Političari u BiH, ma na kojoj razini bili, su kao roba, sa upotrebnom ili bez upotrebne vrijednosti. Čak i pokvarena roba.
Oni se prodaju, licitiraju, kupuju… Posebice to čine tijekom predizborne kampanje. A dakako, i nakon toga.
Svoju pokvarenost dokazuju kroz međusobna koaliranja i što nedavno reče akademik, profesor Muhamed Filipović i lopovlukom. Skoro, pa bez izuzetka, kako on reče.
Ne koaliraju oni na programskoj nego isključivo na interesnoj osnovi što dovoljno govori o njima. Čine to samo kako bi došli do društvene pozicije koja će im osigurati profit. A nakon toga, zaboravljaju dana obećanja, a dakako, i svoje glasače više ne žele ni čuti ni vidjeti.Ustvari, zahvaljujući glasačima i dobili su upotrebnu vrijednost. Prodaju se i kupuju, nekada i za jeftine pare. Iako je politička ekonomije bazirana na interesima, interesu ponude i potražnje s ciljem stvaranja društvenog profita - vrijednosti kroz proširenu reprodukciju, oni se prodaju i kupuju isključivo zbog osobnog profita. Društveno u cijelosti zanemaruju. Dapače, krčme ga i potkradaju na sve moguće načine što je dokaz privatizacija poduzeća koja su do temelja upropastili Iako pravilo kaže kako je bolje do kraja ne iskoristiti ovlasti nego ih prekoračiti, većina njih to radi sasvim obrnuto.
Je li Goran Zubac, direktor SIPA-e prekoračio ovlasti hapšenjem Šemsudina Mehmedovića, poslanika u Parlamentu BiH samim tim što je Tužilaštvo BiH odbilo njegov prijedlog za uhićenjem? Nije li indikativno što je Zubac uhapsio Mehmedovića samo nekoliko sati prije nego što je on trebao dati iskaz o njemu Tužiteljstvu BiH po prijavi koju je protiv njega podnio? Podsjećanja radi, Mehmedović je optužio Zubca za ratni zločin navodeći da je 1992. godine na Ilidži ubio osobu bošnjačke nacionalnosti samo kako bi isprobao pištolj koji mu je poklonio neki oficir JNA. Teška optužba, dakako, posebice za Zubca koji obnaša visoku dužnost i koji trebaju rasvjetljavati ratne zločine. Iz kojih je to interesa Zubac uhapsio Mehmedovića? Da bi sačuvao sebe ili istjerao pravdu na čistac? Prosudite sami.
Optužuju i Gorana Salihovića, glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, koji tu dužnost obnaša odnedavno, što nije dao nalog za hapšenje Mehmedovića. Salihović se, navodno, dovodi u vezu sa SDA-om koja je, prema novinskim napisima, svojim političkim kanalima protiv njega u Federalnom tužiteljstvu obustavila kaznenu prijavu i ista vraćena na županijsko tužiteljstvo neposredno pred inauguraciju na tu dužnost. A spočitava mu se da je kao predsjednik Suda u Tuzli zloupotrijebio službeni položaj tako što je četvero svjedoka prinudio na davanje lažnih iskaza što je omogućilo Jasminu Imamoviću, gradonačelniku Tuzle da nezakonito dođe u posjed stana jedne srpske obitelji.
I dok Tužiteljstvo nije dalo uhidbeni nalog za Mehmedovića kojeg SIPA-a, odnosno Zubac optužuju za teška djela niti je bilo što, bar se u javnosti ne zna, poduzelo protiv Zubca kojeg Mehmedović, također, optužuje za teška kaznena djela, bez osnova su, bar je tako potvrdio Ustavni sud BiH, uhapsili Živka Budimira, predsjednika FBiH i ostale te ih mjesec dana držali u pritvoru. Nešto, dakle, ne štima. Stoga, opravdanim se postavlja pitanje: Radi li se i ovdje o prodaji visokih dužnosnika ili vraćanju duga zarad nekih političkih interesa ili o spašavanju vlastite kože?
I što su do sada Dijana Kajmaković i Oleg Čavka, tužitelji Tužiteljstva BiH dokazali protiv Budimira? Ništa. Pronašli su pištolj koji je dobio na dar, a na njega nije tražio odobrenje. I uskoro će zbog toga pred sud. A što je sa skladištem naoružanja koje je prije desetak godina pronađeno kod Mostara ili sa skladištem koje je nedavno pronađeno u okolini Tešnja. Pa nije li Budimirov pištolj u odnosu na pronađen arsenal naoružanja krajnje trivijalno pitanje ali mu je, nažalost, dana veća pozornost od toga.
Kakav napredak možemo očekivati od naših političkih dužnosnika ako se oni međusobno optužuju, podmeću i spočitavaju jedni drugima umjesto da krenu u društvene reforme za kojima vapi ova zemlja. U ovakvom društvenom ambijentu, čini mi se, krajnje iluzornim od njih to očekivati. Budimir je ovih dana u intervjuu za Večernji list prozvao Dragana Čovića, Zlatka Lagumdžiju i Fahrudina Radončića kako ga uz pomoć Milorada Dodika na nelegalan način žele smijeniti u čemu treba tražiti uzroke njegovog pritvaranja. Interesantno, zapravo vrlo je opasno, što se ni jedna služba, bar javnosti nije poznato, ne bavi ovim pitanjem i utvrdi ima li mjesta ovoj tvrdnji.
Nije li krajnje zabrinjavajuća konstatacija akademika, prof. dr. Slave Kukića, koju je ovih dana iznio u svojoj kolumni koju je prenijelo nekoliko web. portala, kako mu prvi među Hrvatima u BiH, misleći pri tome na Dragana Čovića, priprema "igranku". Akademik Kukić između ostalog navodi: "Da mi se napakira, izvede pred sud i osudi, da se presuda izvrši, osveta ostvari, a on tobože, pojma nema o čemu se radi".
Bave li se uopće mjerodavne službe, s ciljem preventive, ovakvim i sličnim pitanjima? Za sada nam nije poznato da je neka od službi obavila razgovor s akademikom Kukićem s ciljem utvrđivanja istine. Što u ovoj zemlji mogu očekivati obični građani ako se akademiku Kukiću, kako on navodi, priprema "igranka".
