Mladež s Humca se javnosti obratila otvorenim pismom kojemu ukazuju na nagomilane probleme u Društvu Sv. Ante. Njihov dopis prenosimo u cijelosti:
Limena glazba nije ugašena preko noći ili radi neke gluposti. Ugašena je zbog interesa pojedinih ljudi, a među njima su dosadašnji predsjednik i svi ljudi iz upravnog odbora od 1998. godine. Limena glazba Sv. Ante Humac Ljubuški je obnovljena 1998. godine. Samim time nastalo je HKUD Sv. Ante Humac.
Glazba je okosnica društva, bez glazbe društvo ne postoji. To je jedina glazba u ZHŽ i jedna je od starijih u Hercegovini.
Članovi glazbe su održali sastanak 1998. godine u novoj crkvi na Humcu i za predsjednika izabrali tadašnjeg predsjednika MZ Humac koji uopće nije bio prisutan na ovom obnoviteljskom sastanku, ali tada su odlučili da automatizmom presjednik MZ mora biti i predsjednik Društva.
Glazba je od tada održavala svoje probe, imali su zapažene nastupe i po Europi, osnovali su malu glazbu gdje se vježbalo sa mladim budućim glazbarima. Sve je bilo dobro do 2005. godine ili je bar tako izgledalo.
2005. godine, a koliko smo upućeni i prije, su krenuli problemi radi lobiranja, političkih previranja i podmetanja. Glazba je od tada na umjetnom disanju kao i Društvo. U Dom Sv. Ante ulažu članovi koji su na nekim pozicijama u tada jakim tvrtkama, obnavljaju glazbene instrumente umjesto predsjednika koji je to trebao uraditi.
Glazba dobiva i neke donacije od Republike Hrvatske, ali to se troši na nešto drugo, a ne na obnovu doma ili instrumenata.
Predsjednik Društva je praktički "fikus" koji tu stoji ali ništa ne radi i naravno dolazi do pokušaja članova da smjene predsjednika i izaberu nekoga novog, "svježe krvi".
Pokušali su izborima ali nisu uspjeli. Predsjednik ostaje isti.
Do 2007. godine se održavaju probe i to najviše sa mlađim članovima društva koji su također većinom pohađali osnovnu glazbenu školu, ali su tada većina bili maloljetni pa nisu imali pravo riječi.
Nakon božićnog koncerta Glazba definitivno prestaje postojati. Gasi se skupa s njom i folklor, od kojeg se izdvaja samo gangaška sekcija ljubitelja gange koji od tada do danas predstavljaju Društvo i nastupaju ispred Društva, iako ono samo više ne funkcionira.
Ovako je sve do ljeta 2012. godine kada je mladićima i djevojkama koji su sada već prešli tu granicu punoljetnosti dosadilo slušati priče o glazbi i tome kako treba pokrenuti glazbu.
Dosadilo nam je čekati da netko drugi za nas riješava stvari koje se i nas tiču!
MZ Humac i njeno novo vodstvo imali su sluha i čuli naše vapaje, te su potakli ostale članove i organizirali dogovorni sastanak u Gradskoj vijećnici 9.srpnja 2012. godine. Na taj sastanak bili su pozvani članovi folklora i glazbe, i mlado i staro. Bio je pozvan i posljednji predsjednik Društva, ali je odbio doći na tu sjednicu.
Moramo naglasiti da u posljednjem statutu piše kako članstvo prestaje neaktivnošću, što znači da je samim time prestala postojati i funkcija predsjednika i upravnog te nadzornog odbora.
9. srpnja 2012. godine u Vijećnici smo raspravljali o tome kako ponovno pokrenuti glazbu i folklor. Bilo je svakakvih prijedloga, ali se išlo na zahtjev (opet) starijih članova društva na traženje sastanka sa predsjednikom Društva. Svi skupa smo odlučili izabrati osobe koji će ići na novi sastanak s g. Miljenkom Bandurom te smo sastanak dogovorili odmah sljedećeg dana, sastali smo se u jednom humačkom kafiću. Tu smo tražili kako smo se i dogovorili sa ostalim članovima društva dan prije u Vijećnici - da predsjednik sazove izbornu skupštinu u najkraćem mogućem roku!
Gospodin Miljenko je to odlučno odbio i rekao kako je sada ljeto i kako ljudi nisu u stanju trijezno razmišljati i odlučivati, te da sjednicu neće sazvati. Na naše inzistiranje gospodin predsjednik je rekao da se možemo opet sastati u kolovozu ili pretkraj godine.
Tako je i bilo, sastajali smo se sve do kraja godine, tj. neka tri ili četri puta, a na svim sastancima predsjednik je zahtjevao da se nas nekolicina tu dogovori oko kandidata kojega bi predložili na sjednici.
Dakle, cijelo vrijeme želio je saznati tko bi mu mogli biti protukandidati i imao je cilj onemogućiti bilo kojeg iznenadnog kandidata od strane nekoga iz skupštine tj. članova društva.
Tako smo išli iz sastanka u sastanak dok gospodin predsjednik nije ponudio dva termina za sazivanje sjednice u siječnju 2013. godine. Dao nam je da biramo između dva datuma, ali opet je rekao kako neće sazvati skupštinu dok ne sazna koga to mladi članovi društva žele anonimno i tajno kandidirati na demokratski način,tj. tko su sve njegovi protukandidati.
