Proteklu subotu smo posjetili obitelj Kežić u Crvenom Grmu u kojoj je vladalo posebno slavljeničko raspoloženje jer je njihova prabaka, baka i majka Anica slavila svoj 96. rođendan. Najstarija mještanka Crvenog Grma Anica Kežić, rođena Nižić, dobrog je zdravlja i veselog duha, a u razgovoru s nama prisjetila se veselih i tužnih trenutaka iz svog života dugog skoro jedno stoljeće.
Devedesetšestogodišnja Anica Kežić svaku večer u sebi broji svojih "više od 45 unuka" i 26 praunuka i moli se za njih, a priča nam o svojim danima mladosti, životu na selu, učenju čitanja i pisanja, molitvi i životu nekad i danas.
Veselog duha
Anica je rođena u Crvenom Grmu. Njezin izabranik također je bio iz istog mjesta, tako da nije napuštala svoje selo. U obitelji je bila kći jedinica, a odrasla je s dva brata. Iako ju život nije mazio, ova hrabra žena i danas je veselog duha, raspoložena za pjesmu i veselje, a i zdravlje je, s obzirom na godine, dobro služi.
Iako nije nikada išla u školu, Anica zna čitati i pisati te svom unuku Nikoli često pomogne oko zadaće.
"U životu me je puno toga namučilo. Preživjela sam dva rata, puno toga sam prošla, imala tešku mladost u kojoj sam more suza prolila. U školu nisam mogla ići, čuvala sam koze i ovce, ali bih ipak gledala od svojih rodica i prijateljica koje su išle u školu kako se to čita i piše. Nisam imala ni bilježnicu ni olovku, nego sam pisala oštrim kamenom na pločama i tako sam se sama naučila pisati. Kada sam se trebala vjenčati, muža su mi zarobili. Tek godinu dana kasnije, kada je izišao iz logora, uspjeli smo se vjenčati", prisjeća se Anica.
Živjelo se teže, ali sretnije
Anica kaže kako je život prije u odnosu na ovaj današnji bio puno drukčiji. Prije svega, kako navodi, puno se više molilo i išlo u crkvu, svaki petak se postilo, a danas ljudi petkom prave svatove. Osim toga, više se i radilo.
"Život je bio težak i trnovit, ali ipak su ljudi bili puno sretniji i zadovoljniji nego danas. Nismo ništa imali, ali smo se uvijek veselili, plesali i pjevali, dok današnji ljudi imaju sve, a opet je jako malo sreće i veselja", kaže Anica koja je svu svoju djecu rodila u kući, uz pomoć susjeda, jer nije tada bilo rađanja u bolnicama.
Mladi, budite hrabri!
Rodila je tri sina i četiri kćeri te brojnu unučad i praunučad.
"Često kad molim ne mogu ih sve pobrojati, eto koliko nas ima. U molitvama molim dragu Gospu da ih čuva iako ne znam gdje su svi sada. Eto, uz Božju pomoć kroz život sam sa svojim suprugom hrabro kročila, nikada nisam morala kucati na tuđa vrata za pomoć, radio se svaki komad polja i imali smo životinje te se tako hranilo djecu", kaže Anica koja je poručila mladim ljudima da hrabro kroče kroz život i da nipošto ne odustaju kada je teško.
"Bježite od zla i molite se Bogu da vas čuva. Ne činite drugome što vama nije drago da vam čine, to je najvažnije i sigurno će sve izići na dobro", poruka je bake Anice.
