Ovo je temeljno pitanje ovim dvjema institucijama, koje su morale istražiti gomilu kriminala u JKP Ljubuški, kojeg su napravili rukovodni organi i vlast, da bi danas to poduzeće bilo dovedeno do propasti s gubljenjem 45 radnih mjesta. Toliko isto obitelji je izgubilo socijalni mir i dovelo ih do plača na gradskim ulicama kojeg nitko ne želi da vidi, a novac umjesto da se potroši u našem gradu odlazi privatnim poduzećima i pojedincima.
Pođimo redom na dan 01.01.2012. godine JKP Ljubuški je imalo deblokirane račune i te iste godine iz tekućeg poslovanja je za prvih šest mjeseci imalo poslovnu dobit od 46.000 KM. Sve obveze prema Poreznoj upravi, UINO, bankama i po ovršnim postupcima su bile izmirene. Radnici su u prosjeku mjesečno imali ukupna neto primanja oko 953,00 KM. No, tada su opet na scenu stupili rukovoditelji i bivši direktori, koji su prvi krenuli u novi val uništavanja, a potom su im se pridružili u duetu političari Nevenko Barbarić (HDZBiH) i Ivica Gašpar (HDZ1990).
47 radnika je preliminarno potpisalo Sporazum o obročnoj otplati duga, a 7 osoba instruiranih od HDZ BiH, a to su bili inkasatori i dvojica bliskih rođaka prvim ljudima HDZ BiH.
Zbog niza kriminalnih radnji Tužiteljstvu je upućen zahtjev za istragom i taj preliminarni zahtjev objavljujemo:
Potom je Tužiteljstvo zatražilo da se zahtjev konkretizira, što je i učinjeno, ali zanimljivo je da potom Tužiteljstvo za gotovo nijedan konkretan zahtjev nije naložilo istragu.
Donosimo dokument kriminalističke službe MUP-a upućen u JKP Ljubuški, koji govori sve, i to da se zapravo istraga želi usmjeriti mimo kriminala, jer su prethodni zahtjevi za istragom bili posve konkretni. Zahtijevala se istraga nezakonitih javnih nabavki, odluka rukovoditelja i NO, nezakonito skladište vodovodnog materijala, izgradnja vodovodnog prstena, kao i otuđenje dokumentacije od strane Tomislava Alilovića sada službenika u MUP-u ZHŽ. Akt je potpisao Milenko Madunović.
Zanimljivo je da se kod istrage u JKP Ljubuški pismeno uputio zahtjev iz Kriminalističke službe da se tražena dokumentacija čak donese u MUP. Zašto inspektori nisu otišli u JKP i istražili dokumentaciju vezanu za zahtjev, a ne onu koja s kriminalom nema nikakve veze. Iz neznanja ili namjerno, tko će ga znati?
Da su prije istrage posjetili općinu to je poznato, ali dokumentacija JKP Ljubuški nije u općini, već u Fortisovoj ulici.
Poslije toga MUP u brzom postupku da se cijeli slučaj brže-bolje zaključi prosljeđuje akt Tužiteljstvu da u JKP nema kriminala, što je priopćio tužitelj Gordan Škobić. On je sredinom 2013. godine želio zaključiti cijeli slučaj, ali nakon uvida u dokumentaciju za istragu kriminala od toga je odustao i priopćio kako će nastaviti slučaj. U kojoj je sada fazi istraga nije poznato ili se možda čeka neko povoljnije političko vrijeme za istražnim radnjama, kada će oslabiti snaga lokalnih financijskih gladijatora i političkih (ne)moćnika, koji na svaki način kroz sustav institucija žele zataškati svoje kriminalne radnje.
JKP Ljubuški je milijunski primjer uništavanja javnog dobra, što namjerno, što političkom frustriranošću, što neizmjernom neodgovornošću režimske vlasti, koja misli da joj nitko ništa ne može, pa ni plač radnika JKP Ljubuški na ulicama grada i kancelarijama općinskih službi.
Usput rečeno počeli su plakati radnici Komunalnog Vrgorac, jer i oni ostaju bez plaća zbog općine Ljubuški.
Da JKP Ljubuški neće biti «zaboravljen», izgleda su odlučili i njegovi radnici, koji namjeravaju poduzeti nove pravne radnje.
(nastavlja se)
