Konstatacijom da se Sud BiH rijetko kada susretao s tako kriminogenim biografijama, okončao je predsjedajući Vijeća Branko Perić kratko obrazlaganje nepravomoćne presude kojom su braća Mate (1969.) i Blago Šimić (1976.) iz Gruda, obojica zvani Dolkići, osuđeni na 13, odnosno osam godina zatvora.
A braća 'Dolkić' su godinama predmet policijskih istraga u Hercegovini, povezivani s brojnim djelima.
Prijetnje komesaru
U Sudu BiH su osuđeni zbog organiziranog kriminala (skupinu organizirao Mate) i prekograničnog krijumčarenja drogom, neovlaštenog posjedovanja droge s ciljem daljnje prodaje, držanja eksploziva, a stariji od braće i za prijetnje policijskom komesaru MUP-a ZHŽ-a Zoranu Galiću. Kada je Mate 30. studenoga 2011. pozvao policijskog komesara Galića na mobitel, a ovaj znao koga zove, i povišenim tonom mu rekao: "Što je vama više, što mi to radite, nekome će letjeti glava." Kada ga je Galić upitao: "Kome će letjeti glava", Mate je odgovorio: "Tebi"
, te počeo prijetiti da će mu se dogoditi veliko zlo, da će dovesti vehabije koje će silovati njegovu suprugu i djecu, i da će njega vezati i natjerati da to gleda.
Konstataciju suca Perića najbolje potvrđuju podaci da je Mate do sada osuđivan devet, a Blago osam puta, iako je većina tih kazni bila uvjetna. Često je tijekom postupka tužitelj Saša Sarajlić isticao činjenicu da su braća Šimić spremna na sve, "od krađe pršuta od susjeda, do krađe zrakoplova". Kada su zadnji put uhićeni i pritvoreni sredinom travnja prošle godine, Tužiteljstvo je navodilo da su mnogi svjedoci u strahu od tada osumnjičenih, jer su i ranije napadali njih i njihovu imovinu. Tako se na ročištu na kojem se raspravljalo o određivanju pritvora u kratkim crtama govorilo da su Šimići pucali na Petra Brnadića, napali Dalibora Marjanovića, te pretukli graničnog policajca i profesora u srednjoj školi.
"Ranije su osuđivani i protiv njih se vodi više postupaka. Dovoljno je samo pogledati izvode iz kaznenih i policijskih evidencija, pa će se jasno vidjeti o kakvim se osobama radi. Proteklih godina su često privođeni, a jedan od njih je i pobjegao policajcima. Stanovništvo Gruda je u strahu od terora koji provode već duže vrijeme, te postoji opasnost da će se nastaviti ako im se ne odredi pritvor", naglasio je tada tužitelj Dubravko Čampara.
Kaznena evidencija
Njegov kolega Sarajlić se na istom ročištu osvrnuo na akciju 'Meteor' izvedenu u prosincu 2012., kada, kako je rekao, nije bilo dovoljno dokaza da se zadrže u pritvoru, ali da je nakon ponovnog uhićenja u travnju prošle godine bilo dovoljno činjenica da je droga išla preko granice s Hrvatskom, na što se bazirala istraga.
"Osumnjičeni konstantno od 1996. godine do danas vrše kaznena djela i osuđivani su. Ja sam 15 godina tužitelj i nikada nisam vidio takvu kaznenu i operativnu evidenciju, kakvu imaju braća Šimić", naveo je nakon mjesec dana tužitelj Čampara na ročištu na kojem se raspravljalo o produženju pritvora. A pritvor je produžavan, da bi nakon nekoliko mjeseci istraga bila okončana i podignuta optužnica. Nedugo zatim, braća su negirala krivnju po svakoj točki optužnice, a bilo ih je pet ukupno.
