Nedavni sastanak predsjednika SDA i HDZ-a BiH, Sulejmana Tihića i Dragana Čovića, u Mostaru prikazan je kao novo, moguće, približavanje te dvije stranke i to nakon stanke od skoro četiri godine.
Prisjetimo se samo tadašnje predsjednice Federacije BiH Borjane Krišto koja je prihvatila ostavku tadašnjeg ministra prostornog uređenja Salke Obhođaša (on je dao ostavku zbog trase koridora 5 C), a imenovanje novog ministra uvjetovala ostalim imenovanjima, prije svega čelnih pozicija u FERK-u i HT-u Mostar.
Kada smo već kod Mostara, jedna od najvećih "šarenih laža" među ove dvije stranke je i sporazum Tihić-Čović iz 2004. o rotaciji gradonačelnika Mostara (Hrvat-Bošnjak-Hrvat-Bošnjak).
Međutim, posljednjim izborom Ljube Bešlića (HDZ BiH) isti je prekršen od strane HDZ-a. Ipak, ovdje se mora kazati da svemu nije kriv ni Dragan Čović. Prema pouzdanim informacijama, Čović bi pristao da podjelu gradonačeničkog mandata sa SDA-a, ali na to nije želio pristati Bešlić, uvjetujući sve četiri godine mandata ili ništa.
I dakako, posljednji i to najjači udar SDA-u, priređen je u Parlamentarnoj skupštini tijekom glasovanja o smjeni njihovih ministara u Vijeću ministara BiH u listopadu prošle godine.
Nakon što je, samo 10-ak minuta prije glasanja, Čović Tihiću obećao kako neće glasati za smjenu njegovih ministara, dogodilo se upravo suprotno i najjača stranka Bošnjaka u BiH otišla je u oporbu. To je bio težak udarac SDA-u, iako ga ta stranka nije zaslužila od HDZ-a.
Ovdje se treba naglastiti da jednostavno ne stoje teze kako je to urađeno zbog "hrvatskog nacionalnog interesa" jer SDA nije Hrvatima birao člana Predsjedništva BiH, to je već dva puta učinio SDP. Toga dana, danu riječ Tihiću održao je samo Milorad Dodik, glasujući protiv.
Ovdje treba posebno podsjetiti da je HDZ glasovao protiv SDA-ovih ministara nadajući se ulasku u federalnu vladu sa SDP-om, međutim, od toga nije bilo ništa i "ista igra" s istim povodom, sada je na sceni sa SDA-om.
U svakom slučaju, teško je i zamisliti da je SDA zaboravila ove krucijalne, a moglo bi se kazati i prevarantske, udarce od strane HDZ-a, kao što ni HDZ nije SDA-u zaboravio ulazak u federalnu vladu i potpisivanje 'Platforme' s SDP-om, NSRZB-om i HSP-om BiH.
Ukoliko, nakon svega, Tihić i Čović mogu jedan drugom vjerovati, kako bi ih se moglo nazvati nego, najblaže rečeno, naivcima?
Stoga, što je iza kulisa javnog približavanja SDA i HDZ-a?
Upravo HDZ-ov motiv za ulazak u Vladu Federacije BiH i stupica Zlatku Lagumdžiji i SDP-u, kojem se trebala poslati poruka navodnog, ponovnog približavanja ove dvije stranke.
Međutim, samo posljednji sastanak Tihića i Lagumdžije, na kojem su se sastali, pričali i "usuglasili sve" osim najvažnijih pitanja, provedbe presude 'Sejdić-Finci' i pitanja Mostara, govori više nego u prilog zaključku kako oba lidera (Tihić i Čović) podižu "dimnu zavjesu", dajući nadu svojim biračima u suradnju, a samim tim i u povratak u nekadašnja bolja vremena.
U ovom trebamo biti realni: Ukoliko predsjednik HDZ-a Dragan Čović svom, već jako nervoznom članstvu, ne uspije dati novu nadu i povratak na (naviknute) položaje i dužnosti, 2015. godinu i kraj trećeg predsjedničkog mandata neće spokojno dočekati. On jako dobro zna da će, ukoliko i tada ne potvrdi svoju snagu, izgubiti na političkoj težini te tako i dati povoda za otvaranje "nekih novih priča", prvenstveno novih policijskih prijava i istraga od kojih se, oslabljen i bez utjecaja, više neće moći izvlačiti kao što se izvlačio do sada.
Stoga je teško očekivati da će, tobože uskrsnula ljubav s SDA-om zaživjeti, a još manje da je iskrena od obojice predsjednika - posrijedi su samo kratkoročni, čisto foteljaški, interesi.
U ovom svjetlu, Lagumdžija može biti miran i bez prevelikih trzavica čekati sljedeću izbornu godinu, jer od nekadašnje "ljubavi" SDA i HDZ-a zasigurno neće biti ništa.
No, Lagumdžijina "bezbrižnost" trajat će samo do čitanja prvih, preliminarnih rezultata izbora sljedeće godine. Tada se otvaraju neke druge priče.
