Hvale vrijedan je potez najlegitimnijeg od legitimnih - da konačno otputuje u taj Bleiburg. Koga briga što će reći Dodik? Ni on njega ništa ne pita o Ravnogorskom četničkom pokretu.
Šok, nevjerica, iznenađenje i što sve ne nije pobudila kod starih ustaša i izvornih Hrvata, vijest da će predsjednik kakvog-takvog, a važno je njegovog, Hrvatskog narodnog sabora i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, predvoditi izaslanstvo na komemoraciji na Bleiburgu 17. svibnja.
Ovu vijest, u svakom slučaju i bez imalo skromnosti, treba nazvati povijesnom i svakako je mudar, a najviše lukav, potez odličnog političkog marketinga. Onakvog istog kakav je, što je to nehotice jednom i priznao, primjenjen i na ovakav Hrvatski narodni sabor.
Nisu u pravu mnogi koji su na ovu vijest skočili na zadnje noge i za to postoje brojni razlozi i dokazi.
Onaj najvažniji je taj da zaista, uistinu i stvarno u tom HNS-u i stožernom HDZ-u nije sjajno stanje čim se prvi, najveći i čistokrvni Hrvatina odlučio otići na to, sve ove godine za njega prešućivano, kontroverzno i ustašoidno mjesto.
Vjerovalo se da će se prije Milorada Dodika vidjeti s buketićem cvijeća u Srebrenici nego Dragana Čovića u Bleiburgu i to nema nikakve veze s onoim nesretnim ćiriličnom potpisu u njegovom studentskom indeksu koji mu je proročanski odredio sudbinu i neraskidivo političko savezništvo upravo s Dodikom.
To nema nikakve veze ni s dnevno-političkim potrebama određene interesne skupine koja osjeća klizanje konaca iz ruku, gubljenje kontrole i opasno podrhtavanje.
Odlazak na najviše stratište Hrvata, na polja gdje i danas, ako malo tvrdoglavije pročeprkate prstima - možda iskopate i kojekakvu ljudsku kost, suvenir i podsjetnik na jedno dobro marketinško-turističko putovanje. Možda budete sretnik i vratite se, glumeći Hamleta, s lubanjom, možda mojih djedova
One iste kosti koje su moje babe potajice i uzalud tražile čitav život.
Nema veze ako će ta četa "na silu hodočasnika" ugledati taj Bleiburg prvi put.
I zašto se, pobogu, neki ljute što Čović ide u Bleiburg održati neki bezvezni govor o "hrvatskoj ugrozi", u kojem će, 'k'o fol', suosjećati za blajburške žrtve, kazati da su Hrvati u BiH "u banani", iako njegovi ljudi drže sve što se može držati, osim Eroneta i Elektoprivrede? Zar je važan taj njegov govor gdje će umornoj svjetini u crnini, podviknuti o hrvatskim izdajnicima, izdajnicima njegovog Hrvatskog narodnog sabora, dokazati da su jedino on i njegova družina čistokrvni hrvatski potomci, a svi drugi kojim glava dovoljno ne klima, ništa drugo do izdajnički, hrvatski smradovi i kojekakve gluposti?
Zašto ne dopustiti da na Beliburgu pokoju riječ prozbori i najveći, najekskluzivniji među bh Hrvatima?
Zašto mi ne želimo prihvatiti Čovića pokajnika, pa makar i za potrebe dobro smišljenog marketinga?
Puno je primjera ovakvog, mudrog i lukavog, pokajništva u našem okruženju: pogledajmo Vučića koji je od Šešeljevog dragovoljca dogurao do prvog europejca Srbije i miljenika barunice Ashton; pogledajmo Dodika koji je imao samo suprotni smjer - od socijal-demokrate do uloge prvog nacionaliste RS-a za vlastite i stranačke potrebe; nije loš primjer karijere Ive Mire Jovića našeg nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH kojeg izabraše Bošnjaci i on sam sebe, a na izborima izgubi od "nepravog", sarajevskog Hrvata Željka Komšića; sjetimo se Franje Tuđmana, Titovog oficira pa potom prvog predsjednika neovisne Hrvatske...
Ovakvih i sličnih primjera je bezbroj, od šefova UDBE koji su Bošnjakinjama naređivali prisluškivanje kardinala, a poslije se pokajali i napisali neke od najvećih hrvatskih budnica, od čelnika centralnih komiteta i komunističke mladeži do prvaka Herceg-Bosne, od JNA generala do hrvatskih junaka...pogledajte samo naše gore list, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, od Titovog antifašiste do hrvatskog nacionaliste (i obrnuto - po potrebi)...nikad kraja političkom i svjetonazornom evoluiranju, čija bi brzina i krajnji rezultat prirodnog preživljavanja i samog Darwina impresionirala.
I stoga je hvale vrijedan potez najlegitimnijeg od legitimnih - da konačno otputuje u taj Bleiburg. Koga briga što će reći Dodik? Ni on njega ništa ne pita o Ravnogorskom četničkom pokretu.
Performans za javnost bio bi potpun vidjeti ga u uniformi HOS-a ili bi, možda, to bilo ipak bilo previše?
