manipulira s Blaženom Djevicom Marijom i šteti njezinom teološkom kršćanskom i katoličkom shvaćanju
Na intervju je reagirao hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko koji je od provincijala fra Lovre Gavrana i Uprave Bosne srebrene, pismeno zahtjevao oštre sankcije prema uredniku Svjetla riječi, zahtjevajući ispriku.
"Ove javno iznesene, ničim dokazane, klevetničke riječi. O ovim mučnim i teškim klevetama prema našoj Provinciji morat ćemo upoznati i Upravu našega Reda. A Vas najusrdnije molimo da nas u budućnosti zaštitite od ovakvih nemilih objeda koji urušavaju naše mukom, dobrohotnošću i bratskom ljubavlju izgrađivane stoljetne odnose", stoji između ostalog u pismu provincijala fra Miljenka Šteke.

(foto: provincijali fra Lovro Gavran i dr. fra Miljenko Šteko)
Nakon ovog pisma, bosanski provincijal uvažio je zahtjev hercegovačkog i fra Drago Bojić uklonjen je s dužnosti glavnog urednika.
"Dakle, povod za našu reakciju jest bilo pismo hercegovačkog provincijala, ali hercegovački provincijal nije smijenio fra Dragu, niti je fra Drago smijenjen zbog hercegovačkog provincijala, pa ni zbog samog pisanja na portalu prometej.ba", izavio je provincijal fra Lovro Gavran. Fra Dragi Bojiću spočitava se neovisan stav od službenog stava Provincije, odnosno, oglušenje na bezuvjetnu poslušnost, zbog čega je, na kraju krajeva i kažnjen.
Bosanski franjevci odbijaju poslušnost hercegovačkih: Pišu peticiju
Međutim, ovdje 'priči' nikako nije kraj: Nakon što je Bojić smijenjen s mjesta urednika, provincijalu Lovri Gavranu prispjela je peticija 36 uglednih i poznati fratara, časnih sestara i intelektualaca koji se protive ovoj odluci, prekidajući svaku suradnju s Svjetlom riječi te upozoravajući da će i "internacionalizirati" svoj zahtjev.
"Protivimo se odluci o smjeni fra Drage Bojića s mjesta glavnog urednika jer je neetična, neljudska, nekršćanska i jer je protivna načelu dobrog upravljanja. U znak neslaganja do daljnjeg prekidamo svaku suradnju s redakcijsom Svjetla riječi. Ne možemo prihvatiti smjenu urednika koji predano, kreativno i vrlo odgovorno ustvaruje uređivačku politiku koja predstavlja stvaralački kontiunitet što je dala franjevačka zajednica Bosne Srebrene u posljednjih, teških 30 godina. Ako ovo ne smatrate dovoljnim razlogom i odgovornim prijedlogom, naš sljedeći korak bit će traženje podrške šire javnosti i internacionaliziranje našeg zahtjeva", stoji u njihovoj peticiji upućenoj provincijalu Bosne Srebrene u kojoj se traži vraćanje fra Drage Bojića na mjesto urednika.
Svrgnutog urednika Svjetla riječi podržao je i fra Petar Jeleč, najpoznatiji bosanski franjevac mlade generacije, koji svojim stavovima i kritikama prema HDZ-u BiH i tzv. hrvatskom entitetu, izaziva sablazan kod dijela hercegovačkih čitatelja, koji ih posprdno nazivaju "daidžama", kao i hercegovačkih franjevaca.
"U posljednje se vrijeme s različitih aresa čuju zahtjevi za upostavljanje nove verzije Herceg-Bosne, tj. trećeg entiteta ili eufemistički kazano, četiriju federalnih jedinica (3 + distrikt Sarajevo), čime se zapravo planira do kraja završiti projekt izdaje preostalih bosanskih Hrvata. Želi se na jednom malenom području napraviti feud u kojem će se sve raditi, tobože, u ime interesa hrvatskog naroda, a zapravo radi lakše pljačke i kontrole svih sfera života", napisao je nedavno fra Petar Jeleč.
Hercegovački slavodobitno likuju...
