Krenete li iz pravca Vitine prema Grudama, ne možete proći i neprimijetiti kako između Vitine i sela Klobuka, u razmaku od tri kilometra, ne postoji niti jedna oznaka koja bi upućivala na to u kojem se mjestu nalazite.
Potražili smo sugovornika koji bi nam bar pobliže mogao objasniti zašto se ovaj dio između mjesta Vitine i sela Klobuka zove “selo bez imena”.
Tvrde kako pripadaju Vitini
Ilija Babić umirovljenik koji je svoj radni vijek proveo u Duhanskoj stanici u Ljubuškom, za svoje mjesto prebivališta ipak kaže da je Vitina.
“Žalosno je da u današnje vrijeme nema oznaka uz cestu kako bi se ljudi iz drugih krajeva mogli orijentirati. Budući da stanujem uz magistralnu cestu često mi se putnici obraćaju kojim putem da krenu u pravcu Međugorja”, kaže Ilija dodajući kako se pita koliko je taj stranac morao proći država a da se nije trebao nigdje zaustaviti da pita za put, nego kad dođe kod nas. Ilija nam kroz smijeh objašnjava kako ga ljudi pitaju kome njihov zaseok bez imena pripada. “Moj odgovor uvijek glasi “nesvrstanima”. Naime, Ilija nam je naglasio kako je pleme Babića drugo po brojnosti u Vitini i da se s koljena na koljeno prenosi da njihov zaseok pripada uskom središtu Vitine dok neki kažu Donjoj Vitini.
Nema ih u službenim podacima
“Doživio sam i to da su u službene podatke u općini Ljubuški htjeli zavesti moje mjesto prebivališta Grabovo vrilo. Naravno postoji i taj naziv među stanovništvom zbog vrela koja ovdje izviru, ali to mjesto nije uopće zavedeno u službene knjige. Mi smo od davnina uvijek pripadali Vitini i tako želimo da se vodimo”, rekao je Ilija nastavljajući kako se za Vitinu uvijek znalo. “Nadam se da će mjerodavni imati sluha i za ovaj problem jer nije mala stvar ne imati ime, ako svi zaseoci pored Vitine imaju ime i mi moramo znati gdje pripadamo”, poručio je Ilija.
