U povijesti će biti zabilježena i sramna, katastrofalno pogrešna uloga, potezi i ciljevi dijela hrvatske političke scene, ali i vjerskog, obavještajnog i zakonodavnog establišmenta u kojoj je imala potporu, u brisanju identiteta i svekolike osobnosti vlastitog naroda i njegovog pretvaranja u zarobljenika u vlastitoj zemlji, s političarima kao stečajnim upraviteljima.
Nakon 2001. godine, kraja tzv. Hrvatske samouprave i povratka hrvatskih zastupnika u klupe na svim razinama vlasti, nije održan niti jedan sabor. U travnju 2011. je, popularno nazvano, Sabor ponovno reaktiviran i to nakon što u Federalnu vladu u okrilju 'Platforme' ulazi HSP BiH i Narodna stranka Radom za boljitak. I tada se vjerojatno upalila „lampica za uzbunu“, izgubila se vlast, pojačao se osjećaj ugroženosti...te se opravdanom može kazati da se HNS aktivira po potrebi određenih političkih krugova, a ne sustavnom cilju, planu i težnjama sveukupnog hrvatskog političko-kulturno-vjersko-ekonomskog opusa u BiH.
Je li potrebno podsjetiti da ni do danas u radu HNS-a ne sudjeluje najjača pravaška stranka HSP BiH i Narodna stranka Radom za boljitak (prema kojima su brojni govornici tijekom rada 4. Sabora, kada su "rane“ zbog ulaska u Federalnu vladu bile još svježe, imali sramnu, prostačku, agresivnu i huškačku retoriku, svakako nepriličnu ovom događaju i svečanošću koju predstavlja) kao ni Posavska stranka, HNZ, HSS-NHI što, na žalost, potvrđuje, da ipak ima temelja ako se ocijeni da Sabor ne odražava jedinstven hrvatski stav, odnosno, da od šest stranaka potpisnica nekadašnje Kreševske deklaracije, te rijetke sjajne političke epizode Hrvata u BiH, u sastavu HNS-a danas nisu čak tri. Nema ni hrvatske kulturno-vjersko-ekonomske elite, jedino su svijeće ostale stalni dio političkog folklora.
Na žalost, odlična ideja o krovnoj instanci Hrvata u BiH, zamišljena vrhuncem demokracije i tolerancije ali s jednim ciljem, zaštiti interesa najmanjeg konstitutivnog naroda u BiH, pretvorila se u uski stranački krug, nespreman na konstruktivan dijalog i političke neistomišljenike, uz nasušnu potrebu redefiniranja i unaprjeđenja, osuvremenjivanja sukladno političkim (ne)prilikama, a na kraju krajeva, zaštiti interesa i svih građana i naroda u BiH.
HNS danas doslovno vodi jedna stranka i jedan čovjek, HDZ BiH i predsjednik te stranke Dragan Čović, koji o budućnosti Hrvata u BiH razgovara s predsjednikom tzv „sestrinske stranke“, HDZ-a Hrvatske Tomislavom Karamarkom.
Koliki je Čovićev legitimitet uopće raspravljati o budućnosti Hrvata u BiH, barem bez ostalih predstavnika Hrvata u BiH više je nego upitno, s obzirom na činjenicu da polovica Hrvata u BiH ima redovitu „izbornu apstinenciju“, a od te polovice njih nešto oko 30 posto dade svoj glas HDZ-u.
Stoga je posebno veliko pitanje izborna apstinencija Hrvata u BiH, kojih se godinama ne može animirati da uopće i glasuju na izborima.
Jedno od pitanja, a na koja nitko nije odgovorio je i to: Kako to da su Hrvati, nakon 20 godina u još uvijek neravnopravnom političkom položaju? Kako to da Hrvati i nakon 20 godina još uvijek nezaustavljivo, stalno i već pomalo iritantno, „kukaju“ sami nad sobom.
No, s obzirom da se upravo HDZ drži "stožernom hrvatskom strankom" zar nije i logično da je ista i najodgovornija za takvo stanje svog naroda u BiH?
Filozofija politike ili političko filozofiranje
Nakon što je reaktiviran i održan 4. Hrvatski sabor u travnju 2011. na novinarski upit smatra li Hrvate, koji obnašaju dužnosti u Vladi RS-a, poput potpredsjednika Republike Srpske Emila Vlajkija legitimno izabranima, odnosno kakvima u usporedbi s prvima smatraju Hrvate koji obnašaju dužnosti u Federaciji, predsjednik HDZ BiH Dragan Čović je tada rekao: "Da smatramo Vladu RS-a nelegitimnom i nelegalnom, mi bi to vrlo jasno kazali, kao što smo kazali da smatramo Vladu Federacije apsolutno neustavnom i nelegitimnom, odnosno nezakonitom“.
Na novinarski upit po čemu ima legitimitet Kasipović, a nema novi, HSP-ov ministar Ante Krajina, Čović je tada odgovorio: "Postavili ste pitanje o kojemu se može raspravljati satima. Načela koja proizlaze iz Izbornog zakona su grubo narušena u Federaciji BiH, za razliku od RS-a. Možemo govoriti o zadovoljstvima i nezadovoljstvima te strukture vlasti, o zadovoljstvima pozicije Hrvata u RS-u i Federaciji, ali vi pitate konkretno oko izvršne vlasti“.
Suma summarum ili gdje smo sada
Teško je uopće analizirati tko je, kako i zašto doveo, ne samo do upitnog političkog položaja Hrvata u BiH, nego i do kaosa u cijeloj zemlji.
Međutim, ono što je toliko očigledno, barem u hrvatskom političkom korpusu, je tzv. "konzerviranje moći". Međutim, ta moć sve više nestaje, "kolač" je sve manji i tanji, a panika sve veća i glasnija.
Ovakve politike (i to ne samo među Hrvatima, nego i Srbima i Bošnjacima) već dva desetljeća hrane se strahom svog naroda.
U ovom svjetlu i manipulacija javnosti sve je izražajnija.
U tom kontekstu, zasigurno bi trebalo „stati na loptu“ i zapitati se: Što je Hrvatima u BiH donio savez HDZ-a i SNSD-a (sporazum Čović-Dodik), osim što je RS još više učvršćena, Hrvati u tom entitetu ispod granice nestanka, a Milorad Dodik postao sinonim borca za hrvatske interese, zagovara hrvatski entitet ali bez diranja u njegov RS i propagiran je kao svojevrsni hrvatski heroj, "faca" kakva treba Hrvatima?
Zar ovo nije manipulacija javnošću i, u najmanju ruku, čudna logika?
Također, u posljednje vrijeme svjedoci smo tolikih, nebrojenih rokova za svakojake prekompozicije i rekonstrukcije vlasti, a tu prvenstveno mislim na federalnu vlast. Od takvog podgrijavanja nade nezadovoljnom čanstvu nema ništa, kao što je i neozbiljno bilo obećanje o „stolnom hrvatskom gradu“, trećem entitetu itd.
Nekredibilnost svih ovih obećanja više je nego očita.
I na kraju: u povijesti će biti zabilježena i sramna, katastrofalno pogrešna uloga, potezi i ciljevi dijela hrvatske političke scene, ali i vjerskog, obavještajnog i zakonodavnog establišmenta u kojoj je imala potporu, u brisanju identiteta i svekolike osobnosti vlastitog naroda i njegovog pretvaranja u zarobljenika u vlastitoj zemlji, s političarima kao stečajnim upraviteljima.
Upravo iz ovih razloga, buduća događanja u HNS-u uvelike će odrediti i budućnost Hrvata u BiH, ali i cjelokupnu političku scenu u BiH.
