U Domu HDZ-a BiH u Mostaru, pomalo indikativno i neuobičajeno zašto baš u središnjici te stranke, predstavljeno je najnovije istraživanje NDI-ja o trenutačnom političkom rejtingu hrvatskih političkih stranaka u biračkome korpusu.
Kako je objavljeno, istraživanje je provedeno na uzorku 2040 ispitanika s kojima je obavljen intervju komunikacijom licem u lice, a istraživanje je urađeno u razdoblju od 13. do 24. lipnja 2014.
Zbog čega se toliko čekalo i koji je razlog što su prezentirani ipak pomalo zastarjeli pokazatelji, znaju jedino autori i "investitori" toga za ovo predizborno vrijeme uobičajenoga istraživačkoga uratka. Uz teme poput ocjena stranaka, povjerenja građana u BiH institucije, ovo istraživanje je obuhvatilo druga važna pitanja koja se tiču građana BiH.
Izdaja
Rezultate istraživanja je predstavio NDI-jev konzultant David Dougherty (SAD), što je očigledno sugeriralo na ozbiljnost i fundamentalnu neutralnost vjerojatno naručenoga testiranja javnoga mnijenja. Iako, barem u medijima, nisu objavljeni konkretni matematički pokazatelji, a osobito bi bile atraktivne zanimljive usporedbe između hrvatskih stranaka, HDZ BiH je zadovoljan rezultatima urađenog istraživanja. Nije bio naglašen neki trijumfalizma ako se izuzme standardno hvalisanje kako je i "ovo istraživanje pokazalo kako HDZ BiH nema konkurenciju u biračkom izbornom tijelu".
Prema istraživanju NDI-ja, HDZ BiH je višestruko bolji od ostalih stranaka, mogućih konkurenata za listopadske izbore. Bilo bi zgodno, ali eto nedostaju, vidjeti kolika je ta nadmoć u postotcima, kao i, recimo, trenutačni međusobni rejting kod Hrvata i drugih potencijalnih birača između kandidata za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, Martina Raguža, Živka Budimira, Dragana Čovića.
Naime, Čović i njegova stranačka mašinerija također vrte film o njegovom izbornom deklasiranju suparnika Raguža i Budimira, međutim, to manifestiranje izborne nadmoći i ne mora biti 'happy end' Čovićevog zamišljenog potučenja do nogu spomenutih rivala. Nije to baš sve tako bajno i pouzdano niti u njegovoj stranci. Iako su dakako u HDZ-u BIH čvrsto uvjereni kako će njihov nedodirljivi i markantni vođa pobijediti Martina Raguža i Živka Budimira, primjetno je kako sumnja da će sve nepopularniji Dragan Čović dobiti puno manje glasova od stožerne stranke, galopirajuće razrađuje veliki broj njegovih oportunista u HDZ-u BiH, a posebno se tom mogućem raspletu vesele i naslađuju u protivničkim taborima.
Jer, ako je kontroverzni hercegovački intelektualac Nino Raspudić koji nikada i nije krio svoju odanost i sklonost HDZ-u BiH, te osobno Draganu Čoviću i njegovom partnerstvu s Miloradom Dodikom, nedavno na jednoj televiziji s knedlom u grlu priznao kako je moguće da Čović dobije manje glasova od HDZ-a BiH, onda odista neki crv, neki vrag rovari po članstvu te stranke. Nije Raspudić istančano elaborirao svoje sumnje, ali nedvojbeno je kako on od nekuda crpi takve strahove. Pa i nije to nekakva novost u Hercegovini ponajviše, a zamjetno i šire, Dragan Čović više nije niti izbliza taklo popularan lider kao u neka slavna vremena.
Zakleti hadezeovci ga više ne "ljube" kao nekada, zasićeni su njegovim stranjanima, političkim trgovinama, zatvaranjem u jedan uski interesni krug, lažnim obećanjima i brojnim propalim projekcijama zbog čega su Hrvati, po mnogim tvrdnjama, izgubili politički kompas i strategiju i postali su izbezumljeni čimbenik u ovoj rastrojenoj državi. Za očekivati je da tvrdokorni i razočarani hadezeovci zaokruže na listićima svoj najomiljeniju stranku, ali i da crvenim flomasterom prekriže Čovićev redni broj.
