Narodna skupština RS-a je u prilično komfornoj situaciji u petak raspravljala o pojedinostima potpisanih briselskih principa, refleksijama po stabilnost i ustavnu budućnost Republike Srpske. U maniri državnika predsjednik RS-a Milorad Dodik je vrlo pronicljivo postupio kada je zatražio zasjedanje i očitovanje entitetskoga parlamenta o dostignutom kompromisu u slučaju "Sejdić i Finci" s vidnom računicom kako će za svoju vještinu pregovaranja i zabetoniranu poziciju RS-a pokupiti lovorike i političke bodove od zastupnika u Narodnoj skupštini RS-a. Bez obzira na sračunato političko profiterstvo na jadima i mukama Federacije BiH Dodik je postupio mudro i lucidno izrazito zbog sapiranja tereta povijesne odgovornosti u trenutku kada se ipak ozbiljno načinje Ustav BiH bez obzira na neoborivu činjenicu kako je, barem za sada i zajedno s Mladenom Bosićem, uspio zaštiti ustavnu nedodirljivost manjega entiteta.
Jer, što bi on, zaboga, uzimao sudbinu RS-a i njezinih stanovnika u svoje ruke i eventualno odgovarao pred sudom povijesti? U Federaciji BiH , nametnutom političkom žarištu, drakonski obrnuta situacija.
Ekskluzivnost
Nikome na pamet nije palo da možda kopira Dodikovu inteligentnu taktiku. Nacionalni stranački vođe Dragan Čović, Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović Zlatko, Lagumdžija pa i Martin Raguž i Fahrudin Radončić doista su vrlo hrabro prigrabili ekskluzivnost u zastupanju državnih, entitetskih i nacionalnih, odnosno građanskih, interesa u presudnim trenucima seciranja Ustava BiH i njegovoga prilagođavanja europskim konvencijama o ljudskim pravima. Očigledno vjerujući u svoju moć i autoritete te parlamentarne kapacitete, niti jedan od stranačkih vođa nije nadošao na ideju da se i u Parlamentu FBiH možda otvori konstruktivna i korisna rasprava oko "srušenih izbornih područja" kako se nahvalio Zlatko Lagumdžija, čelnik SDP-a, ili dogovora Tihić – Čović, odnosno u končanici , evo, potpisanih principa u Bruxellesu. Osim što bi rasteretili svoju savjest i odgovornost, čelnici najjačih političkih stranaka u FBiH bi pokazali i očekivano uvažavanje značaja i težine Parlamenta FBiH i njegovih zastupnika, bez obzira bili oni u poziciji ili u oporbi. Mnogima nije jasno i nisu upućeni u pojedinosti potpisanih principa, vide da se nešto krupno valja, a ne pita ih se ništa ili već sumnjičavo vrte glavom u krajnji europski "happy end".
"Ne vjerujemo u uspjeh ovih pregovora niti u stvarne motive pregovarača i njihovu posvećenost k istinskoj provedbi presude 'Sejdić – Finci'" – sumnjičavi su poslovično u Demokratskoj fronti BiH. Nisu usamljeni, skeptika je napretek. Slike iz Bruxellesa su pokazale jednu, za neke možda bizarnu, ali prilično indikativnu i upadljivu činjenicu. Za stolom i na fotografiranju s europskim povjerenikom Štefanom Füleom nije bilo predsjednika FBiH Živka Budimira.
Usuglasiti stavove
To je sada prošlost i stvar nečije odluke, međutim Živko Budimir bi, poput odgovornog državnika i svog predsjedničkoga pandana Milorada Dodika, mogao i trebao aktivirati upravo njegovu matricu i zatražiti sjednicu Parlamenta FBiH s jednom točkom dnevnoga reda: razmatranje potpisanih principa o slučaju "Sejdić i Finci". Nebitno bi li Fehim Škaljić možda oklijevao ili odbio sazvati sjednicu po šefovskom naputku, iako smo uvjereni da bi uslišao prijedlog predsjednika Budimira ili bi vođe drsko odbacili svoje očitovanje u federalnome Parlamentu, Budimir bi zavrtio krupne političke stvari. On bi napokon makar pokušao natjerati stranačke vladare i nacionalne stožernike da se nauče redu i parlamentarnoj demokraciji i da dignitet Parlamenta izdignu iznad svojih sujeta i zabluda. Pa, možda bi se iz rasprave lakše iznjedrio nekakav zajednički stav, koristan, kreativan i provodljiv prijedlog koji nikoga ne bi ostavio ravnodušnim, sve skupa bi rasteretio i relaksirao situaciju u napetoj FBiH. Ako lideri iz RS-a redovito odlaze na neke pregovore s usuglašenim, zajedničkim stavom, zar nije bolje i u federalnom dvorištu "ispeglati" strategije i zajednički nastupati? Ako to nije moguće postići u vlastitom dvorištu, onda je uzalud odlaziti u Bruxelles i stavljati lažne potpise ako svi unaprijed znaju da dogovori neće dobiti zeleno svijetlo u Parlamentu ili će samo dodatno izazvati prolivanje žuči i nepotrebno navaljivanje povijesnoga tereta na nekoliko pojedinaca i stranaka. Federalni pregovarači uživaju pod svjetlom reflektora, za njih su parlamentarci mali miševi, a Parlament je ionako podstanar u glavnom gradu Federacije i države BiH.
