Rezultati predstojećih općih izbora, osim novog pozicioniranja u odnosima hrvatskih stranaka u BiH, uvjetovat će i jedan dugoročniji cilj oko kojeg se koplja lome već duže vrijeme - reformu Hrvatskog narodnog sabora, institucije koja u ovom mandatu nažalost nije dostigla razinu svenarodne, već je zapela u začaranom krugu odnosa nekoliko političkih stranaka predvođenih HDZ-om BiH. Potonja uistinu i ima najveći broj mandata dobivenih hrvatskim glasovima, no do sada nije pokazala spremnost da se HNS transformira na način koji bi omogućio ulazak u Sabor i zastupnika drugih stranaka koje nisu bliske HDZ-u BiH, kao i predstavnika intelektualne zajednice, nevladinih udruga s hrvatskim predznakom kao i Katoličke crkve.
Ulazak drugih stranaka
Međutim, iz dobro obaviještenih izvora doznajemo kako će reformističke snage unutar HNS-a vrlo brzo nakon izbora tražiti sazivanje HNS-a na kojem će se birati novo vodstvo u Predsjedništvu, odnosno posredno i u Glavnom vijeću. Takav potez je i logičan budući da akti Sabora jasno govore kako je mandat izaslanika HNS-a vezan za njegov mandate u institucijama po stavku 1. članka koji regulira tu oblast te je također vezan za prijedlog stranke čiji je član. Drugim riječima, u Sabor slijedom toga moraju ući oni predstavnici koji će na ovim izborima glasovima hrvatskih birača biti izravno izabrani u tijela vlasti na svim razinama.
U tom kontekstu postavlja se pitanje što s onim strankama koje žele biti dio HNS-a iako su poznate po kritici vladajućeg HDZ-a BiH (poput HSP-a BiH). Potonja stranka je već javno uputila poziv članicama HNS-a u kojem izražava spremnost biti dio tog projekta, ali pod uvjetom povratka na principe pod kojima je HNS i osnovan 2000. godine u Novom Travniku uz puno sudjelovanje svih stranaka, bez obzira na sitne političke razlike. Budući da o strankama i njihovom statusu nema spomena u dokumentima HNS-a, jedino rješenje je slijediti logiku prema kojoj promjene u sastavu HNS-a idu paralelno s verificiranjem novih mandata u institucijama. Drugim riječima, saziv HNS-a se može mijenjati nakon izbora, naravno, ukoliko za to bude spremnosti među onima koji trenutačno vode Predsjedništvo i Glavno vijeće. U najboljem slučaju nije stoga nemoguće da HSP BiH, ali i druge stranke s hrvatskim predznakom postanu dio Hrvatskog narodnog sabora u kojem će vladati ravnopravniji odnosi za razliku od prakse kojoj javnost svjedoči već nekoliko godina.
I sam je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u vrijeme kada se uvelike govorilo o reformi naglasio kako će odmah nakon izbora biti sazvan HNS, koji će činiti novoizabrani predstavnici.
Što je cilj HNS-a?
S tim u vezi treba uzeti i reforme na kojima se mjesecima inzistira, a koje bi na toj sjednici mogle konačno dobiti zamah ili barem načelno zeleno svjetlo. Naš sugovornik podsjeća kako je HDZ 1990. tražio reformu HNS-a mnogo ranije, ističući potrebu da se isti proširi na intelektualnu zajednicu i Crkvu te jasno razgraniči kao nadstranački svenarodni parlament od tehničke koalicije na predstojećim izborima. Međutim, zbog činjenice da ta stranka nije imala dovoljno jak utjecaj u tijelima HNS-a, s reformom se nije moglo započeti. U međuvremenu, krenulo se i s famoznim mukotrpnim pregovorima oko zajedničkog nastupa na kojima je došlo do sukoba dvije koncepcije; jedne prema kojoj treba jedna lista HNS-a za sve razine vlasti i druge o parcijalnom zajedništvu na nacionalno ugroženim prostorima, odnosno fer utakmici na većinski hrvatskim područjima. Epilog je svima poznat zbog čega je i proces reforme HNS-a pao u drugi plan. No, upućeni se slažu kako ovu problematiku ne treba odgađati, tim više što postoji velika vjerojatnost da novi saziv vlasti ovaj put uz potporu EU-a i SAD-a krene u proces ustavnih reformi - pogotovo Federacije BiH pri čemu je od krucijalnog značaja izgraditi HNS kao jaku instituciju koja će imati jedinstvenu nacionalnu strategiju u pogledu reforme Federacije BiH.
Nema konsenzusa
Naši izvori ističu kako će nakon izbora trebati zaživjeti proces preoblikovanja HNS-a, njegove institucionalizacije i stvaranja svenarodnog parlamenta koji će voditi brigu o strateškim pitanjima. Rezolucije HNS-a s jedne strane imaju svoju težinu, no hrvatskom političkom biću nedostaje stupanj konsenzusa i odlučnosti kakav je vladao u vrijeme rada na Kreševskoj deklaraciji. Taj dokument je pokazao da različitosti u političkim programima mogu donijeti nešto vrijedno na korist cijelom narodu, pa iako od njegove realizacije nije bilo ništa, dokument iz Kreševa je dobra polazna osnova.
