Osim šutnje o gaženju prava branitelja njihovih krovnih udruga, nevjerojatna je i šutnja nekadašnjih zapovjednika HVO-a, u prvom redu visokih časnika, koji su (i prečesto) svojim potpisima jamčili neupitnost dokumentacije o ranjavanju ali i pripadnosti HVO-u nekadašnjih vojnika (i onih pravih ali i onih lažnih, na žalost). Ima li mandat i legitimitet šutjeti i jedna braniteljska udruga Domovinskog rata na osporavanje prava i jednog, ranjenog, hrvatskog, ratnog vojnog invalida?
Razlozi zbog kojih je, na prijedlog federalnog ministra za pitanja branitelja Zukana Heleza, obustavljena isplata invalidnina pripadnicima HVO-a u četiri općine ZHŽ-a, (a Vlada F BiH iste prihvatila) manje-više su poznati: nedopuštanje ulasku revizorskih timova u općinske urede obrane u Posušju, Grudama, Širokom Brijegu i Ljubuškom zbog stavova kako navedeno ministarstvo provodi neustavnu reviziju i to na uštrb nekadašnjih pripadnika HVO-a.
Međutim, ministar Helez navodi kako se u ovim hercegovačkim općinama revizija ne dopušta zbog velikog broja lažnih invalida i pripadnika HVO-a te da je zbog milijunskog kriminala otpustio dva Hrvata iz svog ministarstva, usko povezanom i sa susjednom Republikom Hrvatskom. Treba priznati da Helezu nije lako promatrati kako cijela jedna regija odbija reviziju braniteljskih prava i tako dovodi u pitanje njegov ministarski autoritet i sposobnost.
Činjenica je da će zbog blokade isplate idvalidnina korisnicima braniteljske populacije u navedene četiri općine ministar Zukan Helez, kazneno odgovarati jer se radi o zakonskim stečenim pravima koja su legalna, sve dok revizija i sud ne dokažu drukčije.
Istodobno, nedopuštanje provođenja revizije također će imati epilog u sudskim klupama.U ovom kontekstu nameće se nekoliko suštinskih pitanja.
Podatci pokazuju da je u ŽZH-u oko 3.900 korisnika braniteljskih prava. Njih 363 su obiteljske invalidnine i njihova isplata neće biti blokirana, dok se za više od 3.500 korisnika osobnih invalidnina ne zna kad će ponovno dobiti svoje zakonom zajamčene isplate.
Iako je to tabu tema i u bošnjačkim i u hrvatskim krugovima, na pitanje koje se nameće, ovaj put konkretno u slučaju ZHŽ-a, 'Kako je moguće da u ZHŽ-u ima više od 3.500 ranjenih i oboljelih branitelja' ostavimo mogu odgovoriti zapovjednici, voditelji ureda obrane, kao i liječnici čiji potpisi su na nalazima i onih ranjenih na bojišnici, ali i onih "imaginarnih branitelja".
Ne treba se zavaravati, isto stanje je i u tzv. nekadašnjoj bošnjačkoj i u tzv. nekadašnjoj hrvatskoj komponenti. No, Hrvati nemaju svog ministra za branitelje, te revizija njihovih prava ide znatno brže i bez ikakvih "emocija".
Hrvatska politika, što je znakovito, nikada nije ni tražili poziciju ministra za branitelje u vladi F BiH za sebe, mudro promišljajući da će ista uvijek biti dobra tema za raspirivanje prijekopotrebnih, bošnjačko-hrvatskih, braniteljskih tenzija. Jednostavno rečeno, upravo branitelji (i to na obje strane) su od strane svojih političkih perjanica uvijek bogato korišteni kao dobro topovsko meso.
Šutnja hrvatskih krovnih braniteljskih udruga
Zašto brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata na području Hercegovine šute ili, pak, "oprezno osuđuju" Helezov postupak?
