Goranačkim konjima, koji već godinama žive u krdima na području Bila, prijeti potpuno istrebljenje. Od kada su motorni strojevi postali čovjekov pomagač pri radu na zemlji, konji su izgubili svoju svrhu. To, kao i ratni vihor jesu razlozi zbog kojih oko 120 goranačkih konja živi slobodno na prostoru više četvornih kilometara čiste prirode. Ipak, oni sami bez ljudske pomoći ne mogu opstati. Nakon što su čopori vukova ubili i rastrgali više od 50 ždrebadi od drugog mjeseca na ovamo, pojavila se potreba za konkretnijom inicijativom.
Izgradnja staja najpotrebnija
Mario Bošnjak, jedan od najaktivnijih inicijatora za spas goranačkih konja, odlučio se pozvati javno sve one koji žele i mogu pomoći kako sudbina tih sada već rijetkih životinja ne bi bila zapečaćena.
"Čvrsto vjerujem da među mostarskim i hercegovačkim poduzetnicima ima entuzijasta i ljudi koji cijene i vole prirodu i životinje. Prijeko je potrebno osnovati udruženje gospodarstvenika i poduzetnika koja će biti spremni uložiti sredstva kako bi se konji zaštitili. Tu, prije svega, mislim da izgradnju staja gdje bi konji mogli obitavati u zimskim mjesecima kada su najviše izloženi napadima vukova. Takav vid obrane bi im najviše pomogao", ističe Bošnjak. Na takav način, dodao je, krda bi se ubrzo pomladila i više ne bi bilo bojazni za njihov opstanak.
Vizija Lječilišno-terapeutskog centra
"Poznato je da klinike diljem svijeta sve češće uvode terapiju boravka sa životinjama što daje vidljive rezultate po oporavak bolesnika. Na konje naročito pozitivno reagiraju djeca koja su bolesna, bilo mentalno ili fizički. Za takav oblik liječenja po svijetu se izdvajaju ogromni novci. Mi bismo, kada bi se ostvarila naša zamisao o stvaranju Udruge poduzetnika, mogli taj projekt ostvariti i pružati ljudima takvu vrstu usluge čak i besplatno. I ne znamo koje bismo dobrobiti mogli imati od tih životinja koje sada lutaju prepuštene sami sebi. Ako im pomognemo, oni će nam vratiti stostruko", kazao je Bošnjak.
Poslije vukova - najveći neprijatelj čovjek
Nakon vukova, najveći neprijatelji konja su upravo ljudi. Bošnjak ističe da često na goranačkim poljima zatekne kobilu, pastuha ili ždrijebe koje je ubijeno iz vatrenog oružja.
"Postoje pojedinci koji ubijaju samo zbog adrenalina. To mi je neshvatljivo. Ubiti konja iz strasti je zločin. Ne razumijem niti one koji to urade zbog mesa. I to se događa i to osuđujem, ali donekle i mogu shvatiti. Ubijanje iz zabave mi ne ide u glavu", ogorčen je Bošnjak.
Ono što on i nekolicina njegovih prijatelja, zaljubljenika u prirodu i konje, poduzimaju radi njihove zaštite nije dovoljno da bi konji mogli preživjeti.
"Trudimo se da u vrijeme suše dopremimo koju cisternu vode da konji ne bi uginuli od žeđi. Tijekom zime i snježnih mjeseci nosimo im sijeno ili kukuruz. Sol, koja je konjima prijeko potrebna, im dajemo koliko možemo. Nemamo nikoga tko nas financira osim pojedinačnih sitnih donacija", otkrio je Bošnjak.
Tijekom proteklog vikenda mještani Goranaca su ponovno opazili vučicu koja se već danima prikrada jednome od krda. Prošli tjedan su dva vuka napala i ubila još jedno ždrijebe. Broj konja na Gorancima se konstantno smanjuje.
Bošnjak i njegovi prijatelji zajedno sa svojim konjima sa strpnjom očekuju jesen i nove napade vukova koji tijekom hladnijih mjeseci napadaju konje u čoporima. Nadaju se da će pojedinci među hercegovačkim poduzetnicima koji još imaju sluha za prirodu i konje zbiti redove i odlučiti pomoći. Osnivanjem lječilišno-terapeutskog centra uz pomoć životinja Mostar i Hercegovina bi išli u korak s vodećim svjetskim medicinskim centrima. Za velike ideje i projekte potrebno je imati i velike ljude. Za nadati se da ih među našim domaćim poduzetnicima zaista ima.
