Po definiciji djeca su najmlađi i najosjetljiviji članovi ljudskog roda, a majke su roditelj koji rađa dijete i o njemu brine, gdje je sreće, zajedno s ocem, u financijski stabilnoj obitelji.
Međutim, uz definiciju majke i djeteta trebalo bi dodati da nije isto biti majka i dijete i obitelj u Mostaru(BiH), Koblenzu(Njemačka), Surreyu(Kanada) ili Zagrebu(Hrvatska).
Majke i djeca rođena u Bosni i Hercegovini samo zbog mjesta življenja i rođenja plaćaju danak. Domaća politika stvorila je toliko lošu socijalnu klimu u Bosni i Hercegovini da je roditi se i živjeti ovdje zapravo svojevrsno prokletstvo.
Primjer broj 1 (BiH)
Na području Mostara, Čapljine, Čitluka, Stoca živi mnogo višečlanih obitelji sa šestero, sedmero, osmero, pa čak i desetero djece. Državu za te majke i djecu nije briga, niti na bilo koji način pokazuje da su oni njezino najveće bogatstvo. Obitelj Ivana J. iz Mostara ima čak sedmero djece.
On i supruga nisu zaposleni, ne primaju nikakav dodatak za nezaposlene, nikakav porodiljni doplatak, nikakav dječiji dodatak. Otac povremeno radi teške fizičke poslove, a majka odgaja sedmero djece, sve jedno drugom "do uha".
Ivanova obitelj ne bi opstala da nije dobrih ljudi i donacija, zahvaljujući kojima opstaju.
Ima obitelji i sa više djece, a u istoj situaciji. Različiti su pogledi na takve pojave. Netko pusti suzu sažaljen na stalnu borbu koju proživljavaju roditelji i djeca, balansirajući na granici preživljavanja, a boreći se za goli život.
Drugi, oni tvrđeg srca znaju reći da se ta djeca nisu trebala roditi, odnosno da su roditelji krivci što je djece "previše" i što imaju premalo novca za normalan život.
Međutim, treba se odmaknuti. Za potrebe ovog teksta naša obitelj preselila se u Koblenz(Njemačka).
Njemačka i BiH - neusporedivo
Kako nam je potvrdila ljubazna frau Eckinger iz tog grada, inače majka dvoje djece, u toj zemlji Ivan bi normalno živio, njegova supruga bi bila gradska junakinja, a djeca bi imala sve što požele.
Evo kako. Frau Eckinger, inače porijeklom iz BiH također je nezaposlena, no država joj je zbog toga osigurala primanje u iznosu od 300 eura.
Kako je i majka prima dodatnih 375 eura, a njezine djevojčice primaju po 184 eura do svoje 18-godine. Upitana imaju li majke i djeca u Njemačkoj i druge pogodnosti, tridesetogodišnjakinja odgovara da nezaposleni imaju pravo tražiti i opremu za dijete, tako što će dostaviti zahtjev tamošnjem zavodu za zapošljavanje.
U njezinu slučaju država je odobrila 600 eura za primanje prvog djeteta. Upitana koliko bi majka sa sedmero djece primala u Koblenzu, frau Eckinger se zamislila, te nasmijala, odgovorila da takvih tu nema.
Onda je počela računati. Na svako dijete 184 eura do punoljetnosti, pa ispade to 1288 eura, pa onda opet majka bi primala za prvo dijete 300 eura, za drugo 325, za treće 350... Poče onda računati i naknadu koju primaju nezaposleni, pa onih 600 eura za opremanje bebe i odjednom se siromašna obitelj iz Mostara pretvori u dobrostojeću, djeca lijepo obučena, kuća puna slatkiša i hrane, svi računi plaćeni...
Međutim, ovo je bilo samo virtualno preseljenje. Eckinger osta zapanjena kad joj rekosmo da majka i djeca iz naše priče nikad nisu dobila ni marke od države, te da ih država zapravo ubija, umjesto štiti.
Ona reče da Njemačku, njezinu državu sve zanima. Ako si nezaposlena majka, pitaju čak i koliko plaćaš stan, koliko režije, koliko pelene. Na kraju sračunaju koliko ti je dovoljno za život i toliko ti osiguraju. Ovdje je "najmlađi ljudski potomak" voljen i cijenjen, a majka također.