Naime, nedavno objavljenom dokumentu, u vodu padaju sva nagađanja kako hrvatske udruge proistekle iz Domovinskog rata nemaju dobru suradnju s aktualnim ministrom za branitelje Zukanom Helezom.
Prema ovom dokumentu, Helezovo ministarstvo izdašno pomaže projekte i rad hrvatskih udruga te je možda i to razlog zašto su iste udruge nedovoljno glasne kada je u pitanju blokada isplata invalidnina za četiri općine u ZHŽ-u, a ponajviše zbog činjenice da među više od 3.500 korisnika postoji barem polovica hrvatskih branitelja koji su časni pripadnici HVO-a, ranjeni na nekoj od bojišnica?
Nadalje, podatci iz tabele govore da je federalno ministarstvo za branitelje, za vrijeme mandata Zukana Heleza, samo Udruzi obitelji poginulih hrvatskih branitelja (Mostar), a koju predvodi Jasna Zlomislić, isplatila 121.000 KM.
Također, HVIDRA-i Mostar isplaćeno je 101.000 KM, Udruzi branitelja i veterana Domovinskog rata HVO HB (Posušje) 41.000 KM, Udruzi organizatora otpora i umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO-a (Mostar) 10.900 KM, Udruzi umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO-a F BiH (Sarajevo) 63.000 KM itd.
Iako nije u kontekstu ove priče, no treba li i podsjećati da su predsjednici braniteljskih udruga nerijetko osobe i s 10-godišnjim "predsjedničkim stažom"?
Osim šutnje o gaženju prava branitelja njihovih krovnih udruga, nevjerojatna je i šutnja nekadašnjih zapovjednika HVO-a, u prvom redu visokih časnika, koji su (i prečesto) svojim potpisima jamčili neupitnost dokumentacije o ranjavanju ali i pripadnosti HVO-u nekadašnjih vojnika (i onih pravih ali i onih lažnih, na žalost).
Ima li mandat i legitimitet šutjeti i jedna braniteljska udruga Domovinskog rata na osporavanje prava i jednog, ranjenog, hrvatskog, ratnog vojnog invalida, a takvih je u ZHŽ-u nekoliko tisuća?
Bošnjaci će ponovno pasti u Karadžićevu i Mladićevu zamku
Zašto ministar Helez nije proveo temeljitu reviziju prava stradalnika Srebrenice te se založio da donošenje zakona kojim bi se civile žrtve rata imale veća prava, pa tako i viša financijska primanja i kako je moguće da se u Tuzlanskoj županiji isplaćuje oko 15 000 obiteljskih invalidnina (poginuli)? Ovo su problemi koje ministar Helez, na žalost, još nije riješio i to u svom, vlastitom, bošnjačkom korpusu.
U ovom kontekstu postavlja se jedno od najozbiljnijih pitanja: Jesu li vlasti u F BiH, a posebno Bošnjaci u BiH, svjesni činjenične opasnosti da je suđenje ratnim zločincima u Haagu, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, usko povezano i s brojkom stradalih civila, prvenstveno u Srebrenici?
Ova brojka se ne poklapa s vojnim evidencijama u F BiH i to iz razloga što su stradali civili uvođeni u vojne evidencije zbog priskrbljivanja zakonskih prava na isplatu invalidnina i mirovina, čime su zbrinjavanje obitelji srebreničkih civilnih žrtava.
U suštini, a o čemu se vrlo malo izvješćuje, u Haagu bi zbog ovoga teza o genocidu vrlo lako mogla početi padati zbog jednostavnog pitanja obrane Karadžića i Mladića: Vojne evidencije iz Federacije pokazuje da u pitanju nisu bili civili već vojnici. Neka od dokaza ovih ozbiljnih nelogičnosti već su predočena haškom sudskom vijeću.
Dakako, ovo bi bila notorna laž, zbog činjenice da su nemilosrdno likvidirani civili - muškarci, žene, stari i djeca.