"Kako ću priznati nešto kad to nisam uradio. Sve točke optužnice su mi nejasne, jer od tih stvari što piše ništa nisam uradio. Razumijem ja to što piše, ali sve drugo mi je nejasno osim mojih podataka", govorio je Mate na ročištu na kojem je sa svojim bratom negirao krivnju. Međutim, uskoro je uslijedio i početak suđenja, kada su braća korigirala svoje osobne podatke iz optužnice.
"Ja nemam majke. Koja će to majka dati iskaz protiv svog djeteta. To nije majka", rekao je Mate Šimić. Na pitanje suca Perića: "Kako ste onda došli na ovaj svijet, nije vas valjda roda donijela?", Mate je odgovorio: "To izbrišite u optužnici što piše". Njegov mlađi brat Blago je dao sličan odgovor: "Majke nemam isto." Tužitelj Sarajlić je na istom ročištu naveo kako će krivnju optuženih dokazivati saslušanjem 10-ak svjedoka, vještaka, materijalnom dokumentacijom.
Dokazana krivnja
Nakon nekoliko mjeseci Sud je utvrdio da je krivnja dokazana, te u presudi stoji da je Mate od neutvrđenog dana 2004. do neutvrđenog dana 2007. godine organizirao skupinu kojoj je pristupio njegov brat Blago, Ivan Kolobarić i druge njima poznate osobe iz Gruda s ciljem krijumčarenja skunka iz BiH u Hrvatsku, koji su braća nabavljala na njima poznat način i od njima poznatih osoba. Tom prilikom su koristili Mercedes, BMW i druga vozila, a Kolobarić je po Matinom nalogu prelazio granicu na ilegalnim mjestima i čekao na jednoj od benzinski postaji kod Imotskog. Po dolasku do postaje, Mate bi s Ivanom zamijenio vozilo, a u svoje je već ubacio najlonsku vreću ili putničku torbu sa skunkom i vraćao se natrag. Blago Šimić i Kolobarić bi se u dva vozila zaputili prema predgrađima Zagreba, tako da bi mlađi od braće išao prvi da raščisti put. Po dolasku u naselja Špansko ili Prečko nalazili bi se s njima poznatim osobama koji bi Mati Šimiću uplaćivali do 27.000 kuna za pošiljku droge.
U drugoj točki presude stoji da je skupina od 2004. do 2007. na isti način prebacivala drogu, čija je krajnja destinacija bio Šibenik, te se osim Mercedesom, BMW-om, koristila i Golfom, te drugim vozilima. Nakon sastajanja na benzinskim postajama kod Imotskog, jedan od braće, koji bi prebacio drogu u Golf koji je vozio Kolobarić, vraćao se u BiH. Kolobarić je vozio dalje, te je kontaktirao s izvjesnim Alenom, te su dogovarali da drogu ostavi u grmlju blizu Šibenika, a optuženi su dobivali novac. U trećoj točki presude stoji da su Šimići u kući Stipe Šimića u ulici Borajna 40 kod Gruda, koju su obojica koristila, držali 10 i pol kilograma marihuane koju su nabavili od njima poznatih osoba i namjeravali prebaciti u Hrvatsku, a koju je policija pronašla. Tada je pronađeno 11 štapina s eksplozivom kojem je istekao rok i koji se koristio u gospodarske svrhe, čije držanje građanima nije dopušteno.
Ključni svjedok
Ključni svjedok za dokazivanje prvih točaka optužnice, odnosno dijela u kojem je droga prebacivana prema Zagrebu i Šibeniku, bio je Ivan Kolobarić, kojem je Tužiteljstvo dalo imunitet. Čak je i sudac Perić u kratkom obrazlaganju naveo da je među svim dokazima ključni bio Kolobarićevm iskaz iz istrage. Naime, Kolobarić je u više navrata pozivan u sudnicu da svjedoči, ali se nije pojavljivao. Tužitelj Sarajlić je pojašnjavao da je svjedok nestao u Hrvatskoj vjerojatno zbog zastrašivanja ili mogućih prijetnji. Na kraju je ipak pristao svjedočiti videolinkom iz Županijskog suda u Zagrebu. Međutim, Kolobarić je tada odbio svjedočiti zbog psihičkih i fizičkih problema. Na kraju je u sudnici pročitan njegov iskaz iz istrage, a tužitelj Sarajlić se u završnim riječima osvrnuo na dva Kolobarićeva iskaza iz istrage.