No, dok neki od najutjecajnijih bosanskih franjevaca traže Bojićev povratak, jedan od najutjecajnijih hercegovačkih franjevaca, fra Miljenko Stojić, u komentaru na portalu hrsvijet.net, na kojem je i član uređvačkog kolegija, otvoreno podržava Bojićevu smjenu, iako decidirano ne navodi o kome je riječ.
"Nasmiješih se sinoć čitajući jedan članak. Pronađoh ga na portalu koji inače ne pratim, ali me upozoriše na njega. Uvaženi, angažirani, pametni, i kako sve ne tepaše sebi, čovjek onoga vremena naizgled razbuca sve oko sebe. Stisklo mu drugara pa se on sad razmahao. A taj drugar bio opet stiskao sve oko sebe. Negdje iz nebeskih visina propisa kako se treba vladati i što treba razmišljati. Pa ga spustiše na zemlju. Njemu to bi sirovo i nepravedno, a njima potez koji moraju napraviti ako žele zaštititi sebe. Dotični je, naime, otišao predaleko. Ne bih htio da bilo tko u ovome pronalazi bilo koji događaj iz ovih dana. Ovo je samo uvod i ništa više.
A osvrt je, pak, nešto posve drukčije, zar ne? Spomenuh sve samo zbog toga što samozvani "branitelj" samodopadno izjavi da oni nisu skupinica, da se ničega ne boje. U napisanom kao da mu naslućujem drhtanje glasa. Je li došlo vrijeme za naplatu? Očito jest. Ne pali više ni socijalizam, ni prisezanje na neku maglovitu BiH zaboravljajući svoju Herceg Bosnu, ni dvolična briga za svoj puk. Potrošilo se povjerenje, to ti je. (...)", stoji u osvrtu fra Miljenka Stojića.
Zašto?
Nadasve je žalosno i razočaravajuće gledati rat franjevaca u BiH, svećenike jednog reda, s dva područja nevidljivih, a opet tako očiglednih granica u BiH. I jedni i drugi, tijekom starije i novije povijesti, sa svojim pukom nosili su težak teret.
Također je činjenica da su hercegovački franjevci, djelujući u većinom čistoj nacionalnoj sredini, u novijoj povijesti otvoreno podržavali Herceg Bosnu kao područje nužno formirano kako bi poslužilo zaštiti Hrvata u BiH, a skriveno se nadajući da će HB ipak postati dio Republike Hrvatske.
No, mora se to priznati, Hercegovački franjevci podnijeli su veliku žrtvu i osjetili progon prošlog sustava, no i u njihovim redovima bili su brojni suradnici tadašnjeg sustava, kao što su brojni suradnici i sadašnjeg "sustava".
Bosanski franjevci, živeći u potpuno drukčijem, mješovitom okruženju, s pravom su ukazivali na pogubnost bošnjačko-hrvatskih sukoba kao i na nužnost zajedničkog suživota. Ovi njihovi stavovi često nisu nailazili na razumijevanje, a tinjajuće sukobe sprječavali su samo najutjecajniji iz obje franjevačke provincije.
Međutim, mišljenje je "ljevice" u Bosni Srebrenoj da je "Provincija skrenula sa svog političkog puta", ali ZAR jedna takva crkvena institucija, koja u BiH traje više od 700 godina - uopće smije imati bilo kakav politički pravac ili kurs?
Mnogi u Hercegovini napade na HDZ BiH, predsjednika te sranke Dragana Čovića i nekadašnju Herceg Bosnu uistinu odobravaju i drže potpuno utemeljenim, no to često prelazi u demoniziranje svega u Hercegovini.
Pitanje je kako će završiti, sada otvoreni, rat među sljedbenicima sv. Franje Asiškog u BiH, te znači li to i suptilno uklanjanje i ostalih "nepodonih" bosanskih fratara te, umjesto približavanja, novo produbljenje odnosa unutar Reda Male braće, pa tako i Crkve u BiH.
I na kraju, ako smo već do toga došli, hoće li i za fratre vrijediti već poznata krilatica: Ako nisi u HDZ-u, nisi pravi Hrvat, a ni fratar?!










