Tkaonica Ljubuški još uvijek čeka svoje bolje dane. Opustošene prostorije, koje su nekada značile život i posao za mnogobrojne Ljubušake, danas su idealno mjesto za snimanje filmova strave i užasa. U tkaonici nema viši niti jednoga stroja, niti jednog komada željeza, sve je iz njih izneseno i upućeno u nepoznatom pravcu. Podsjetimo, tkaonica je početkom Domovinskog rata '90-ih godina prošlog stoljeća prestala s radom, a od tada više od 180 radnika čeka rješenje problema, koji su svakim danom samo nagomilavaju.
580 radnika
Ivan Herceg, v.d. direktor ljubuške tkaonice, na ovu je funkciju došao sredinom veljače ove godine, a prije toga je radio na poslovima utvrđivanja odgovornosti za zakonitosti i nepravilnosti koje su se događale u postupku privatizacije ovog poduzeća.
"Smatram da ćemo, u suradnji sa sindikatom, ujedinjenim snagama odraditi poslove pripreme poduzeća i početne bilance i da će taj postupak biti ubrzo završen", kazao je Herceg, s kojim smo obišli kompleks tkaonice, a sa stanjem je, kaže, bio upoznat i prije dolaska na funkciju v.d. direktora.
Preuzimanjem ove funkcije, sindikatu je omogućen ulazak u jednu prostoriju tkaonice, točnije prodavaonicu, koja će u buduće služiti za sastanke sindikata. Herceg ističe nadu da će se zajedno sa sindikatima i nadležnim institucijama općine i županije odraditi poslovi koji su u njegovoj nadležnost te da ova agonija završi u što kraćem roku. Oni kojima je svakako želja da do toga što prije dođe svakako su zaposlenici tkaonice, a prema riječima Stjepana Hercega, predsjednika Sindikata ljubuške tkaonice, ovo je poduzeće u vremenu kada se radilo punom parom, zapošljavalo oko 580 radnika, i tako je bilo do 1990. Nakon prestanka rada sindikat se trudi i bori da dođu do uspostave reda po pitanju radnika, ali, nažalost, ni do danas ta priča nije završena.
Rješavanje statusa radnika
"S cijelim slučajem smo upoznali i Sindikat Federacije BiH, gdje imamo njihovu potpunu potporu i pomoć, i mislimo da je došao zadnji tren da se ova situacija riješi. Ne znamo točan broj radnika koji čekaju rješenje svog statusa, ali koliko vidim, neki su radnici bošnjačke, ali i hrvatske nacionalnosti, izbačeni s tog popisa, pa zato želimo uspostaviti kontakte da svakom radniku iz tkaonice omogućimo ostvarivanje njihovih prava iz radno-pravnog statusa", objašnjava Herceg.
O cijelom slučaju iznošenja strojeva iz tkaonice su upoznate i nadležne institucije svih razina vlasti, ali se po tom pitanju do dana danas ništa ne poduzima. Od svih općinskih načelnika koji su do sada bili na vlasti od kada traje trakavica oko tkaonice, samo je sadašnji načelnik Nevenko Barbarić, kaže Herceg, ponudio pomoć sindikatu. Ističe kako će ustrajati na tomu da svakom radniku omoguće ostvarivanje prava, a vrijeme će, ističe on, pokazati jesu li uspjeli u tomu.
Podsjetimo, prva privatizacija ljubuške tkaonice učinjena je 2002., a nakon nepoštivanja ugovora o privatizaciji, isti je odlukom Županijskog suda raskinut 2009. i od tada je tkaonica vraćena na upravljanje županijskoj Agenciji za privatizaciju. Kako je javnosti poznato, do sada je bilo mnogo planova i ideja kako iskoristiti ovaj kompleks, međutim, do sada još ništa nije učinjeno. Sindikati još jednom poručuju kako su umorni od svega, ali ipak ne odustaju niti će dok sve ne bude jasno kao dan.