U Bosni i Hercegovini "organi" ne pitaju majke kako im je, ne znaju koliko majke imaju kredita i računa, ne brinu kako djeca preživljavaju i u kojim uvjetima. Bosna i Hercegovina, odnosno njezini političari upravo sada razmatraju kako uvesti što više "fikus" funkcija u državne organe, koje će zalijevati i hraniti novcem otetim od majki i djece.
Kanada štiti najmlađe
Idemo dalje. U Surrey, British Columbia(Kanada).
Ovdje obitelji koje imaju niska primanja ili su roditelji nezaposleni također imaju prijatelja u državi.
Primjerice, ako su ti primanja manja od 25 tisuća dolara godišnje, na dvoje djece država će ti mjesečno isplatiti oko 500 dolara, s tim da imaš pravo i na određenu pomoć, koja se svake godine ponovno računa i varira. I ovdje ona naša obitelj iz BiH ugodno živi, djeca idu u školu i na zanate, lijepo se oblače i hrane i nitko njihove roditelje ne proziva da su sami krivi za neimaštinu jer su odlučili imati više djece.
Čak štoviše, jedna lokalna televizija snimila je i prilog o lijepoj i skladnoj obitelji koja se iz Bosne i Hercegovine virtualno preselila u Surrey.
I u Hrvatskoj bolje
Vraćamo našu obitelj iz Surreya u Zagreb.
Teško im je pala vremenska razlika, no drago im je ipak što je to Zagreb, a ne Mostar, jer i ovdje je bolje nego u BiH. I ovdje je obitelj zaštićena kao medvjed. Više zakona uredilo je prava majki i djece na taj način da ih nitko ne može dotaknuti, niti od njih otkinuti.
Primjerice, obitelj koja u Hrvatskoj dobije blizance ima pravo na roditeljski dopust u ukupnom trajanju od 36 mjeseci, odnosno do treće godine života djece. Iznos novčane naknadu za vrijeme korištenja ovih prava ovisi o radnopravnom statusu korisnika.
Zaposlenom ili samozaposlenom roditelju rodiljna naknada za prvih šest mjeseci iznosi 100 posto osnovice za naknadu plaće, a za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust, od šestog mjeseca do godine dana života djece iznosi 80 posto proračunske osnovice, odnosno 2.660 kuna. Roditelj blizanaca također ima pravo na naknadu od 50 posto proračunske osnovice, odnosno 1.663 kune do treće godine života djece.
Nezaposleni roditelj i roditelj izvan sustava rada ima pravo na novčanu naknadu od 50 posto proračunske osnovice, odnosno 1.663 kuna u cjelokupnom trajanju od 36 mjeseci. Potvrdi nam to nezaposlena majka iz Hrvatske Ana Kujundžić. Ona ima troje djece, a na treće će doplatak primati tri godine i veći nego za prvo dvoje djece.
Tu je i dječiji doplatak, što za treće dijete znači dodatnih 500 kuna. I ovdje su majke i djeca na ponos. I ovdje bi ona naša obitelj, iako nezaposlena, opstala. Kada im rekosmo da je naš virtualni put gotov, i da se vraćamo u Mostar zanijemiše. Opet sve po starom, opet balansiranje na ivici preživljavanja, opet stare i trošne tene na djeci, opet stara briga na roditeljima. Opet predmet podsmijeha u svome gradu, opet djeca ugrožena i izolirana. I nakon Njemačke, Kanade, Hrvatske, tiho sebi u bradu promrmljaše da su prokleti što se rodiše u BiH.
Majkama i djeci ništa
Inače, u BiH najmanje novca imaju hrvatske majke i djeca. Primjerice, Posavska, Hercegovačko-neretvanska i Zapadno-hercegovačka županija, kao i Livanjska županija, ne daju ni marke dječjeg dodatka, podatci su federalnog Ministarstva socijalne politike.
Dakle, već po dolasku na svijet mališani u BiH su obespravljeni, jer im se uskraćuje ono što im i po postojećem zakonu pripada. Čak pet županija ne isplačuje dječiji dodatak nikako, što samo po sebi govori o skrbi prema najmlađima.
Zanimljivo je ovdje dodati da baš županije koje uskraćuju prava djece i njihovih majki godinama bilježe negativan prirodan prirast. Tzv. bijela kuga u hrvatskim županijama postala je prirodna stvar