"Kolobarićevi iskazi do najsitnijih detalja opisuju način rada skupine. On je samo imao ulogu šofera koji je vozio robu od točke A do tačke B. Nije imamo nikakva kontakta s novcem, koji je najčešće preuzimao Mate ili mu je dostavljan na drugi način. Ponašao se prema Matinim uputama. Budući da se radilo o kuriru, Tužiteljstvo mu je dalo imunitet, jer da nije bilo Kolobarićevih iskaza, ovo bi do dan-danas ostalo neotkriveno. Iz ranijih razgovora s njim sam zaključio da je na njega vršen utjecaj da ne svjedoči", govorio je tužitelj Sarajlić u završnim riječima.
Protiv Šimića je svjedočio i Ivan Bašić. Zanimljivo je da je, kada se on pojavio u sudnici, tužitelj rekao da nema potrebe polagati prisegu, jer je povezan sa Šimićima. Na većinu tužiteljevih pitanja, Bašić je odgovarao s: "ne znam" i "ne sjećam se", nakon čega je optužba prekinula njegovo ispitivanje, uz obrazloženje da nema svrhe postavljati pitanja i jer je svjedok tijekom istrage dao sasvim drukčiji iskaz u kojem je čak navedeno kako je bio žrtva pohlepe Mate Šimića u vezi s drogom. Na pitanje suca Perića kako je moguće da se ne sjeća ničega, Bašić je odgovorio da ima probleme s glavom jer je u studenome prošle godine pretučen u KPZ-u Mostar. Kada je suđenje počelo u studenome prošle godine, tužitelj Sarajlić je naveo da je Bašić pretučen u mostarskom zatvoru samo zato što je svjedok protiv optuženih. Zanimljivo je da je Bašić bio privođen sa Šimićima u prosincu 2012. u akciji "Meteor".
Za pronađenih 10 i pol kilograma droge i eksploziv u kući Stipe Šimića, poznatoj kao Stipića kući, obrana je govorila da su ti dokazi podmetnuti, jer se radi o lovačkoj kući rođaka optuženih. Na ovu tezu se osvrnuo i tužitelj s riječima: "Kako onda u toj kući nije pronađeno lovačko oružje, oprema ili trofeji, ako je riječ o lovačkoj kući. Nesporno je da su njih dvojica koristili tu kuću, jer u blizini nema stambenih objekata." Zaštićeni svjedoci su pričali da su braća imala pristup kući i da su čak bili u posjedovanju eksploziva.
Osvrtalo se Tužiteljstvo i na iskaze ostalih svjedoka, Vjekoslava Jelića, Ivice Magodića, Dragana Čujka. Optužba je navodila Jelićevu izjavu da ga je Mate Šimić "predao" policiji u Hrvatskoj kada je 'pao' s 10 kilograma marihuane i da mu je policajac tada rekao: "Ovo ti je namjestio Mate." Jelić je zbog ovoga osuđen na sedam godina zatvora. Obrana je za ovakve navode Tužiteljstva govorila da nemaju nikakvog uporišta.
"Svjedoci optužbe su prema Mati imali novčani dug. Inscenirani su svjedočiti protiv optuženih jer su prema Mati imali novčana dugovanja, te su to i uradili kako ne bi vratili dug", govorila je u završnim riječima odvjetnica Šimića, Irena Pehar. Obrana je tijekom suđenja pokušala diskreditirati svjedoke, ali je optužba isticala da to nema značaja za postupak.
"Ni sami svjedoci nisu cvjećke. To su ljudi iz okruženja Mate Šimića, kakvi će biti. Kada je njima prekipjelo i kada su odlučili svjedočiti i iznijeti sve što znaju, onda je ovdje sve jasno", isticao je tužitelj Sarajlić na jednom od ročišta.
Najavljena žalba
U obrazlaganju presude, sudac Perić se osvrnuo na pokušaj diskreditacije svjedoka i tvrdnjama obrane da prema Mati imaju novčani dug, konkretno Kolobarić, ali je Vijeće ocijenilo da te činjenice nisu dovoljno za diskreditiranje svjedoka zbog toga što je dug mogao nastati kriminalnim radnjama. O prijetnjama koje je dobio od Mate, u sudnici je pričao sam Galić, a njegov iskaz potvrdilo je i svjedočenje pripadnika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). Na kraju su Mate i Blago nepravomoćno osuđeni, a Sud im je produžio pritvor u idućih devet mjeseci ili do nove sudske odluke, a od njih je oduzeto više od 10 kilograma skunka.
Pojedinačno, Mate je za organizirani kriminal i prekogranično krijumčarenje drogom dobio 10 godina zatvora, za neovlašteni promet drogom u suizvršiteljstvu tri godine, za nedopušteno držanje eksploziva 12 mjeseci, a šest mjeseci za prijetnje Galiću, te mu je izrečena jedinstvena kazna od 13 godina. Blago je za organizirani kriminal i prekogranično krijumčarenje droge dobio pet godina, za promet droge u suizvršiteljstvu tri godine i 12 mjeseci za držanje eksploziva, a jedinstvena kazna mu je osam godina.
Odvjetnica Pehar je odmah nakon izricanja kazne najavila žalbu Žalbenom vijeću, kratko komentirajući kako "ima puno prostora za dobru i utemeljenu žalbu".
Osim za djela za koja su osuđeni prvostupanjskom presudom, protiv Šimića Tužiteljstvo vodi još jednu istragu i to za carinske prijevare. Osim za organizirani kriminal i krijumčarenje droge, u ljeto prošle godine, istraga je proširena na carinske prijevare i još uvijek nije okončana. Tužiteljstvo je ranije navodilo da se vodi opsežna istraga zbog carinskih prijevara, pri čemu obveze prelaze 20.000 maraka. Za ovo djelo prema Kaznenom zakonu BiH zaprijećena je kazna od jedne do 10 godina zatvora. Istraga je proširena na osnovi saznanja da su Mate i Blago Šimić uz pomoć njima poznatih osoba na neutvrđen i nepoznat način uvozili automobile iz zemalja Zapadne Europe u BiH. Vozila su uvezena bez ikakve dokumentacije, bez ičega, nakon čega su mehanički prepravljani brojevi šasija i motora. Potom je izdavana domaća, odnosno bh. dokumentacija za automobile, čime su oni legalizirani. Postoje i vozila koja su ušla u BiH, a nisu ukradena, ali nemaju valjanu dokumentaciju. Interesantno da na pograničnom području BiH i Hrvatske, gdje su Šimići nastanjeni, postoji 10-ak ilegalnih mjesta za koja se sumnja da su preko njih auta dovlačena. Sud je naredio da se privremeno izuzme 70 vozila, a izuzeto ih je 50-ak, te su se automobili prošle godine vještačili. Sva vozila su, prema podacima kojima su raspolagali istražitelji, prethodno bila registrirana na rođake i prijatelje Šimića, a onda prodavana dalje. U Tužiteljstvu su govorili da je potrebno saslušati svjedoke, kako oštećene koji su kupovali ta vozila, tako i osobe koje su bili posrednici u kupoprodaji. U kojoj je fazi ova istraga, za sada nije poznato, a njezini detalji bi trebali biti poznati po njezinom okončanju i podizanju optužnice.
