Ova stranica je arhivirana.

Na stranici se nalazi skoro 40.000 pohranjenih članaka od 2003. zaključno s 31.12.2024. godine i novi se, ovdje, neće dodavati. Komentari su onemogućeni. Na ovaj način želimo omogućiti pretragu starih članaka a, ujedno, smanjiti opterećenje aktivne stranice.

Aktivnu stranicu sa sadržajima od 1.1.2025. možete pronaći na ljubuski.net.

"Spašavanje" Aluminija - ekonomsko urušavanje Hercegovine

ljubuski.info

Najveći bosanskohercegovački izvoznik i ujedno najznačajniji gospodarski subjekt južno od Sarajeva ima krajnje neizvjesnu perspektivu, a navodno uključivanje Vlade FBiH u "spašavanje" Aluminija nije ništa drugo nego pokušaj ovladavanja ovom tvrtkom i njenim resursima u predizborno vrijeme, tvrdi Večernji list.

Aluminij d.d. Mostar dioničko je društvo s oko 850 djelatnika i godišnjim izvozom koji premašuje 150 milijuna eura. Donedavno je bilo tako. FBiH u njemu ima 44 posto vlasničkog udjela, ali joj to očito nije bio dovoljan motiv da proteklih godina pomogne ovu tvrtku i osigura joj povoljniju cijenu električne energije od elektroprivrednih poduzeća koja su u njezinom vlasništvu.

Pravdajući se ekonomskim razlozima, elektroprivrede su formirale prodajnu cijenu struje za Aluminij koja iznosi 60 posto troškova u odnosu na burzovnu cijenu aluminija. Blokiranje računa kompanije prije dva mjeseca i prijetnja isključenjem električne energije ako se odmah ne plate dugovanja za isporučenu električnu energiju te najave stečaja Aluminija zbog ovakvog odnosa vlasti, bili su uvod u "spasilačku" akciju federalne Vlade. Iako su cijelo vrijeme ignorirali problem Aluminija, iz aktualne Vlade su na kraju 2013. godine navodno odlučili spasiti mostarsku tvrtku. Potpuno su ovladali upravljačkim strukturama, a sada je samo pitanje hoće li SDP-ovi ili Lijanovićevi ljudi imati ključnu ulogu. A da je doista željela pomoći Aluminiju, poduzeću od kojeg živi 40 tisuća ljudi, ali o kojem ovisi i gospodarska stabilnost Hercegovine i državni izvoz, Vlada je mogla isposlovati povoljniju cijenu struje kao ključnog energenta za proizvodnju aluminija. Da je, primjerice, Aluminij u RS-u i da mu je opskrbljivač Elektroprivreda RS-a, njegov poslovni rezultat u prošloj godini bio bi bolji za čak 88 milijuna maraka. To znači da bi poslovnu godinu Aluminij završio s višemilijunskom dobiti, a ne s gubitkom od 64 milijuna maraka.

Vlada je naivno tvrdila kako ne može utjecati na poslovnu politiku Elektroprivrede HZ HB. To, naravno, nije istina, jer kao većinski vlasnik u elektroprivredama Vlada može raditi što hoće. Baš kao što je vječite gubitaše, rudnike ugljena iz zeničkog i tuzlanskog bazena pripojila Elektroprivredi BiH, stvarajući neku vrstu holdinga. Za rudnike se uz pomoć EP BiH našao spas, a za Aluminij uz pomoć EP HZ HB neće, i to je poanta cijele priče. Aluminijev usud je, čini se, njegov geografski položaj, a spasilački pohod Vlade posljednji korak u čerupanju ovog poduzeća.

Valentina Rupčić | Zoran Krešić [ Večernji list ]

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari