U današnja vremena ljudima je sve teže pronaći vremena, kako za sebe tako i za prijatelje. Iako je prijateljstvo vrijednost koja bi trebala biti iznad svih drugih vrijednosti, užurbani stil života čini svoje i ljudi teško stižu posvetiti se prijateljima. No ipak, ona istinska prijateljstva bez obzira na okolnosti pobjeđuju sve prepreke. Tomu svjedoči i ova priča o prijateljstvu dugom preko 30 godina i jednako toliko dugoj tradiciji.
Prijateljstvo zlata vrijedno
Priča, dakle, počinje prije 30 godina kada su članovi veslačkog kluba 'Trešnjevka' iz Zagreba, dok su još bili mladići, igrali nogometnu utakmicu kada su im se igrom slučaja pridružila i dva Hercegovca. Tom prilikom razvilo se jedno veliko prijateljstvo na relaciji Zagreb-Ljubuški koje traje do danas. Ono što je posebno zanimljivo u njihovom slučaju je tradicija da svake godine odigraju bar po jednu utakmicu. Do sada su se sve te utakmice igrale u Zagrebu, međutim, ova vesela družina jučer je po prvi puta odigrala svoju tradicionalnu utakmicu u Ljubuškom. Posjetili smo ih na terenu gdje smo ih zatekli u veseloj i natjecateljskoj atmosferi. U razgovoru s ovim simpatičnim ljudima saznali smo nešto više o njima samima, njihovom prijateljstvu i ovoj tradiciji. Veselu družinu čine Zagrepčani Damir Linta, Darko Rajić, Krunoslav Prentašić, Goran Sećan, Ljubo Vuković, Krešimir Derniković i Darijus Peroš i dvojica Ljubušaka Silvije Bandur i Ivan Vučić. Najstariji član ovog tima ima 66 godina, a najmlađi 51 godinu. Članovi veslačkog kluba kazali su kako su osim veslanja znali tu i tamo odigrati nogomet te su tako uveli tradiciju igranja nogometa nedjeljom.
"Primijetili smo da nas dva dečka dolaze gledati pa smo ih pozvali da nam se pridruže. Oni su se sjajno uklopili u naš tim i evo održavamo tu tradiciju igranja sve do danas", rekli su oni.
Umalo se nije razveo
Zanimljivo je da je zagrebačkom djelu ekipe ovo ujedno i prvi posjet Hercegovini. Ističu da ih se Hercegovina jako dojmila i da će zasigurno opet doći. Prema riječima Ivana Vučića ova tradicija nikada nije prekidana, on i njegov prijatelj Silvije Bandur su čak i za vrijeme rata otišli u Zagreb odigrati dogovorenu utakmicu.
Inače, ova ekipa imala je u svom dugom prijateljstvu brojne dogodovštine kojima ni sami više ne znaju broja. Jednu od njih ispričao nam je Kruno Prentašić otkrivši nam da se jednom prilikom gotovo razveo radi utakmice.
"Bio je Uskrs, a mi dogovorili utakmicu. Na zgražanje cijele obitelji, napustio sam uskrsni ručak, na što mi je vlastita majka rekla da je znala da sam lud, ali ne toliko", prisjeća se Prentašić. Na upit, do kada namjeravaju održavati ovu tradiciju, u glas spremno odgovaraju da će utakmice igrati sve dok ih zdravlje služi.