Mogući scenariji
Kada bi se uistinu dogodilo da Čović na izborima dobije manje glasova od HDZ-a BiH pa makar i da postane hrvatski član državnoga Predsjedništva, to bi za njegovu taštinu značilo "smak svijeta". Naravno, i u političkom smislu bio bi to svakako i početak kraja njegove kontroverzne političke karijere.
Inače, i dalje se smišljaju i razrađuju taktike i stranaka i kandidata koje bi trebale donijeti tu prokletu izbornu pobjedu ili barem rezultat koji će jamčiti značajnu igru u budućim političkim procesima i naročito formiranju budućih vlada na svim razinama. Dakako i za Hrvate, slično je i s drugim narodima, i dalje je najatraktivnija utrka za člana Predsjedništva BiH.
U moru raznoraznih kombinacija naprosto je nezaobilazno ponašanje i stajalište Narodne stranke Radom za boljitak i HSP-a BiH. Podsjećamo, te su dvije stranke trezveno razmotrile svoje izborne šanse i odustale su od kandidature za Predsjedništvo BiH. Odmah nakon službenoga raspisivanja Općih izbora braća Lijanović i Zvonko Jurišić su najavili kako će dobro izanalizirati odnose i ponuđene programe te će na vrijeme objaviti potporu nekome od hrvatskih kandidata za Predsjedništvo BiH. Te vrlo zanimljive i prevažne odluke još nema. I zbog toga se stvorio prostor za raznorazne spekulacije i nagađanja u javnosti.
I dok Martin Raguž šuti i nervozno čeka Lijanovićevo i Jurišićevo očitovanje, u okruženju Živka Budimira već "otvaraju šampanjac" i ufaju se da će "boljitak" dignuti palac gore za Budimira i pozvati svoje članstvo da glasuje za čelnika SPP-a i aktualnoga predsjednika FBiH. Nije poznato na čemu se takav optimizam temelji jer čelnici Narodne stranke Radom za boljitak, barem ne javno, nisu ničim isprovocirali nečiju euforiju i čak nisu dali niti naslutiti kojem kandidatu će dati vjetra u leđa. Nikako se ne može isključiti opcija njihove potpore Martinu Ragužu.
Ključ u Lijanovića?
Ono što je neoborivo, koliko kod to netko možda podcjenjivao, upravo bi potpora braće Lijanović mogla presuditi u izbornoj utrci između hrvatskih kandidata. Poglavito je to opipljivo ako se ostvare Raspudićevi strahovi da bi u HDZ-u BiH mogla biti masa "izdajnika" koji su spremni zabiti nož u leđa svome stranačkome šefu.
Matematika je prejednostavna. "Boljitak" je već godinama stabilizirao svoje članstvo, njihova se izborna legitimnost potvrđuje s otprilike 30 tisuća glasova. I onda nije teško zamisliti što bi, primjerice, za Martina Raguža značilo da na svoj izborni konto ukalkulira i tu fantastičnu brojku. Podsjećamo, Raguž je na prošlim izborima dobio 57 tisuća glasova, istina HDZ 1990. je tada bio u "zajedništvu" s HSP-om BiH što ne umanjuje taj uspjeh i on je čak i ponovljiv jer Zvonko Jurišić nije daleko do odluke i ovaj put pogurati Martina Raguža.
Vrijeme brzo leti, kampanja će se ubrzo rasplamsati pa se odluka braće Lijanović i Zvonka Jurišića može očekivati relativno brzo. One će unijeti smutnju i strah kod nekih samoproglašenih pobjednika, a osim toga dobro će svakako Čoviću doći kao prizemljenje i nepodcjenjivanje svojih političkih rivala. Moglo bi biti tijesno, i to nikako nije loše za buduće političke relacije na hrvatskoj političkoj pozornici s pozitivnim refleksijama na cijelu državu.