Upravo zbog navedenog, Bošnjacima bi prvenstveno išlo u prilog temeljita revizija ovih stradalnika uz istodobnu zaštitu stradalničkih prava kao i sve beneficije koje im opravdano pripadaju. Ovaj gorući problem nije uspio riješiti niti jedan dosadašnji (bošnjački) ministar za branitelje, a vrijeme će pokazati da se upravo na takvom rješenju Srebrenice štitio nacionalni bošnjački interes u BiH.
Zbog politike je pitanje branitelja bolje ne riješiti nego riješiti
Federalni ministar za branitelje pozvao je branitelje iz ZHŽ-a da se sami odazovu na reviziju. Istodobno, u ovoj županiji najavljuje se prosvjed branitelja zbog blokade isplate invalidnina. No, teško je očekivati da će se prosvjedu odazvati većina od više od 3.500 korisnika ovih prava, gdje je već i javna tajna da njih oko 300 uopće nisu ni obukli odore HVO-a.
Ako to ne bi kazali, uistinu bi bili licemjeri: U svakom mjestu, selu ili gradiću točno se zna pravo stanje po ovom pitanju, kao što se još i danas, u ovoj, nevjerojatnoj eskalaciji branitelja/boraca, prepričavaju ratne priče kako je na smjene postrojbi na teren dolazilo i samo po 10-ak vojnika, da se muka mučila s tzv. dezerterima koji su davali petama vjetra u neku od europskih zemalja itd.
Moram podsjetiti da je general HV-a Ante Roso, odgovarajući mi na pitanje kako utvrditi stvaran broj branitelja, odnosno ranjenih i onih koji su ta prava priskrbili makinacijom, odgovorio: "Samo postrojite vojsku. To nije teško".
No, zašto bi Hrvati i Bošnjaci postrojavali nekadašnje pripadnike i nakon 20 godina utvrđivali tko je bio vojnik ili ne, tko je ranjen ili ne, kad je jedonstavnije taj problem - nikada ne riješiti.
Ili još bolje, rješavati ga preko leđa istinskih domoljuba?
Zbog čega ne dopuštaju reviziju u ZHŽ-u?
Neki od razloga koje ističu u Zapadnohercegovačkoj županiji, a zbog kojih su eskalirali problemi na relaciji općine ZHŽ-a-federalni ministar za branitelje:
- Inspektorat Federalnog ministarstva branitelja krivotvori povijest tako da pripadnicima HVO-a, bivšim zatočenicima bošnjačkih logora, oduzima status logoraša i mijenja potvrde o okolnostima stradavanja. Naime, kažu da na području pod kontrolom Armije BiH nije bilo logora već nekih "humanih zatvora".
- Nezakonitost rada se ogleda prvenstveno u tome što su revizorski timovi formirani nezakonito, odnosno suprotno članku 6. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite (Službene novine Federacije BiH, broj: 82/09). Tako određeni timovi za reviziju vršili su "reviziju na reviziju" što je isključivo nadleštvo Tima za koordinaciju provođenja revizije. Ovdje je, dakle, prekršen članak 10. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite.
- Zakon o reviziji se također krši u mijenjaju potvrda o okolnostima stradavanja pripadnicima HVO-a, bivšim zatočenicima muslimanskih logora,što je suprotno izvješćima i odluka Međunarodnog Crvenog križa.
- Tim za koordinaciju raspušten je 2012. ,te novi nije formalno imenovan,kojega je zakonodavac predvidio za planiranje, nadgledanje i otklanjanje nepravilnosti tijekom provedbe revizije. Tim za koordinaciju imenuju predsjednik i dopredsjednik Federacije BiH, a timove za reviziju federalni ministar za pitanja branitelja u suradnji s braniteljskim udrugama i županijskim ministrom za pitanja branitelja. U ovom slučaju je federalni ministar samovoljno formirao sva tijela za provedbu revizije, pri tome ne poštujući odredbe Zakona, i to od sebi lojalnih i povjerljivih kadrova, izravnih sudionika zlostavljanja pripadnika HVO-a u bošnjačkim logorima.
