Ovih dana u blizini Ljubuškog mogu se primijetiti neobična goveda kako tumaraju poljem i pasu travu danju i noću. Svakako za nas neobično, jer podnose led i kišu pa su po cijeli dan i noć vani. Svako jutro i uvečer, vlasnik goveda obavlja mužnju i prodaje mlijeko i sir. Pomislih kako ne tako davno skoro svaka kuća je imala po jednu a nerijetko i dvije krave ili neku drugu stoku.
Danas je situacija skroz drugačija - stočni fond je značajno reduciran, gotovo ga nema. Kako ne, kad prema podacima gospodarske komore za 2012.g. uvezeno je mlijeka, vode, mesa, vina, brašna, voća - 800 milijuna KM, a izvezeno navedenih namirnica svega 57 milijuna KM, ili ukupno hrane u vrijednosti 2 milijarde KM. Koliko ovakvih navodno američkih ili kanadskih goveda može biti prisutno u našim sve zapuštenijim i neobrađenim poljima?
Međutim, isto tako nedavno su uočene neobične koze na lokaciji ispod Buturovice. U prvi mah bile su nalik na divokoze koje su došle od Biokova ali kasnije smo saznali da već dvije godine ovim brdom luta napušteno stado koza koje je skoro podivljalo. Ne treba da nas jednog dana začudi i da se u našem kraju pojavi i krupna divljač poput jelena ili srndaća. Prisjetimo se da je nekada tu bilo navedenih divljači, jer za to je bilo uvjeta. Zadnji jelen koji je ubijen se spominje 1867.g. u Vitinskom polju. Godine 1969. za podizanje plantaže u Otoku, prilikom rigolanja vađene su jelenski rogovi, a osim toga u navedenom selu postoji tzv. Jelenska glavica.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća po predaji Ljubuško polje i brda bila su obrasla gustom hrastovom šumom, pa su tako naši preci pričali da se moglo s grane na granu doći do Francuske ceste koju je sagradio Napoleon početkom 19. stoljeća. Zbog potreba ratnih troškova tadašnja Turska vlast je davala zemlju na obradu te naši preci koji su nekada živjeli u okolnim mjestima krčili su šumu te se stanovništvo naglo množilo i naseljavalo ove prostore. Primjerice, selo Radišići je 1743.g. imalo svega 5 obitelji, a 1768.g. 11 obitelji da bi već 1840.g. imalo skoro 45 obitelji. Osim toga, Rizvanbegović je proveo prvu agrarnu reformu i izveo melioraciju polja oko Trebižata. U tom periodu potiče se sadnja duda, šipka, masline, smokava ili riže a svakako i duhana. Kasnije Austro-Ugarska vlast značajnije potiče razvoj poljoprivrede te izgradnju infrastrukture.
Danas kako vidimo, mladi napuštaju ovaj kraj a starijima treba sve više staračkih domova. Dobro je da se netko sjetio da na ovakvim poljima bar i ovakva stoka bude prisutna, a nama se je nadati da će nam sutra biti bolje i da će netko obrađivati naša polja. Dao Bog da bude tako.
