Bespoštedna borba za svaki glas u situaciji u kojoj je apstinencija hrvatskog biračkog tijela na vrhuncu najkraći je opis predizborne i izborne kampanje koja nas očekuje u hrvatskom političkom prostoru u BiH, pri čemu je postalo jasno da ove godine nema tradicionalnih velikih stranačkih blokova niti klasične polarizacije.
Umjesto toga, politička snaga Hrvata rascjepkana je na četiri ili pet dijelova, iako je jasno da će najveća koncentracija glasova biti oko dva HDZ-a, no ne treba zaboraviti kako će se, kao i dosadašnjih godina, uglavnom raditi o odanom biračkom tijelu koje ne propušta izlazak na izbore. Na proteklim izborima taj je broj bio približno oko 200 tisuća (uzimajući kao orijentir glasove koje su dobivali kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH), no ovaj put preliminarne procjene govore kako će on biti i manji.
Neodlučni su ključ
Stoga HDZ 1990., ali i stranke poput HSP-a BiH, NS-a Radom za boljitak i SPP-a računaju na animiranje onog postotka birača koji su proteklih godina bili neodlučni, odnosno zbog nepostojanja jasne alternative na sceni nisu obavljali svoju građansku dužnost. Tu se krije i ključ dobivanja dovoljnog broja glasova koji će parirati HDZ-ovom biračkom tijelu, s tim da multietničke stranke poput 'Boljitka' i SPP-a uvijek mogu računati i na glasove svoje biračke baze iz drugih naroda.
Ipak, dio apstiniranog biračkog tijela strateški je važan strankama koje žele srušiti HDZ BiH te će morati naći načina potaknuti ih izići na izbore te time stvoriti pretpostavke da nakon izbora u kombinacijama za vlast eliminiraju HDZ BiH. No, tu se javlja i situacija zbog koje su postizborne koalicije mogućnost koju ne treba odbaciti. Naime, na ovim izborima nema velikog antihadezeovskog bloka koji će skupiti premoćan broj glasova. Dovoljno je podsjetiti na situaciju s izbora 2006. godine kada su također bile potrebne koalicije i savezi da bi se HDZ BiH skinuo s trona i na nekim većinski hrvatskim područjima.
Međutim, ovaj put stanje je nešto drukčije i zbog činjenice da je određeni dio HDZ-ovih birača razočaran u politiku te stranke i njezinu nemogućnost realizacije nekoliko ključnih predizbornih obećanja poput kanala na hrvatskom jeziku, ustavnih promjena i stvaranja federalnih jedinica ili pak ojačavanja gospodarskog položaja i stvaranja pretpostavki za otvaranje novih radnih mjesta.
Razočarani birači
Ovaj dio razočaranog biračkog tijela također je zanimljiv drugim hrvatskim strankama, a prvenstveno HDZ-u 1990. koji će zasigurno u svojim istupima i kampanji ukazivati upravo na pogreške i propuste HDZ-a BiH, manipulaciju nacionalnim interesima, privatizaciju svenarodnih tijela poput HNS-a, kao i namjerno zadržavanje statusa quo, stanja kaosa, doziranog konflikta i ekonomske nesigurnosti. Stoga se očekuje kako će HDZ 1990. davati realnija, konkretnija obećanja i okrenuti nove stranice u odnosima unutar BiH uz politiku dijaloga, ali i međusobnog priznavanja nacionalnih identiteta.
Stabilnost biračke baze
S druge strane, HDZ BiH, unatoč činjenici da je oko sebe okupio nekoliko manjih stranaka HNS-a, ne može računati na značajno veći broj glasova - tu će se uglavnom raditi o biračima koji su odani toj stranci ili su na neki način s njom i povezani. Stoga će predizborna i izborna kampanja HDZ-a BiH imati za cilj očuvanje stabilnosti svog biračkog tijela kao i onemogućavanje konkurencije da im različitim metodama "izvlači" kolebljive birače i time nagriza tkivo iznutra.
O animiranju onih koji godinama ne izlaze ne izbore upravo zbog nepostojanja alternative teško je govoriti, no HDZ BiH ovaj put ima i asa u rukavu koji se ogleda u činjenici da je protekle četiri godine stvorio dovoljno jaku svijest o majorizaciji Hrvata na izborima 2010. godine te je moguć scenarij da određeni dio birača iz inata, ali i straha od nove platforme upravo pruži potporu HDZ-u BiH. U situaciji u kojoj svaka od stranaka najavljuje pobjedu, a neke od njih često istupaju u javnost s konkretnim brojkama, jasno je kako nas očekuje prilično neizvjesna izborna utakmica, ali još neizvjesnije postizborno razdoblje.
Prazna obećanja
Zbog čega hrvatski birači iz izbornog ciklusa u ciklus u sve manjem broju izlaze na izbore pitanje je na koje nije jednostavno odgovoriti. Vjerojatno se radi o nezadovoljstvu činjenicom da isti politički subjekti koji godinama vladaju ne ispunjavaju većinu predizbornih obećanja niti nude neke svježe ideje koje se mogu provesti u realnom vremenu. Dovoljno je pogledati nekoliko strateških izbornih tema koje dominiraju ili će dominirati medijskim prostorom poput korjenitih ustavnih promjena i stvaranja federalne jedinice s hrvatskom većinom ili pak snažnijeg zaleta na euroatlantskom putu koje će za sobom vući i nove investicijske cikluse, smanjenje nezaposlenosti, povećanje izvoza, rast mirovina…
