Višemjesečno "šahovsko" nadmudrivanje između dvaju HDZ-ova je prije nekoliko dana okončano ipak očekivanim epilogom. Predsjednik "jednostranačkoga" HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović ostao je dosljedan svojim rigidnim stavovima o zajedničkom izlasku svih stranaka članica "svoga" Sabora i zabrani njegovoga otvaranja prema svim hrvatskim zastupnicima i umnim i čestitim Hrvatima bez obzira na politička uvjerenja.
Nesalomivi Čović želi maksimalno rabiti zaključak kojim je svojevremeno nasamario Božu Ljubića o bezuvjetnom izbornome zajedništvu na svim razinama i krojenju izbornih lista isključivo unutar HNS-a u kojem ima apsolutnu dominaciju.
Čović se povlači?
Čelnik HDZ-a 1990. Martin Raguž je, slijedeći odluke stranačkih tijela, odgovorio čvrstim opredjeljenjem za ostanak "devedesetke" unutar HNS-a, suradnjom u "kritičnim" područjima, ali i za samostalnim izlaskom na izbore na federalnoj i državnoj razini.
Raguž u takvom političkom konceptu vidi zadržavanje nužnoga pluralizma na hrvatskoj političkoj sceni koja je i danas opterećena nacionalnim strahovima s prijetnjom gušenja demokratskoga bića od interesa jedne stranke. Napokon rasterećeni Martin Raguž zasigurno će predvoditi stranačku listu na predstojećim parlamentarnim izborima i odvažno krenuti u borbu za poziciju hrvatskoga člana Predsjedništva BiH.
Po nekoj logici, Raguž bi mrtvu utrku trebao voditi s najvećim konkurentom, neizbježnim Draganom Čovićem, međutim, neke pouzdane, ali nepotvrđene, informacije, već sada najavljuju da Čovića neće biti u toj izbornoj tekmi. Okruženje lidera HDZ-a BiH je odavno isprepadano, malo je odvažnijih koji se usude i u toalet otići bez šefovog odobrenja, međutim, svi ne mogu trpjeti pa je tako do Dnevnoga lista nenadano stigla intrigantna priča iz mostarskih, uvijek dobro upućenih, krugova kako je nervoza okupirala stožernu stranku te da Čović nema petlju ući u izborni klinč s Martinom Ragužem za državno Predsjedništvo.
Predsjednik HDZ-a BiH je navodno odavno svjestan da će Raguž blagovremeno objaviti kandidaturu, ali jednako tako ne vjeruje da bi ga mogao potući u toj prevažnoj utakmici. Dragan Čović navodno kalkulira i nije spreman žrtvovati svoj šefovski autoritet i riskirati da eventualnim porazom bude posramljen i politički uništen. Čović nije jedini lider s takvim promišljanjem, tu "vagu" je odavno počeo konzumirati i vođa SDP-a Zlatko Lagumdžija kojem su draže sigurnije ministarske fotelje od moguće blamaže u riskantnim izborima za kolektivnog šefa države.
Da se već nešto kuha, nakon što je HDZ 1990. odbacio ultimatum o zajedničkom izlasku na izbore na svim razinama, svjedoči i dosta pouzdana informacijama kako je nekoliko najviših dužnosnika HDZ-a BiH otkrilo da Dragan Čović navodno opet najozbiljnije nagovara Božu Ljubića da odustane od odlaska u političku mirovinu i da prihvati kandidaturu za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Ta je priča bila aktualna još prije dva tri mjeseca, međutim, demantirali su je osobno i Čović i Ljubić. Ali, situacija se ipak dramatično promijenila nakon zadnje sjednice Predsjedništva HNS-a i razlaza između dvaju HDZ-ova.
Slučaj "Ljubić"
Objektivno, ako Čović doista odustane od utrke, on i nema nekog drugog karizmatičnoga kandidata koji bi mogao povući i mobilizirati biračko tijelo jer navodno niti Borjana Krišto nema ambicija ulaziti u iscrpljujuću i neizvjesnu utrku za jednoga od tri člana državnoga Predsjedništva. Teško je sada dokučiti ozbiljnost spekulacija koje su posijali neki Čovićevi stranački suradnici jer je poznato da svemoćni lider HDZ-a BiH niti koga što pita niti kome što govori, međutim, ima neke logike da on ipak nešto "mulja" s Božom Ljuibićem.
Druga je stvar je li Ljubićeva odluka konačna, ali se mora imati na umu da je Božo Ljubić još uvijek član Predsjedništva HDZ-a 1990. Dakle, moguće je da lucidni Dragan Čović ima skovani plan razaranja političke snage i nacionalnoga kredibiliteta HDZ-a 1990. upravo preko Ljubićevih leđa. Nekadašnji čelnik "devedesetke" je lojalan Čoviću i principima HNS-a i bio bi idealna osoba za "izdajničko" prokazivanje čelnika svoje bivše stranke. Još bi to bilo učinkovitije kada bi se stranačka tijela HDZ-a 1990. eventualno odlučila za preispitivanje solističkog političkog djelovanja Bože Ljubića pa ga možda i izbacila iz svojih redova.
Previše lukav je Dragan Čović da i takve smicalice ne bi ugradio u svoju izbornu taktiku. S druge strane, Martinu Ragužu predstoji sređivanje emocija i razrađivanje obrambenoga sustava od podzemnih, možda do sada i najljigavijih metoda političkoga diskreditiranja.
Prevencija je najbolji lijek, a ona se nameće u obliku jasnih i prepoznatljivih stavova i korektnoga europskoga komuniciranja. Pa, nije valjda, pobogu, da akademik Slavo Kukić neće imati šansu okušati se s Draganom Čovićem. Možda je prof. Kukić prvi "ispovjedio" neki nestrpljivi izvor u HDZ-u BiH pa je zbog toga htio samo malo iznervirati preplašeno članstvo stožerne stranke. Bit će to sve skupa vraški zanimljivo.
