Uoči izbornog sabora HDZ-a 1990. koji bi trebao donijeti velike promjene u rukovodstvu stranke, kao i načinu vođenja iste, već se slaže mozaik budućeg odnosa dvaju HDZ-ova na svim razinama vlasti, a pogotovo na onim nižim, a kako stvari stoje, promjene bi trebale obuhvatiti i Hrvatski narodni sabor.
Potonja institucija do sada, "zahvaljujući" uskostranačkim interesima, u prvom redu određenih kadrova HDZ-a, nije uspjela ostvariti svoj ključni cilj i svrhu postojanja, a to je okupljanje svih hrvatskih političkih i društvenih snaga, neovisno o stranačkoj pripadnosti ili pak pogledu na budućnost BiH. Nepostojanje konsenzusa, kako unutar stranaka HNS-a, tako i u ukupnom hrvatskom političkom korpusu, dovelo je do situacije u kojoj hrvatski narod uvelike zaostaje za druga dva kada je u pitanju strateška suradnja oko vitalnih nacionalnih pitanja. Hrvatski narodni sabor, čije djelovanje zagovara većina Hrvata u BiH, pokazao je u ovom obliku slabosti koje se u prvom redu izražavaju kroz dominaciju samo jedne političke stranke - HDZ-a BiH, koji je svehrvatski projekt pokušao iskoristiti za ostvarenje nekih svojih ciljeva i interesa, istodobno ne dopuštajući političkim protivnicima da artikuliraju svoje stavove pred cjelokupnom hrvatskom javnošću.
Prvi propali pokušaj
To se pokušalo promijeniti ovog proljeća, uoči zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora kada je Središnji odbor HDZ-a 1990., upravo pod utjecajem snaga koje sada namjeravaju preuzeti vođenje stranke, donio zaključak da se HNS proširi sa svim strankama koje imaju mandat hrvatskog naroda, odnosno zastupnike koji su izabrani glasovima Hrvata. Poziv je trebao otići i prema legitimnim predstavnicima iz kulture, znanstvene i duhovne sfere te drugim subjektima s legitimitetom, pod uvjetom da prihvaćaju odluke o osnivanju HNS-a i da su spremni slijediti politiku HNS-a. Iza promjena unutar HNS-a stajali su, između ostalog, i sadašnji kandidat za predsjednika Martin Raguž, kao i prva osoba srednjobosanske "devedesetke" Slavica Josipović tražeći korijenite reforme unutar HNS-a kako bi to tijelo postalo istinska krovna institucija svih Hrvata u BiH.
Strategija oko nacionalnih pitanja
U to doba Raguž i ostali nisu imali dovoljno snage uvjeriti HDZ BiH i Dragana Čovića kako su promjene nužne te je na kraju HDZ BiH isposlovao famozni poziv svim, drugim strankama, ali pod uvjetom da prihvaćaju odluke koje je HNS usvojio do sada, uključujući i one u kojima HSP, NS Radom za boljitak, Živka Budimira i ostale praktično proglašava izdajnicima hrvatskog naroda.
No, vremena su se promijenila, a u HDZ-u 1990. je sazrjelo mišljenje kako se hrvatsko jedinstvo i konsenzus oko ključnih pitanja na može postići na način da HDZ BiH svoje interese stavlja na prvo mjesto. U najavljenim promjenama ključnu ulogu bi trebalo imati novo vodstvo stranke, odnosno Martin Raguž ukoliko pobijedi na stranačkim izborima, a jedan od prvih ciljeva će mu biti pokušaj odleđivanja odnosa unutar hrvatskog političkog korpusa te nastojanje da se oko vitalnih nacionalnih interesa izgradi snažna strategija u kojoj neće biti mjesta za strančarenje, pojedinačne interese ili pak neke interesne skupine. HNS bi u svemu mogao postati prava adresa za takvo što, pogotovo što bi se na tom mjestu mogla aktivirati ideja o svehrvatskom okupljanju oko projekata kao što je nekada bila Kreševska deklaracija. To je posebno bitno s obzirom na situaciju u kojoj je američka administracija inicirala promjene Ustava Federacije ne uzimajući u obzir hrvatsko pitanje koliko se očekivalo, a hrvatske stranke ostale bez adekvatnog odgovora.
Analiza sporazuma
No, pored pokušaja dokidanja dominacije jedne uže skupine ljudi iz HDZ-a BiH na Hrvatskom narodnom saboru, promjene koje bi mogle zahvatiti "devedesetku" reflektirat će se i na daljnju provedbu sporazuma dvaju HDZ-ova.
I dok će odredbe tog dogovora koje se tiču vitalnih nacionalnih interesa ostati netaknute, drugi dio koji se odnosi na nesuradnju uoči i nakon lokalnih izbora pogotovo u središnjoj Bosni te ukupni odnosi podvrgnut će se ozbiljnoj analizi čiji je cilj "ispravljanje kičme" HDZ-a 1990. Ukoliko se sagledaju sve gore navedene moguće promjene, onda je jasno zbog čega HDZ BiH i dalje pokušava, potvrđeno nam je iz više izvora, spriječiti dolazak novih snaga na čelo HDZ-a 1990.
Vraćanje na razinu iz 2006.
Raguž je već najavio novi smjer u vođenju stranke kao i vraćanje snage na razinu iz 2006. godine. No, to se očito ne sviđa dijelu vodstva HDZ-a BiH koji su očekivali da će u mjesecima koji slijede doći do postupnog gašenja te stranke. Stoga se već jedno vrijeme pokušava skupiti dovoljan broj glasova kako bi se onemogućilo da Raguž lagano i bez otpora preuzme vođenje stranke.