Tako smo konačno dobili datum sredinom siječnja i trebalo je sazvati članstvo, ali naravno predsjednik je diplomatskim putem odlučio pokušati još jednom postaviti uvjet i tražio je da se prije izborne skupštine određeni dio nas sastane i dogovori koga ćemo predložiti većini u skupštini ili da detaljnije objasnimo da onemogućimo pravo zdravog razuma i odlučivanja bilo kome unutar skupštine.
Naravno, mi mladi smo prvo odbili doći na taj još jedan sastanak, ali su nam neki stariji članovi rekli da dođemo i da ne budemo kamen spoticanja i da pomognemo da se Društvo konačno oživi.
U redu, složili smo se da ćemo doći na taj sastanak i tako je bilo. Rekli smo svog kandidata i onda su ostali, pogotovo oni naknadno pozvani od strane predsjednika, kao neki glas razuma odbili naš prijedlog i rekli da damo predsjedniku samo tri mjeseca nakon čega će on sazvati izbornu skupštinu gdje ćemo dobiti sve što tražimo.
Tražili smo, a i dan danas to tražimo - pismeno učlanjivanje u Društvo, tajno predlaganje i tajno glasanje na skupštini.
Došla je konačno i ta dugo željena skupština koju je sazvao predsjednik Društva. Iako je već sve bilo odlučeno i izabrano moralo se, reda radi, sazvati "članove" i dati im na glasanje ono što se dogovorio uži krug ljudi na čelu sa predsjednikom.
Mi, mladi članovi, smo željeli i pokušali većinu upozoriti na sve što se događalo od sedmog mjeseca 2012. godine pa smo tako tražili riječ i za istu se, skoro na silu, izborili te postavili pitanja:
Tko je sada sve na sastanku? Tko smo mi svi? Kakvog smisla ima da mi, koji još nismo članovi Društva, biramo druge koji također nisu članovi?
Predložili smo da se svi najprije pismeno učlanimo u Društvo.
Upozorili smo sve kako dosad nitko od nas nema članske iskaznice HKD Sv. Ante niti se itko pismeno učlanio u društvo.
Od obnove društva 1998. do danas nitko se iz njegove uprave nije pobrinuo za pismeni i pravni položaj njegova članstva. Upitali smo ponovno: Dokad ćemo ovako "visiti u zraku"?
Nakon ovih pitanja i nedobivenih odgovora, te praktički izrugivanja s našom mladošću, odlučili smo kako nećemo glasovati i tako smo javno prosvjedovali pred svima radi načina "odlučivanja".
Najviše nam je zasmetalo što su na toj sjednici dovedeni članovi drugih društava u našoj Općini i dopušteno im je da odlučuju i glasuju na ovako važnoj skupštini.
Nakon svega toga doveli smo sjednicu do usijanja, gdje su letjele ružne riječi, prijetnje prema nama mladima ali smo inzistirali na predsjednikovom odgovoru i obećanju pred svima kako će novu izbornu sjednicu sazvati u roku tri mjeseca! Obećao je i rekao da će to uraditi.
Nakon ove izborne sjednice, dio glasača je izabrao nas par mladih u upravni i nadzorni odbor, mi smo samo pristali odlaziti na sjednice da se uvjerimo u njihov "rad".
Održane su tri sjednice upravnog odbora, na njima se odlučilo o koreografima i voditeljima sekcija te se sa probama krenulo odmah nakon korizme 2013. godine.
Probe su trajale do kraja mjeseca svibnja.
Konačno se i pismeno učlanjivalo u društvo, iako do danas ne znamo tko se sve učlanio jer je to odrađeno na jako loš način.
Probe limene glazbe su se odvijale dok je prof. Joško mogao dolaziti, jer se dogovoreno prema njemu nije ispoštovalo te je ponovno dolazio čak iz Širokog volonterski voditi probe sviranja.
Na probama nas je bilo i preko dvadesetero, sve dok predsjednik i upravni odbor, koji nisu dolazili na probe, nisu bili aktivni i nisu izvršavali obaveze prema prof.Jošku, ponovno nisu ugasili glazbu početkom lipnja 2012. godine.
Moramo naglasiti kako je dio članova glazbe nažalost uplatio 30KM članarine i kako do danas ne zna gdje je taj novac otišao niti je li i za što je potrošen?
Mi smo nastavili svoju "borbu" za našu glazbu, naš ponos i ustrajat ćemo u tome.
U međuvremenu smo saznali da je naš predsjednik za vrijeme nepostojanja Društva obnašao ključne pozicije u UHKD BiH te je ove godine skupa s još jednim članom glazbe izabran u upravni i nadzorni odbor te udruge. Nadamo se volonterski :)
Ta udruga bi trebala biti sastavljena od predstavnika KUD koja postoje, ali evo u svemu ima izuzetaka pa tako i kod njih.
Posebno nam je drago da je ta udruga posjetila Ljubuški i održala sastanak sa tri probrana društva iz općine i članovima našeg nepostojećeg društva.
Radujemo se članku kojeg su napravili sa gospodinom Veselkom Bilićem koji je bio i na ovoj izbornoj sjednici i nama mladima osobno rekao da mu nije jasno zašto nas ne puste i podržao nas u našim nastojanjima.
Danas, gospodin predsjednik u toj novoj udruzi traži rješenja od nekog drugog, umjesto da se zahvali na svojih 14 godina (i više) provedenih na čelu Društva Sv. Ante i prepusti to kormilo nekom drugom, svježem i punom ideja, nekom tko će znati tražiti pomoć i znati raditi!
Nama Društvo treba i mi ćemo ga dobiti, ako Bog da, još ovo ljeto!
Dosta više jednoumlja i koristoljublja!
