Tužitelj Mirko Miličević jučer je u sudnici Općinskog suda u Mostaru dugo ispitivao dvije bivše zaposlenice mikrokreditne organizacije 'Lok' o tome kako su se plasirali krediti, a sve kako bi dokazao da su bivša zaposlenica Selma Husić i njezina sestra Tajma Gosto počinile kreditne prijevare i zlouporabe.
Ipak, nijedna od dvije svjedokinje jučer nije mogla reći da zna jesu li Selma i njezina sestra počinile neku prijevaru, a većina njihovog saslušanja se svela na pitanja o funkcioniranju mikrokreditne organizacije.
Donošenje odluka
Tako je svjedokinja Senka B. rekla kako je ona radila isti posao kao i Selma, odnosno da je bila kreditna službenica te da ni ona sama nije puno poznavala propise i procedure, već da je prošla obuku u Sarajevu i da su joj, kada je došla u Mostar, dodijelili mentora, nekog starijeg kreditnog službenika, koji joj je objašnjavao kako se sređuje kreditna dokumentacija, kako se ide pred kreditni odbor…
"Ja sam u početku morala dovesti svoje klijente, ali kasnije, kada je jedna zaposlenica otišla, meni su dodijelili njezine klijente, tako da sam ja u jednom trenutku imala oko 270 klijenata", rekla je Senka.
Ova svjedokinja je rekla kako, kada bi prikupila kreditnu dokumentaciju za nekog klijenta, moralo se ići pred kreditni odbor koji je morao donijeti jednoglasnu odluku o tome hoće li se kredit odobriti ili ne.
"Bio je kreditni odbor, ali glavnu odluku je donosio Davor (op.a. Davor Mulalić, tadašnji rukovoditelj mostarskog ureda)", rekla je ova svjedokinja.
Nju je tužitelj također pitao zna li je li itko od Selmine rodbine dizao kredite u 'Loku' te joj je pročitao njezinu raniju izjavu kako je Selmina sestra Tajma podigla kredite jer je imala dva butika od kojih se jedan nije vodio na nju.
Također ju je tada pitao zna li je li postojao neki limit od 10 ili 7 tisuća KM koji se može dodijeliti nekome tko prvi put podiže kredit, a ona je rekla kako misli da nije bilo takvog limita.
Pitao ju je tužitelj i jesu li njihove dužnosti kao kreditnog službenika upozoriti jamce u koju se svrhu diže kredit.
"Mi smo morali jamce upozoriti koliki je iznos kredita i na koje se razdoblje kredit uzima, a nismo ih morali upozoriti na to koja je svrha kredita, pretpostavljam da su to prijatelji, pa valjda mu je prijatelj objasnio zašto diže kredit", rekla je ova svjedokinja, na što je tužitelj replicirao pitanjem.
"Pa zar, ako ja ne kažem da podižem kredit, na primjer od dvije tisuće maraka, za renoviranje kupaonice, a podignem kredit od 10 tisuća maraka, vi ne morate to objasniti jamcu", pitao je Miličević na što mu je svjedokinja rekla da je već izjavila kako je odgovorila da se mora jamcu objasniti kolika je visina i trajanje kredita.
Također ju je tužitelj pitao i je li ona obrađivala kredit nekome od rodbine optuženih sestara, ona je rekla da je to radila za njihovog oca, ali da to nije sporno jer nigdje ne stoji da ne mogu članovi obitelji zaposlenih podizati kredite.
Nema bjanko potpisa
Na pitanja zašto je ona dobila otkaz, ova je svjedokinja rekla da su joj priopćili da je tehnološki višak te da je bilo puno manje posla kada su se mediji raspisali o kreditnim aferama i prijevarama.
"Bilo je manje klijenata, bio je pad", rekla je ona.
Također je objasnila kako se potpisi klijenata nisu morali uzimati u prostorijama organizacije te da je i drugi kreditni službenik mogao staviti svoj potpis na dokumentaciju od tuđeg klijenta.
"Ako klijent dođe, a njegov kreditni službenik je izišao na teren, tu je kolega koji je dežurni i on potpiše da stranka ne čeka", rekla je Senka, koja je na pitanja tužitelja jesu li se dokumenti mogli potpisivati izvan prostorija, rekla da su često kreditni službenici išli na teren uzimati potpise od klijenata.
"Mogao je kreditni službenik odnijeti mjenice da ih klijent potpiše, u većini slučajeva bi nam rukovoditelj i rekao: 'Otiđi da ti klijent potpiše'", izjavila je ona.
Rekla je također kako su svi dokumenti bili ispunjeni te da se nije moglo dogoditi da klijent potpisuje bjanko kreditnu dokumentaciju, osim mjenica koje se potpisuju bjanko. Također ju je tužitelj pitao o tome mora li kreditni odbor u kojem mora biti najmanje troje ljudi odlučiti hoće li kredit biti odobren ili ne, na što je ona rekla da je tako, ali je u daljnjem ispitivanju objasnila kako je bilo plasmana kredita i bez odluka odbora te da je u konačnici rukovoditelj bio taj koji je trebao odobriti ili odbiti kredit.
Naime, kada ju je optužena Selma Husić pitala je li bilo telefonskog odobravanja kredita, Senka je rekla da jest.
"U mom konkretnom primjeru, Davor (op.a. tadašnji rukovoditelj) je bio na odmoru, pa mi je njegova zamjenica telefonski odobrila kredit", rekla je ona, a kada ju je tužitelj upitao je li to onda rad mimo procedure, ona je rekla da valjda jest.
Iako se u par navrata moglo čuti da je rukovoditeljeva riječ na kraju bila glavna u tome hoće li se neki kredit odobriti ili neće, svjedokinja Senka je rekla da on nije mogao fizički sve to pratiti.
"On je tada bio zadužen za 40-ak kreditnih službenika na području od Konjica, Čapljine, Mostara, Stoca…, svaki od tih kreditnih službenika je imao milijunski portfelj (op.a plasman kredita kreditnog službenika prema klijentima), jednostavno nije mogao fizički sve to ispratiti", rekla je Senka u sudnici.
Ona je također rekla kako su prve provjere oko angažmana kreditnih službenika došle nakon slučaja jedne žene iz Čitluka koja se požalila da uredno plaća rate, ali joj stižu opomene kao da ne plaća.
"Nakon toga počele su provjere kreditnih službenika, mnogi su dobili otkaze, ali i kaznene prijave"
, rekla je Senka.
I drugu svjedokinju Vanesu U. tužitelj je puno pitao o funkcioniranju kreditne organizacije te kako je moguće da se nekome tko prvi put diže kredit odobri maksimalan limit od 30 tisuća maraka te je li Selmina sestra podizala neke kredite preko limita, ali ni ova svjedokinja jučer nije rekla da zna je li Selma napravila nešto inkriminirajuće.
Podsjetimo, prošlog mjeseca počelo je suđenje sestrama Husić i Gosto, a tužitelj je tada čak 100 minuta čitao optužnicu prema kojoj su njih dvije kao jamce, ali i nositelje kredita prevarile 40 Mostaraca, uglavnom, rodbinu, prijatelje i poznanike te prouzročile štetu u iznosu od oko 150.000 maraka. Ranije su se neki Mostarci javno u medijima žalili da su se njihova imena nalazila na kreditima za koje nisu ni znali, a sestre su na početku suđenja negirale krivnju.
