Mnogi bi voljeli doznati kojeg to vraga ima u čudnom partnerstvu između HDZ-a BiH i SDP-a.
Predsjedatelj Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda optužuje Zlatka Lagumdžiju da šalje vojne brodove u Neum, Dragan Čović šalje pismo potpore, a onda ga zaštiti od smjene u državnome Parlamentu iako je svjestan da su branitelji HVO-a bijesni na SDP zbog nepravedne revizije njihovih prava.
Predizborne akrobacije
"Za mene je to šokantna stvar. O ovome sam informiran pismom načelnika općine Neum, gospodina Matuška. U prvi trenutak nisam mogao vjerovati da se to događa. Potpuno se radilo izvan znanja predsjedatelja Vijeća ministara, a više ministara uopće o tome nije bilo informirano, tako je u najkraćem svoju šokiranost i neinformiranost o odobrenju da turski vojni brod može legalno uploviti u Neumski zaljev", opisao prvi čovjek Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda.
Teško je to tretirati kao smušenost. Prije se radi o predizbornoj doziranoj verbalnoj akrobaciji. Bevanda je uspio retorički mobilizirati, ionako SDP-om i njegovim liderom Zlatkom Lagumdžijom, isfrustrirano i neupućeno "hrvatsko"javno mnijenje. Naime, potpuno je u pravu predsjedatelj Vijeća ministara što makar i posredno na daljinu staje uz našu jedinu turističku destinaciju na jadranskoj obali, ali po Zakonu o Vijeću ministara, naš šef diplomacije i predsjedatelj Vijeća i nemaju neke baš isprepletene nadležnosti i odgovornosti.
Ministar vanjskih poslova BiH jest član Vijeća ministara BiH, međutim, njemu Vjekoslav Bevanda nije stvarni šef nego Predsjedništvo BiH. To se vidi i kroz proceduru imenovanja pa i smjenjivanja ministra vanjskih poslova. Dakako, bilo bi uljudno i odgovorno da svaki član Vijeća ministara, pa i Zlatko Lagumdžija, ima urednu komunikaciju s Vjekoslavom Bevandom te da ga obavještava o bitnim aktivnostima i odlukama. Ali, ruku na srce, i do sada je bilo nebrojeno iskakanja u državnoj izvršnoj vlasti, čak se znalo dogoditi da neki pomoćnici ministra prenose državne stavove i neovlašteno optužuju susjedne zemlje za neku banalnu stvar.
Predsjedatelj Vijeća ministara je za svaki slučaj zatražio odgovor od Ministarstva vanjskih poslova na Lagumdžijinu "samovolju", iako šef diplomacije tvrdi da je zakonska i diplomatska procedura apsolutno ispoštovana.
"Uputio sam dopis ministru Lagumdžiji da mi odgovori tko je dao suglasnost za uplovljavanje brodova. I, evo, moram reći da sam nakon duže vremena i usmenih podsjećanja dobio odgovor. A u njemu stoji da je gdin. Lagumdžija dao "rutinsku suglasnost" i o tome izvijestio Predsjedništvo, Ministarstvo obrane, sigurnosti, koordinaciju policijskih poslova… i Općinu Neum."
Čovićeva neprincipijelnost
S obzirom da se Općina Neum nije izjasnila o "posjetu" vojnih brodova na vrhuncu turističke sezone, predsjedatelj Bevanda je odlučio informirati Predsjedništvo BiH koje je već o svemu izvijestio i ministar Lagumdžija. Ali da bi se priča kompletirala i podgrijala, neizostavno je bilo da se i glavni akter Dragan Čović oglasi u ime HNS-a.
Izražavajući zabrinutost i razumijevanje, Čović je podsjetio kako je Glavno vijeće HNS-a zatražilo od hrvatskih ministara u Vijeću ministara da zatraže odgovor od Zlatka Lagumdžije zbog čega je odobrio uplovljavanje turskoga vojnoga broda u Neumski akvatorij. I dok se svekolika javnost svom žestinom "napalila" na Zlatka Lagumdžiju, u državnome Parlamentu su upravo zastupnici HDZ-a BiH, po nalogu stranačkoga šefa,u tandemu sa SNSD-om, "spasili glavu" nikome drugome nego ministru vanjskih poslova BiH, dakle čovjeku koji je, eto, odobrio da vojni brodovi zagađuju plavo more u Neumskome zaljevu.
Branitelji zbunjeni
Branitelji HVO-a su ostali zapanjeni tom neobjašnjivom borbom HDZ-a BiH protiv smjene Zlatka Lagumdžije i izgona SDP-a iz državne vlasti. Mjesecima se noću preznojavaju, neki su i gladni jer im je Lagumdžijin ministar Zukan Helez obustavio invalidnine i jedva su dočekali zasjedanje Zastupničkoga doma na kojem su očekivali "slatku osvetu" i potporu stožerne stranke za smjenu Zlatka Lagumdžije.
Umjesto toga doživjeli su šok, njihovom razočarenju nema kraja. Mnogi bi doista željeli doznati kojeg to vraga ima u tako neraskidivome partnerstvu između HDZ-a BiH i SDP-a. Pitaju se je li tome razlog možda "kumstvo" SNSD-a koji ima čvrst sporazum sa SDP-om ili pak i Dragan Čović ima neke posebno teške strateške interese sa Zlatkom Lagumdžijom.
To u praksi na konkretnim primjerima nije tako i ne izgleda povoljno. Puno je tu bilo međusobnih prljavština, optužbi za izborni inženjering i gaženje izborne volje hrvatskoga naroda, ponižavanja hrvatskih branitelja pa, ako hoćete, i te benignosti oko nesretnoga turskoga broda. Ako je sve to tako, onda je posve razumljivo što se ljudi pitaju zbog čega onda glas potpore, a ne ruke gore za smjenu Zlatka Lagumdžije.
Znači, manipuliraš svojim narodom i plašiš ga nacionalnim istrebljenjem, a istodobno tom narodu perfidno zabijaš nož u leđa i mrskom političkom protivniku opraštaš sve grijehe. Tu se više ne zna niti tko je lud, a tko je zbunjen, jedino je neupitno tko mulja i odlučuje kad hoće i kako mu se prohtije.
